Ubili me ko pičku.
tuitamo
Najbolji način za ostavljanje cigareta je da cigarete ostavite na nekom vidnom mestu. Preko dana na stolu, a noću pored kreveta.
Sa ovakvim pristupom više nećete imati problema sa nalaženjem istih.
Simpatičan način da se dočara da je momak sa malim spolovilom, zbog kojeg ima komplekse, konačno negdje umočio.
D: Ščuo da je Jakov jebo Smiljku ućiteljicu?
S: Jakov desetka? Ostroga ti?!
D: Jes, ovoga mi krsta! Nabio joj kompleks!
S: Ahaha! Do jaja!
------------------------------------------------------------------
N: Srce, meći ga, spava mi se, a moram veš prostrijet, eno je mašina završila rodeo po kupatilu!
D: A? Da ga stavim? Ja svršio tri puta da sti men živa i zdrava. Aj prijatno.
Nesto nalik francuskom poljupcu, samo što se u ovom slučaju ljubi beton il' neka druga podloga.
Ubedljivo najmorbidniji način za ispoljavanje snobizma i elitizma.
Suština je u tome da nabeđena porodica pokojnika po svaku cenu insistira da ispred imena preminulog stoji i titula odnosno zanimanje kojim se bavio, naravno ako je isto dovoljno reprezentativno i dostojno kurčenja.
Nije nikakav problem ako porodica ima želju da navede zanimanje pokojnika u zvaničnoj čitulji koju mu daju ali ima onih koji idu do te mere da u redakciji određenih novina naglašavaju da se nikako ne objavljuju čitulje prijatelja i rodbine u kojima nije eksplicitno navedeno zanimanje preminulog. Rame uz rame sa nabeđenim ožalošćenim porodicama stoje oni koji, kada nekome daju čitulju, potenciraju sopstveno fensi zanimanje ili metropolu iz koje se javljaju.
Za više informacija pogledati srednje stranice "Politike" ili prilog odozdo.
- Poslednji pozdrav našem dragom primarijusu doktoru Milutinu (Milisava) Čonjagiću. Poštovani primarijus-doktore, ne znamo kako ćemo nastaviti život bez tako velikog stručnjaka i čoveka. Neutešna supruga sa decom.
- Poslednji pozdrav našem nikad prežaljenom sinu, doktoru veterinarske medicine Stratimiru Šabanoviću koji nas je juče iznenada napustio u 32-oj godini života. Neutešni mama Gospava i tata Labud, doktor specijalista kardiologije, sa mnogobrojnom rodbinom iz Pariza, Ljubljane i Lozane.
- Poslednji pozdrav Radoju Svršiću, general pukovniku u penziji i diplomiranom pravniku. Večito ožalošćeni, brat, doktor stomatologije Blagoje Svršić i sestra, viša medicinska sestra Olgica Svršić-Vještica sa porodicom iz Minhena.
- Poslednji pozdrav dragoj Ljovisni od tetke Vide sa Floride.
Kad gledaš horor film u selu a poljski WC je u šumarku.
Po ovome možete prepoznati radnicu u butiku koja radi na procenat. One koje rade za fiksnu platu baš zabole dal ćete da kupite ili ne njoj je svejedno a one koje rade na procenat se ubiše da nahvale kako vam to lepo stoji samo da bi uzele neku kintu.
- Stoji vam savršeno
- Stvarno??? :trep trep:
- Ajde bre kevo šta se ložiš viš kake su ti te helanke sa cvetnim dezenom, ko to još nosi
- Šta bre to pričaš? jel čuješ ti šta kaže devojka?
- Kevo ALI , CVETNE HELANKE !?!?!?!?!?!?!
- Ćuti bre tu, vi muškarci se ne razumete u modu
- Kevo ako kupiš to odreći ću te se preko novina, OZBILJAN SAM
Rečenica kojom matorci počinju da traće vaše vreme.
Kada naglo osetiš šta se sprema, savršeno potrošiš ono malo vremena koje je preostalo do najgoreg, uspeš da dohvatiš cigare i "Žurnal", sedneš, postaviš sve na svoje mesto, nastupi neponovljivi miks straha, bola, zadovoljstva i olakšanja, a onda shvatiš da je od rolne guz papira ostao samo karton, rezerve nema, a poslednja alternativa u vidu ubrusa je nekih 7 metara daleko, iza dvoja vrata i najmanje dvoje ukućana....
Kada je svako crevce puno, ali stoka i dalje trpa preko propisane zapremine želuca.
Vremenski period,od ponedeljka do petka,kada dolazis do tuzne spoznaje da nisi u Majamiju,ne zivis u vili,pored tebe nije Eva Longorija i kasnis na posao koji ne volis.
Prilika da učenici ogluve i ostanu bez glasa. Za nastavnike je to prilika da dobiju nervni slom i nešto para.
Najčešće izgleda ovako:
7:00- Svi stoje ispred autobusa i psuju vozača jer neće da otvori vrata.
Pola sata kasnije sledi serija mahanja kroz prozor i slanja poljubaca roditeljima i ostaloj rodbini.
8:00- Vozač se konačno smiluje i krene usput puštajući turbo folk i svi skaču na noge.
Nastavnici prvih deset minuta (u najboljem slučaju) vrište na učenike da sednu na svoja mesta, ali onda vide da od toga nema vajde.
U nekom momentu neko kreće da jede pa su svi gladni, kreće razmena maminih pita itd.
Kada su završeni svi obilasci manastira, pećina i kuća za taj dan kreće se prema hotelu.
U hotelu nastaje rasprava oko toga ko će biti sa kim u sobi iako je to već bilo odlučeno pre jedno tri meseca. Do sobe (koja je na 8 spratu) se može stići jedino stepenicama jer je lift, naravno, pokvaren.
Kada su svi miševi, zmije i bubašvabe izbačeni iz sobe ide se na večeru. Za večeru obično ima salata sa paukom, živo meso i hladni pomfrit.
Pripreme za diskoteku traju satima. Devojčice izgledaju kao da su plivale u puderu i nešto su porasle. Dečake nije briga na šta liče, svakako će do kraja večeri ostati bez odeće.
Po povratku iz diskoteke svi se uvlače u pidžame i počinje jurnjava po sobama, hodnicima , skakanje sa terasa i muvanje. Spava se najduže dva sata.
Sledeći dan izgleda skoro isto, samo što učenici izgledaju zombirano, ne znaju gde su i spavaju u autobusu.
Kada je autobus blizu škole počinje mahanje nesrećnim prolaznicima koji se pitaju iz koje ludare su ovi izašli.
Kući se spava jos tri dana.