Tip koji zna da stane kad je najlepše, za razliku od klasičnog alkosa koji pije dok se ne usere.
Školovani (još uvek cenjeni) alkos.
Šofer na mom bivšem fakultetu, na prozivku profesora da je alkoholičar:
"Šoferi kad popiju, oni su alkoholičari, a profesori kad popiju, oni su boemi. Gde je tu pravda?"
Čovek za koga je čaša uvek polupana.
Covek koji 40 godina uplacuje radni staz u kafani, a od nje ne dobije ni dinar penzije.
Alkoholičar sa diplomom fakulteta.
Nekada : Naziv za osobu koja ume da uziva u jelu, picu, samom zivotu bez nekog preterivanja i izlicanja.
Danas : Kulturan naziv za razularenu pijanduru.
Pijandure, sa stilom,
Pesnici poslednje čaše,
Da popiju bilo im je milo,
veliki boemi Skadarlije naše!
Poznati boemi sa početka veka su Djura Jakšić i Brana Nušić , a čuveno okupljalište bila je kafana Dardanele.
alkoholicar na kulturan nacin
svako ko napise nekoliko pesmica,pritom se svake veceri lesi od alkohola...
Kada zelite za nekoga da kazete da je notorni alkoholicar, da je drcan na alkohol ko jare na sisu, da se ne odvaja od flase dan i noc, uz to da je mazga koja kad se napije (citaj svakog dana) iz sveg glasa peva kao nezdrav proslavljene hitove Juznog Vetra, uz to sljami od ujutru do fajronta.... A da pritom ne zelite da ga uvredite, za njega jednostavno kazete da je boem.
Ne mora biti poznat, ne mora biti učen i sa fakultetskom diplomom. Često se pijanci nazivaju boemima (uglavnom od sebi slicnih pijanaca u cilju održanja samoobmane), ali nedostaje im ono sto je boemima cinilo Đuru Jakšića, Mirka sajdziju, Tomu Zdravković, Zorana Radmilovića, doktora Zorana, Omara al Hajama i mnoge druge poznate i nepoznate posetioce kafana, barova i drugih mesta okupljanja uz piće.
Boem je i kada je najpijaniji svestan da je čovek, ne životinja.
Može da bude naporan ali ne može da bude dosadan i ne interesantan.
Ne mora da zarađuje puno, ali ne mora ni da troši sve što ima.
Može da ima svoje žute minute, ali ni tada nije dosadan društvu u kome je.
Može da zavede skoro svaku devojku, ali može da provede pola života tugujući zbog izgubljene ljubavi u samoći.
Boem se rađa, ali se i postaje...
Čovek koji obilazi kafane kao šiznuti duh Hamletovog oca.
Lik kome cela birtija kaže '' Zdravo'' i kelner mu donese piće uz uzrečicu '' Kao i obično?''.
Specifična vrsta alkoholičara. Najčešće se opija kvalitetnim vinom ili nekom žesticom, pije isključivo po kafanama, troši dosta keša na muziku i svirače.
Po struci je slobodni umetnik, najčešće slikar ili pesnik. Retko ga možete videti pijanog danju. Veoma tih, povučen i miran, nije agresivan. Najinteresantnije od svega je to što niko ne zna od kuda mu novac za sve to, i od čega živi.
Osobenjak koji je odjavio fiksni telefon i koji odsad sve pozive prima u kafani.
Alkos kog poštujemo kao tinejdžeri, onda kad je život sranje i niko te ne voli, pa planiraš i ti da te jednog dana bole kurci za sve kao njega, da ločeš onaj vinjak i budeš idol maloumnicima koji mrze da uče, treniraju i idu u školu, klincima koje mama i tata nisu bili pa beže od obaveza ko baba od smrti.
Isto što i alkoholičar, samo kreativac.
Osoba koja je tek posle završenog fakulteta shvatila da je život sranje, i prepustila se lepoti nama bliske psihoaktivne supstance zvane alkohol.