Prijava
   

40-to dnevni post

Znam da će poneki iskreni vernici da se nađu uvređenima, pa ih stoga molim da ovu definiciju ne pročitaju do kraja. Ionako je dugačka i smorna.

Dakle, po meni, 40 dana posta spada u red verskog fanatizma. Živeti u savremeno doba, (što podrazumeva: biti zaposlen, pratiti medije, imati normalan socijalni život, izlaziti uveče, i slično) a pri tome svesno dovoditi svoje telo i dušu u stanje teške patnje meni lično je nespojivo. Prosto, nije mi jasno čemu sve to.

Ali, možda bih pravi post i mogao da razumem kod veoma religioznih ljudi. Doduše samo jednog sam takvog upoznao, ali nema veze. Ono što ne mogu da razumem, i ono što je po meni za svaku osudu je KVAZI RELIGIOZNI FANATIZAM. Zapravo, to je "post" kakav se praktikuje kod 99% gedža i gedžovanka koji "poste".

Umesto da iskreno tuguju za Hristom, da budu pokorni, da praštaju, i da se za tih 40 dana odreknu svih ovozemljskih zadovoljstava, i da istovremeno dane posvete molitvi, prosečan gedža i njegova žena gedžovanka tokom posta:

- praktikuju sve blagodeti bračnog života
- praktikuju sve zabave i provode koje su im inače dostupne
- praktikuju sve redovne svađe i razmirice kao i obično.
- maksimalno uživaju u svakojakom piću
- maksimalno uživaju u svakojakoj hrani, koja nije životinjskog porekla

Čitav post se dakle svede na to da se nikako, ni po koju cenu ne sme pojesti nešto što makar malo ima hrane životinjskog porekla. Posledica je da se veliki deo "posta" svede na besomučno čitanje proizvođačke deklaracije, i istraživanja da li u keksu ima mleka u prahu ili ne. To što nije otišao u crkvu nijednom u toku posta (a neretko se ni ne pričesti na kraju posta), to što krši sva druga pravila posta svakodnevno - nema veze.

"Bitno" je da nikako ni ne proba keks sa 0.1% mleka u prahu. (Ne znam šta bi se desilo ako bi pojeo mrvicu ?!) A još bitnije je da se svima u kancelariji da do znanja da posti - valjda time vidi sebe kao većeg Srbina od ostalih. Još će i prokomentarisati "Teško je brate, ali šta ćeš, mora se, Srbi smo !" Slatko će se najesti tulumbi, baklava uz maksimalno uživanje, ali čokoladu neće da proba jer - posti.

Šta reći, a ne zaplakati ? Tuga brate, samo takva.

Komentari

Hahahahahahhaha...
A da li je post na vodi ili na zejtinu?

svaka cast za definiciju...

E vidis kad mene pitaju da li se pricescujem a ja kazem da ne, jer nisam zasluzila, svi me gledaju kao ludaka... Definicija ti je predivna +++

Slušao sam popa kako grdi nekog lika zato što u postu jede neku salametinu... Pop je ručao šarana i belo vino.

@mnfrd
Upravo sam na to mislio.

А мене највише смара то да чим се заврши пост, само један минут после поноћи, одмах крену да се тове у огромним количинама свега онога чега су се лишавали тих 40 дана. Ваљда да надокнаде све што су пропустили. Јаки су ми то верници... +

40-to dnevni posto je odlican instrument da se malo ocisti organuizam i jede manje masna i nezdrava hrana, ali opet, to se moze raditi u bilo koje doba u godini, a ne da se ceka bas post. Sve u svemu, odlicno si rekao.

Na početku def si se složio da postoji mali (nažalost) broj "pravih vernika" . Mogla bih sad da razvijem filozofiju na temu da li je biti pravi vernik

@dosta više
Zapravo, nisam komentarisao koliki broj vernika postoji (pravih ili ne) samo sam rekao da ja lično poznajem samo jednog iskreno religioznog čoveka. Nisam ni komentarisao šta vernika čini "pravim", rekao sam da "mogu da razumem da pravi post praktikuje neko veoma religiozan". Svejedno, i dalje smatram da je sprovođenje 40-to dnevnog posta verski fanatizam.

ima elemenata za pilsPlus.

To je to. +
To su najveci gresnici ,sto misle da ce s malo dijete da operu sve grehe ,mali ljudi...jadni...

Svaka čast Peđa, odlična je.

Канцеларијски божићни пост уз сардине....дооообро....

Знам да можда звучи невероватно али ја сад тек видим ову деф а пре 15 мин сам дефинисао 40 дана, и то видим Мр. Моон кометар међу коментарима и реко кава 40сни пост, 40 дана сам написао..О_0 :)

cetrdeseto dnevna post, post je zenskog roda, inace +

++++++++++++++++++++

+++++++++
πлус и по брате, препознајем 99% познаника у овом тексту.

Ја искрено нисам неки верник у том смислу да не верујем у Бога и постим само 1 дан у години, али зато јако поштујем традиције, и мрзим лицемере. Док за време великог поста ја једем нешто мрсно на одмору и понудим другарицу она крене да анализира састојке и пита ме је ли фруктоза мрсна или посна :) па за сваки случај не узме ту храну јер не разуме хемијски састав, али се зато увече дави у алкохолу уз звуке турбо фолка, у загрљају вољеног, наравно свих 40 дана поста.

Ја рецимо знам да не бих могла 40дана да се одричем свега и свачега у знак нечега за шта се не залажем, али зато могу да одвојим једну седмицу када нећу да излазим у град и када нећу да уживам већ да се посветим искључиво духовним вредностима.
Боље 7 дана искрено пости него буди позер 40 дана.