Najveće mudo u šahu. Šta može jadnica, morala je da se fizički pripremi kad joj je muž trutina.. Sva sreća ima par ortaka koji bi sve dali za tu trutinu.
* Ima dvojicu konjina koji su dosta često cirke, pa se malo neprirodno kreću, al' ono, efikasni su.
* Takođe dvojicu likova glupih ko top! Kreću se napred, nazad, levo, desno, nemaju dovoljno pameti da smisle nešto novo.
* Najčudniji definitivno su dvojica lovaca, tek izašli iz šume de su navikli da skrate put kol'ko god mogu, pa samo piče dijagonalu!
* Tu su i potrčci, i to prava gomila njih. Ti pijuni su za nijansu efikasniji od kralja, a kad se našetaju šire muda, i pretvaraju se da su neko drugi, pa i glume samu damu.
robikabre
Najveći sin srpskog naroda i narodnosti. Od majke Srbije i oca Sporta srpskog.
Već kao mali pokazivao je sav svoj raskošni talentat. Svi su ga voleli. Svi su želeli da ga gledaju. Bio je broj jedan. Glavno mudo. Svako selo je zbog njega izgradilo svoj fudbalski teren. Sve su ribe vlažile na njega. U međuvremenu, opila ga je slava. Novac mu je udario u glavu. Počeo je da izlazi po inostranstvu. Vreme je provodio uz političare, lopove i slične. Propadao je. Pao je na najniže grane. Kao klošar iz kraja. Svi ga znaju i sećaju se kako je nekada žario i palio, a sada je duboko u mraku koji je sam stvorio.
Za vreme njegovog lumpovanja druga deca gore pomenutih roditelja su počela da se probijaju. Starija ćerka Košarka je oduvek bila vredna, pametna i uspešna, ali na nju nije toliko obraćana pažnja. Uvek je bila odličan đak, ali Fudbal je bio ljubimac roditelja. Međutim, kada je on dotakao dno života, Košarka je postala ponos oca i majke. Na nju se ugledala i mlađa sestra Odbojka, kao i najjači član porodice, brat Vaterpolo. Nizali su uspehe na svim nivoima. Donosili su radost u kuću, što i dalje čine, a što je od skora počeo da čini i klinac zvani Tenis.
Međutim, majka i otac se sa suzom u očima još uvek sećaju uspeha najstarijeg sina, i nadaju se da će on opet biti očev ponos i majčina dika, da će opet koračati uspravno, sa visoko uzdignutom glavom i rušiti sve prepreke pred sobom. U njega se i dalje polažu najveće nade, iako to nije zaslužio. Svi potajno žele da se trgne i ustane iz kome u koju je zapao svojom krivicom i nepažnjom.
Nekada uspešni sin Rukomet je prolupao i davno pobegao od kuće, i od tada se ne zna ništa o njemu.
- Brate, plasirali se fudbaleri na svetsko, ajmo na doček!
- Ajmo! Do jaja! Ooo, ovog leta ovog letaaa, bićemo prvaci sveta!! Pali kola, idemoo!
- E vaterpolisti prvaci sveta.
- Da, video sam. Mojoj sreći nema kraja. Nego si čuo da se Seka kupa u magarećem mleku?
Jedna od nižih lestvica u medijskom sistemu Srbije. Malo iznad novinarske sekcije u lokalnoj osnovnoj školi. Njena svrha je da izveštava o dešavanjama u mestu u kojem se nalazi, kao i da jednom nedeljno reprezentuje retrospektivu događanja iz obližnjih sela i mesnih zajednica. Egzistenciju tih televizija omogućava par reklama koje plaćaju vlasnici lokalnih ugostiteljskih objekta ili zanatskih radnji, kao i deo opštinskog budžeta, uglavnom onaj namenjen za kulturu. S obzirom na kvalitet programa, koji je ravan kvalitetu hoummejd indijskog pornića, ne privlači veliki broj gledalaca. Na taj način je determinisan profil ljudi koji radi na ovim stanicama- nezainteresovani ili ludi. Ako nisi lud ili nezainteresovan, vremenom postaneš.
1: Alo, pizda vam materina, šta radite ovde?
2: Ništa šefe, vežbamo...
3: Za špicu.
1: Za koju špicu vežbate, majke vam ga nabijem narkomanske, opet duvate onu drogu!
2: Nije droga, šefa...
