Igra koja postaje zanimljiva tek kad počneš nekog da ubeđuješ da grad/planina/reka koju si izmislio stvarno postoji, a da pritom ostaneš ozbiljan.
mr.qki
Vrhunac tuširanja jednog muškarca! Vršenje ove radnje je takođe popularno i kod žena. Ono predstavlja lak način da se zabavite pre spavanja za lepe snove. Postoje dva načina pišanja. Prvi je ciljanje odvoda a drugi je pišanje po sebi. Čar ciljanja u odvod je u tome što se čuju oni klokotavi zvuci prolaženja pišaćke kroz rupice koji blago paraju naše bubne opne, dok je kod pišanja po sebi malo drugačija stvar. To rade prave entuzijaste isključivo iz čiste zabave, znajući da će se odmah po završetku radnje oprati.
Meni se nikada ne pripiša pre tuširanja, ali zato uvek kada kročim u kadu.
Vrhunac bezosećajnosti. Duša mu je hladna kao led, a srca nema. Pogled mu zrači hladnokrvnošću. Zadnji put je plakao, pa, nikada.
Svi znamo kakva je reakcija bila na poznato saopštenje: "Umro je drug Tito." Plakalo se od Vardara do Triglava. U 15:05 je zavladala grobna tišina, a zatim i hor jecaja. Tužna slika. Osoba koja je i tada ostala ravnodušna, koja ne plače ni kada seče luk, jer, bože moj, muškarci ne plaču.
1 - E nemoj da mi cmizdriš ovde kad počne "A sad adio", videćemo se možda nekad. Nemoj molim te, rasplakaću se.
2 - Sti normalna? Pa ja nisam plakao ni kad je Tito umro, a sad ću zbog vas. More terajte se kolektivno u tri lepe, dosta su bile i ove četiri godine što sam vas gledao, ako me razumeš.