Trenutak kada posle ispita dođeš kući, skupiš hrpu papira, lepljivih listića, skripti, izrezanih otpadaka od puškica, par markera i ukloniš sve iz vidnog polja, a na računaru pogasiš sve tabove sa forumima, otvorene prozore sa prošlogodišnjim rokovima, ukradenim pitanjima i evo-vidi-kako-sam-ja-to-uradio slika.
Možeš čak i da osetiš kako serotonin juri kroz krv.
Ima duboke brazde što bi trebalo da olakša deljenje čokolade u društvu, ali je neki jednostavno koriste kao brojanicu za molitvu.
- Bože, oprosti mi što jedem sve sam (:otkine-i-pojede-komad:) - Bože, oprosti mi što jedem sve sam (:otkine-i-pojede-komad:) - Bože, oprosti mi što jedem sve sam (:otkine-i-pojede-komad:) - Bože, oprosti mi što jedem sve sam (:otkine-i-pojede-komad:) - ... - ...
Propratne nuspojave: nesanica, svakodnevno proklinjanje dotičnog fakulteta, pad koncentracije, visok stepen nervne osjetljivosti, nizak stepen tolerancije, kafemanija, periodično plakanje, konstantan osjećaj mučnine, kulminira povraćanjem i krvarenjem iz nosa. Najčeše se javlja poslednjih dana ispitnog roka, kada se nadjete u situaciji da istovremeno spremate više ispita.
Po rečima roditelja, kada završimo fakultet, sva harmonija svemira se sjedinjuje u nas.
Radiš kao degustator raznih jela i pića na Maldivima, gomila crnaca te hladi listovima palme i svira neki egzotični ritam na bongosima, a nekoliko devica igra oko obližnjeg drveta.
Opasan igrač. U takvim situacijama suočeni se sa konstantnim pridikama na račun vaše nesposobnosti, jer ma koliko bili mladi, bez vozačkog iskustva ili obrnuto, nećete moći da vozite prema njegovim standardima.
Pazi malo na te rupe! ... koči, KOČI! ...Ajde bre šta se vučeš toliko, ja bi'tu nagazio ...PAZI BRE!!!
Naime radi se o pojavi gde student na kraju semestra izbroji tacan broj strana koje treba da spremi za ispit, nakon toga ih deli sa brojem dana koji su preostali do ispita. U tom trenutku to je prilicno relan i moguc broj strana po danu ali posto ne(odgovorni) student nikad ne krene na vreme da uci broj predvidjenih stranica se povecava iz dana u dan i tada nastaje panika. Optimista ce pokusati da nauci i ako zna da je taj poduhvat nemoguc i najcesce ce odustati dan pred ispit dok ce pesimista odustati na vreme.
Razmisljanje u sebi:"Imam jos destet dana a ostalo mi je 150 strana, znaci 15 strana po danu, laganica..." 5 dana kasnije: "Uh jbt, ostalo mi je jos samo 5 dana a imam 150 strana, to je 30 strana dnevno, nemoguce je stici...Naucicu 3/4 pa sta mi padne. 3 dana kasnije: "Kad malo bolje razmislim ostavicu ipak I ovaj za septembar"
Mukotrpan proces prema kojem onaj američki ekranizovani deluje kao dečija igra.
Stalni likovi -Ćale vojno lice, poslednji put se osmehnuo '97. godine kad je Sloba držao inspirativni govor. -Keva domaćica koja željno iščekuje tvoje mišljenje o ukusu njenih šnenokli -Burazer metalac koji te gleda ispod oka jer si obučen kao neki fićfirić a ne u crnu Iron maiden majicu -Strina Rada koja poznaje tvoju kumu (rade u istoj firmi) i koja je tu da iz tebe izvuče što više informacija o tvojoj porodici i eventualnim naslednim bolestima -Deda koji gleda da li imaš 2 metra preko leđa i da li možeš šakom da polomiš oraS, neće njegova unuka za nekog slabića -Ujak sa sela koji ti prodaje seoske narodne umotvorine tipa: Mora da se zna ko juri svinju po oboru a ko čeka ispred sa macolom -Komšinica koja se slučajno tu zadesila a koja će ti uzgred postaviti najviše pitanja -Baba kojoj moraš da se dereš da bi te čula a kad se razdereš gasi te u stilu: Malo ti glasniji ovaj momčić! Al' nije loš...
Rečenica kojom gotovo svaka mama završava razgovor sa svojim detetom, studentom, inače.
Kcerka (student): Važi mama, ajde čujemo se.. Mama: Dobro sine, i jedi, nemoj da budeš gladna.. Kcerka: Dobro mama......!! Mama: I uči sine, nemoj da se zezaš!