3: Nije, šefe, KHM...
1. Ajde mrš u studio da razvlačite kablove, vesti počinju za dvaes minuta! Pizda li vam materina narkomanska...
2: Evo, šefe.
1: Je li, a 'de je, bre, ona kuravla?
3: Koja šefe?
1: Kako koja, pa kolko ih imamo, nabijem vas na kurac?
3: A to jeste. Ne znamo, šefe.
1: Kako ne znate!? Pa ko će da vodi vesti?
2: Evo ja ću.
1: Šta ćeš ti da vodiš? Poslednje što si ti rek'o pred kamerom je reklama za Žiku kamenorezca.
3: Mogu ja, šefe?
1: Ti? Si ti normalan?
3: Pa šefe, nema ko drugi. Jova otiš'o na bolovanje.
1: Jes' majku mu. Pu, u pičku materinu, jebemti ambulantu, našli kome će da daju potvrdu da nije zdrav! Doduše, on istina malo prišućkast, HJOHJOHJOHJOHJO.
2, 3: Hehehehehehehe.
1: Šta se smejete, pička vam materina! Mrš gore, će da počne dnevnik.
2: Šefe, a ko će da vodi ako ne dođe Zora?
1: Ma nek vodi ko 'oće, mnogo me boli kurac. Ionako nas niko i ne gleda.
...
2: Matori, mogu ja da vodim?
3: Matori, mojne si pička, ti si pričao reklamu za Žikinu radnju. Ja nisam ništa nikad. Rek'o.
2: Okej, matori, vodi ti.
...
2: Tri, dva, jedan, nula. Ustvari nema nula, krenuo si pre dve sekunde.
3: Dobar dan poštovani gledaoci, ovo su vesti u šest. To jest u tri. Ovo su vesti u tri.
1: Šta radiš to, bilmezu!?
3: Pa zbunio sam se, šefe. Šta da radim?
1: Šta šta da radiš, mater ti jebem nenormalnu! Pa uživo ideš, gledaj u kameru i pričaj koje su vesti dana!
3: Ovo su vesti dana. :džingl:
Jutos oko pola devet u selu Obrež kod Varvarina uhapšen četrdesetpetogodišnji J.M. zbog posedovanja marihuane. ..Šefe, pa ovo je naš Jova! Ahahahahaaha! Ladno Jova uhapšen! Ahahahahahahaha! JOVA DžANKI! Ahahahahaha!!!
1: E, sad ću da mu jebem mater. Sine, dodaj mi tu gedoru pored tebe. Ne taj, taj pored. E taj! I pusti reklame.
2: Izvolte šefe. A koje reklame da pustim?
1: Pusti obe.
Blato u hodniku za koje niko da prizna da ga je baš on uneo.
Palac - sredstvo za uključivanje kompjutera.
Mali prst - sredstvo za "overavanje" nogara od stolova, stolica, kreveta, točkića od TA peći, pragova...
Ostala 3 prsta - da imaju neku funkciju, imali bi ih i Nindža kornjače.
Nauka koja vam daje veliki broj interesantnih, zadivljujućih, poptuno tačnih, ali skroz beskorisnih informacija.
Naši naučnici su vršili istraživanje, i došli do neverovatnog zaključka da svaki drugi čovek čini 50% stanovništva, a da čak polovina građana ne pripada toj grupi.
Vrhunsko božanstvo. Presvetli, predobri i brižni anđeo koji mane nema. Romantičan kao Željko Samardžić, jebač kao Fernando Kolunga. Kuhinjska spretnost Džejmija Olivera u kombinaciji sa šarmom Ivana Bosiljčića dok se upoznaje sa njenom majkom (Jao, kako sladak razmak međ' zubima ima).
On ne gleda finale Lige šampiona, on tad svoju dragu vodi u bioskop, pa posle na večeru. Ukoliko joj naravno sam ne spremi neki svoj specijalitet, u isto vreme svirajući joj klavir na uvce. Jeste, na uvce! I dok se ja nerviram zašto ovaj idiot opet maši prazan gol, a ova moja mi zvoca sa strane da joj pustim neku Šeherzadu (Jebao je Esad Plavi), on sa svojom dragom uživa u najboljem vinu koje je trenutno mogao priuštiti, poklanjajući joj narukvicu koju je toliko želela još otkad ju je prvi put videla u izlogu, dok su išli zajedno u šoping.
