Oko koje gleda jel ima kontrole na stanici.
Connect_Nebo
Osoba izrazito blede kože sa strašnim podočnjacima, mršava, sitna, izmučenog i ispijenog izgleda i gotovo uvek u lošem raspoloženju. To su ređe asistenti na fakultetu a češće kolege studenti koje nećeš videti uveće gradu ni za živu glavu, osim ako ne idu u kasnu posetu čitaonici ili do trafike po desetu paklicu cigareta.
Sneža: Jesi videla onog novog asistenta iz književnosti? Iz koje li je rupe taj izmilio?
Maja: Jesam. Uh, kako je gadan! K'o podgrejan leš.
Sneža: Koliko mi ono minusa smemo da napravimo?
Konstatacija napaljenog mužjaka u trenucima kada mu lepša polovina traži da joj pošalje svoju fotku.
- Lepi, 'ajde da mi pošalješ neku svoju sličicu, m?
- Nemam, bre, jesam ti rekao sto puta.
- A imaš sigurno...
- Nemam, sve sam ti već poslao.
- A ni ja nisam htela da ti šaljem fotku svojih sisa, pa si ti smarao i smarao, i na kraju sam ih fotkala i poslala ti. Hoću da se sad fotkaš i da mi pošalješ. 'Ajde, pliiiiiz...
- A, bre, mrzi me... A hoćeš da fotkam tuksona i da ti pošaljem, a? To bi baš bilo kul.
- Neću da fotkaš svoj kurac, hoću tvoju sliku!
- 'Alo, mala! Kurac, to sam ja!
- E, vala, da znaš da jesi!
Fraza koju Miroslav Mišković često koristi kada priča o Srbiji, misleći da ovde poseduje sve od ajvara do kupusa, dok zapravo ide na živac svima, od brkatih kasirki Maksija u Jurija Gagarina, do Šaolin-monaha manastira Visoki Dečani.
K.D.P: Hm, Mirouslave, da li si siguran da moužemo da lovimo ovog risovi po nacionalni park Tara, je l' neće neki p'jani Serb da nas puca iz pistol?
M.M: Opusti se, Karla, ovde moje je sve. A i da puca, pogodiće telohranitelje koji će me zakloniti mišićavim, nauljenim telom. Zar ne, gorilice?
Gorila: Jašta, gazd...
ŽBADABUM
Šumar: Odbij iz mog zabrana, hohštapleru. Sila pravdu u guzicu jebe, ali ovde loviti nećeš. A vi, gospođo Del Ponte, možete slobodno da ostanete i svratite da vas ja i sinak poslužimo čajem od šipke.
Nezaobilazna floskula revolveraša, pljačkaša banki, zaljubljenika u oružje i sličnih sociopata. Ne veruju u igru sudbine, slučajnost i ostale metafizicke začkoljice već isključivo u moć svoje utoke koju stalno nose u onim posebnim futrolama koje se zakače o rame. U stilu Kodžaka, Neša Bridžisa i Prljavog Harija. Uz neizostavno tepanje pištolju sa Sreća, Bebica, Rakel...
-Kolega, sutra sudimo meč Kondiva Žbevac - FK Soderce... Ludi ovi Žbevčani, kastriraće nas ako izgube. Mene boli uvo, ja sam linijski, sudim ofsajd cim Soderce pređe polovinu...Ali tebi...tebi će trebati puno sreće!
-Sreća? Aahahah. Ja svoju sreću nosim sa sobom.
(Vadi dva ručna topa, lascivno trlja cevi jednu o drugu)
-Ovo su Anica i Danica. Anice i Danice, ovo je Mika, linijski. Recite ćao....(ženskim glasom) Ćaoooooo!!! (malopređasnjim glasom) Pozdravi se Miko,dame su tu.
-Jesi poludeo, Bane...Koji ti je bre...Koja Anica...
-POZDRAVI SE!!! Ili sutra neću da te branim od seljaka u transu sa vilama.
-Ćao Anice. Ćao Danice. Divno izgledate večeras...