Crne rupe

Nastaju kada se um ubrza do bekonačnosti ali u psihodeličnom smislu, kad svoje mikrosvemire okreneš naopačke i pustiš vrijeme da slobodno odcuri kao u pješčaniku, jer ko ga jebe, ono u crnim rupama ne postoji. Crne rupe su zajebana stvar, u njima nema apsolutno ničega, nema ni prostora ni vremena, nema loše muzike i nema loših riba. U njima možeš da radiš šta ti je kurcu drago a da te niko ne osuđuje za to, jer ti si jedini u njima, sa čudima možeš da se zajebavaš kako oćeš. Možeš da upališ Sunce, možeš da prizoveš kišu a čitav svijet da isključiš samo za taj trenutak. Možeš da nazuješ starke i da hodaš po blatu a da se ne isprljaš, da trčiš po snijegu a da ne ostaviš tragove, da slušaš rokenrol , da budeš sa ribom sa kojom hoćeš i da goli duvate deteline sa četri lista. U njima možeš fino da se zajebavaš, da lebdiš iznad zemlje, i kišom zalivaš istu, odatle će kasnije izrasti mnogi šareni osmjesi i vijenci od svijeća.Od suza možeš da praviš klikere i od novembra možeš da praviš Jun. Ružičasti zraci će ponovo zašivati pukotine u vazduhu. Tamo ima koliko hoćeš piva, Crni vjetrovi razigrano plešu sa granama pijanih krošnji koje ti šapuću tvoje omiljene melodije . I možeš da izvališ razne stvari, jebote, kako se lebdi iznad kreveta, kako se leti na druge svjetove, kako se sluša Pink Flojd i tako to.

I kako da ne bude bezveze kad se probudiš ?