Ne treba zaboraviti da u po noći zna datum njenog rođenje, datum rođenja njene keve, ćala, babe (mnogo fina žena), sestre, kera Žuće, datum prvog sastanka, prvog poljupca, šta je tad nosila, izgovorila, nja, nja, nja...
Iskreno, ja njega nisam ni video. Odbijam da poverujem da ovakvo nešto postoji i da ima kurac.
- E Omere, znaš šta kako je Acika iznenadio Saru juč...
- Zabole me kurčina!
U nastavku priče sledi izvinjavanje devojci, mnogo kukanja i moljenja, ali jebi ga, znate kako je... Jebeni Acika...
Stvar koja, i kad radi i kad ne radi, skuplja prašinu.
definisaću sutra
Osveta za to što ti isti idu na kurac dok si trezan.
Kladionica iz kraja. Dvoje, eventualno troje radnika, 15ak standardnih ljudi koji tu bleje i gazda koji pokušava da nedostatak prostora, inventara i obezbeđenja nadomesti „kvalitetnom uslugom radnika“...
Prosečna subota/nedelja
Dežurno zakeralo: Opet vam je zamrljano ovo ovde u listi! Ništa ne vidim, a dao sam vam 20 dinara za ovo! Vratite mi novac! Daj mi onu knjigu utisaka, sa' ću da napišem da je ovo najgora kladionica u gradu!
Radnica: Dobro, izvinite, evo vam novac nazad, znate, te štamparske greške su česte...
(U sebi: Jedi govna, pederu, idi negde drugde kad je ovo najgora kladionica u gradu, taman jedna budala manje meni na vratu)
Dokoni penzioner (daje svežanj papirića A8 formata, svaki sa obe strane podeljen na četiri dela; u svakom od njih upisano po četiri meča, na svaki tiket stavlja minimalnu uplatu): Ćero, otkucaj to, odo' ja do pijace, taman ćeš da završiš dok se ja ne vratim.
Pola sata kasnije se vraća, uzima tikete i listiće.
Radnica: To vam je 530 dinara.
Penzioner: Nemoguće! Ja sam izračunao da je 520! Sa' ćemo zajedno da izračunamo, daj to sokoćalo (digitron). E! I na ovom jednom tiketu si mi promašila! Treba više, a ne manje poena!
Radnica: Naravno, evo odmah...
(U sebi: Umri već jednom)
Dežurni lovator (donosi na isplatu tiket od 45.122 dinara): Eee, pošto si mi ti uvek talična, evo ti kupi sebi neki sok (ostavlja bakšiš od 22 dinara)
Radnica: Hvaaaaaaaaalaaaaaaaaaaaaa komšijaaaaaaaa
(U sebi: Idi kupi mi ti sok za 22 dinara, pička ti materina)
Dva dokona klinca od 13 godina (donose 20 listića sa po 16 mečeva, svaki za 30 dinara): Ovo da nam otkucaš, rekao gazda da možemo da igramo tikete, a poker ne smemo.
Radnica: Dobro, daj ovamo...
(U sebi: Dabogda noge izlomili, majku vam vašu, samo mi još vi trebate)
Lokalni dripac (uključuje slot za 50 dinara, seda i posle 5 sekundi lomi staklo): Šta je bre ovo, pička vam bre materina! Oćete da vas sve pobijem ovde mamu vam vašu! Što je ovo namešteno, a, a? Je l' znaš koliko sam ja para ovde ostavio, a dobio sam znaš šta? Kurac sam dobio! Reci onom tvom gazdi da ću da mu jebem mater, znaš! (šutira kantu za đubre i izlazi. Kad se gazda pojavi, šeni k'o kuče)
Tatin sin – rugoba, umislio da je Matt Damon: Ooooo, što smo lepi danas.
Radnica (u trenerci i duksu 4 broja većem, mrko): Hvala
TSR: Jeeee li, a što se ti nekad ne našminkaš malo, ovo ono...?
Radnica: Ne, nisam ja u tom fazonu...ne šminkam se uopšte
(U sebi: Jeste, za tebe i ovu gomilu paćenika ću da se šminkam, baš mislim. I haltere da obučem možda?)
