Zajebanija verzija imena Jovan (bib. po Svetom Jovanu Krstitelju) nakon što isti drugi put okine šesti razred i produži ugovor sa osnovnom školom na dve plus dve godine.
Tetka : Dragice crna sestro, u šta se naš Jovica izmetnu...
Majka : Ne govori ništa. Jedim se i žderem zdana u dan. Na koga je, mater mu ludu jebem!?!
Tetka : Sve prozore da polupaš po školi i nastavnicu biologije za dupe da štipaš? Jovice, milo dete.
Jovan : Coja tetka, Coja! Jovica sam bio u prošlom životu.
Čovek, lik, baja, batica. Neka treća osoba koja se spominje u razgovoru.
- Ble'imo mi na klupici kod moje zgrade, cirkamo vops, dernjamo se klasično, kad izađe onaj matori čoja sa prizemlja na prozor i poč'o nešto da serenda, ništa ga ne razumeš kad ne stavi protezu, i nije prestao da mumla dok nismo otišli. Matori konj.
Čoja (čoha) je reč persijskog porekla (izvorno: čuha) i ušla je u naš jezik posredstvom Turaka. Označava sukno bolje vrste, mekše i lepše.