Poverenje građana u Vladu Srbije.
The Doctor Kenny
Još jedan od ženskih apsurda s obzirom da su svi muškarci isti.
U svetu poznati ples, u Srbiji način života.
Jedna od najvećih dilema kad se na selu deca igraju rata drvenim puškama. Od opreme potrebno je samo par eksera i letava (nemoj ih lomiti sa ograde da ti se tim istim letvama ćale ne bi ''potpisivao'' po leđima), grudve blata koje ''glume'' bombe, i nešto iz čega se one trebaju ispaljivati (ne diraj veliku kutlaču, da se keva ne bi opet pitala zašto se džem oseća nekako čudno), i naravno, glavni sastojak: dobra volja. Ali naravno, najveća dilema, ko što je gore već rečeno, je to ko je u igri ''poginuo''. Svakako, druga dilema po značaju je ko su ''partizani'' a ko ''Nemci'', ko ''kauboji'' a ko ''Indijanci''.
-Bum! Marko mrtav si!
-Kurac mrtav ''puc'o'' si prema Srećkovom brdu a ja ovde kod Škipića reke!
-Ma mrtav si!
-More, jebem li vam majku okupatorsku! Juriiiiš! Bum! Ratatata! Bum! (pa ondaK ''kundakom'' mrskog neprijatelja po čelendri da sve zvezde prebroji i otpeva jedno deset puta: ''Mama! Pomagajte ljudi, ubi me čovek!'')
Kao Samson bez kose, kao žena bez dupeta, kao selo bez crkve - jednom rečju, neupadljivo. Mališ bi, obzirom na sitnu građu, iako je višestruki svetski prvak u ski skokovima i legenda Poljskog sporta, 'ladno mogao proći ulicom i da ga niko ne zaustavi za potpis - samo ukoliko bi udlučio da se reši svoje facijalne zurke. Brkove svi zapamte, a oko toga ništa. No, svi koji prate ovaj sport su se nekad zapitali: Šta bi se desilo ukoliko bi ga neki konkurent iz zezanja obrijao dok spava?
Duško Korać tokom prenosa Novogodišnje 4 skakaonice:
I sledi istinska Slavenska legenda, najsitniji skakač na turneji, ali njegova snaga je u brk... Mon dieu, pardOnne, što bi Francuzi rekli, cenjeni gledaoci! Moraću da proverim notes, a moguće da je izašao i neki test skakač. Cenim 140 metara, publika je takođe zbunjena, i DAAA, to je pobednički skok! E Adame, Adame, prošlo je vreme maskenbala, gde sad nađe da se briješ dok svi još vidamo Novogodišnje rane i ne prepoznajemo ni sopstveni lik u ogledalu. Germani ti opet gledaju u leđa na tabeli, i zato ti se klanja cela redakcija (uz osmeh, u pozadini se čuje zvuk kucanja rakijskih čaša sa Gojkom koji je stigao da prenosi Engleze, i toncima)
Haris će bez brkova i dalje imati svoj glas, Ron Džeremi svoj stas, ali Mališ - večita misterija koja nikad neće biti rešena, pošto se legenda i u penziji stajlinga ne odriče...
Šef u svakom restoranu.
Gost nezadovoljan poslugom: GDJE JE TAJ ŠEF SALE?
Konobar: Sad će dođe...
Fantomsko osećanje. Dolazi niotkuda svako veče posle 10h, kad studentskoj mukici dođe iz dupeta u glavu da je prošao još jedan dan bez hvatanja za knjigu. Malo prošara po organizmu, ispijenom od kafa, cigareta, alkohola, monitora i želja za seksom, izazove poneki proliv, mučninu i strepnju da će, ako tako nastavi, okinuti godinu. Prolazi nakon višečasovnog spavanja, i sledećeg dana uopšte ne remeti svakodnevne aktivnosti kao što su igranje igrica, zujanje po gradu, po Vukajliji, Fejsu, varenje, gledanje TV-a... Sve do 22h kada se javi ponovo.
Pokušaj pedofila da se opravda.
Kada fudbaleru Izmetu kažu: "Bravo Izmete, igraš ko Kaka!"
Kad privedeš ribu na praznu gajbu i kažeš joj "Skidaj gaće!" na šta ti ona odgovori sa "Ali ja ne nosim gaće!", a tebi umesto da se još više napališ, nasrneš na nju i odvališ je od kurca, u glavi odzvanja nastavak "...i ti to dobro znaš Bobo!" na šta počneš da se cerekaš i kažeš joj "Izvini, ali ja ne mogu!"
Kada učestvuješ u životu, iako znaš da na kraju nećeš izaći kao pobednik.
Suptilni opis fakultetske diplome koja ničemu ne služi. Zbog nje si zaradio tikove i dioptriju, samo ti još treći testis fali, a zaposlenja ni na vidiku.