Lik iz kraja (po troje maksimalno u toku dana. Dolazi da naplati 1000 i neki dinar): E, šta ima? Evo zadrži ovo (ostavlja 50-100 dinara)
Radnica: Hvala
(U sebi: Bog ti pomogo)
Stidljivi udvarač: Zzzzzzdravo.
Radnica: Zdravo.
SU: Paaaaaaa ovaaaaaj...mmm...kako si?
Radnica: Super. Šta 'oćeš?
SU: A?
Mu(c)(v)anje se nastavlja dok ga ne prekine...
Blejač iz kraja, inventar kladionice (komada 5-8): Ej, de si. Daj mi otkucaj ova tri tiketa, na sve stavi minimalno, kol'ko beše, dvadeset?...
(Radnica, u sebi: Je l' možeš jedan jebeni dan da odeš u neku drugu kladionicu???)
Blejač:...i dođi posle da igramo karte, kupili smo sok i čips.
(Radnica, u sebi: e, živ bio za ovaj čips)
Na kraju radnog dana, dolazi gazda...
Gazda: Mh, ko je uzeo 3000 dinara, kakav je ovo tiket? Zašto nisi rekla da ne može? Ovo su neke nameštaljke, garant, kako to da su danas došla čak tri tiketa veća od hiljadarke? I zašto je ovde nered? Ne možeš samo da isprazniš pepeljare i pobacaš đubre i usisaš i oribaš wc i vratiš stolice na mesto, moraš da obrišeš stolove onim sredstvom što sam ti doneo, i da opereš sve prozore bar na svaka dva dana i nekoliko puta dnevno da lepo uglancaš ekrane na svim televizorima...to ti je deset posto od plate za ovaj mesec. E, da, što se tiče povećanja plate, za 3 meseca ako se posao popravi dobijaćeš 500 dinara više.
Radnica koja ima kući dvoje dece i nezaposlenog muža: Naravno gazda, nikakav problem, uvek ste bili fer i pošteni. Izvinjavam se za nered, neće se više ponoviti
(U sebi: Jebo ti pas mater, dabogda deci lekove kupovao od ovog što mi skidaš)
Radnica koja ima ikakvih šansi da nađe drugi posao u skorije vreme: Ma sagnite mi se i ti i ona gomila idiota koju trpim ovde za 200 evra mesečno i poljubite me u dupe (gađa ga ključevima i izlazi lupajući vratima. U sebi: peva)
Ova eminentna ličnost je u obilnim količinama zaslužila pesmu, i tako to.
Šta to grmi na sajtu zelenom?
Dal 'je sistem, il padaju banovi?
Nit je sistem, nit padaju banovi,
već šenluči Kostić Stefan Kostić
što on dobi modovsku titulu,
Zeman došo, valja banovati.
Čuje šenluk Džimi moderator,
čuje šenluk, a savest ga grize
pa odluči sitnu knjigu pisat'
'' Moj Kostiću, ti sokole sivi,
Aber veli da moderator postade,
Te ja tebi sitnu knjigu pišem.
Da je do mene, ti mod ne bi bio
Al' neću se sreći tuđoj tugovati,
To rade psi kad drugi kosku dobije,
Moderišem, i meni je lepo
Al' ja u tebe, sivi sokole,
Primjetih do tri nečovještva:
Prvo ti je, brate, nečovještvo
Što nosio si zelene dolame
Dolame, što ih moderator nosi
Dok ti moderator bio nisi.
Drugo ti je, brate, nečovještvo
Što korio si novajlije
I suze im na oči terao
Dok se s' Vukom nisu upoznali
Treće ti je , brate, nečovještvo
Što sa lažnih naloga postova'
Dok proteran sa sajta ti bejaše.
Nije, brate, greh toliko grdan
No što se ti preruši u emosa
A oni su ti , brate, zlo ponajveće
Što ruse kose preko oka nose
I što sebi krvcu rujnu liju
To su tvoja, brate, nečovještva
Valjalo bi savet udeliti
Doće zeman, valja banovati,
Kad krv liju stari i mladi,
A ti moraš pravdu udjeliti
Nemoj, Kole, govoriti krivo
Ni po rangu, ni po starosti
Već po pravdi Boga istinoga
To izusti, i Fender ispusti
I otide sa Koletom slavit'
Tu je seo, i pragnje izeo,
Ispio je bokal rujnog vina,
Rujnog vina i rakije bistre,
Još se jezik nije osušio.
_________________
Ispevao: Beki Bekić