Prijava
  1.    

    Duhovit k'o Nemac

    Sinonim ultimativne neduhovitosti i, ujedno, svojevrsni paradoks pomenutog entiteta a kako je isti izvorno i nastao kao šala Bradatog Troldžije i to ona über-neslana, idemo na gorka → gorča → vulva Nataše Kandić. Elem, antonim svemu onome što u interakciji između dva ili više homo-sapiensa iole može i ume da bude smešno, zabavno, vickasto pa čak i simpatično, pušila govno brdskom ovnu dabogda, metastazo jedna od žene (autor se i dalje zadržava na gorepomenutoj...i prošlo ga je; prim.prev.).

    Jer ukoliko bi brojem od 1 do 10 hteli da kategorišemo level humora jednog prosečnog, ali i nadprosečnog pripadnika cenjene arijevske rase - gde jedinica odgovara liku & delu našeg dragog Žajka a desetka onom Zorana Radmilovića kao Radovana Trećeg u istoimenoj predstavi a i posle do zore u "Srpskoj Kafani" (kako mi je nostalgično pričala bakuta lololo) - taj broj bi i u preko 80 miliona slučajeva i merenja iznosio oko -146, što korelira duhovitosti jedne četke za VC-šolju...i to one što, fazon, ima one ribice koje plivaju po njoj, šatro, dizajn i te munje. Ustvari, narečeni proizvod je skoro sigurno dizajnirao neki Švabo, probabli vođen kreativnom motivacijom prospektivne scene u kojoj jedan germanoidni korisnik istog razvlači svoje lice u ziljavi kez (vidi pod "Jelena Janković"; prim.prev.) prilikom dok struže svojerčni potpis sa prirodnog sliva personalizovane kenjare.

    I kad smo već kod mokrog čvora & ostalih zločina onda treba pomenuti i da se međ' prozvanom nacijom kobasičara posebno visoko kotiraju vicevi o govnima ili, pak, sa govnima u sebi...što i ne menja nešto specijalno njihovu poentu a ne utiče ni na to da iza sebe ostave išta manje mučan prizvuk u ušima. I ždrelu, razume se. Vicevi o seksu su tek posebna priča za sebe. Bljuvanje plućne maramice kao posledica ultimativne lolčine redovno prati takve ziljavštine kao što su "Neka neko brzo zove vatrogasce, (rendom švapsko ime)__________je strašno zagoreo!", "Hana voli suši, a ja Haninu muši" (nem. muschi = pička) ili "- Ćao, ja sam Antje. - Ćao, ja sam zagoreo", a ne sumnjam da bi, kada bi mogla da se prevede ili barem dovoljno dobro prepeva, legendarna fora provinijencije izvesnog okruglog broja u Nemačkoj u rekordnom roku zapatila ogroman broj debogenih poklonika koji bi je eksploatisali do imbecilnosti. Kao i kod nas što rade, realno.

    Time, zapravo, dolazimo i do osnovnog razloga nepostojanja makar i 1/7 duhovitog Nemca a koji se, poput razloga postojanja milion drugih duhovitih žena i muškaraca, ogleda u njenom ili njegovom (ne)poimanju smešnog i (ne)percipiranju istog u svom okruženju. I dok smo mi Srbi nedvosmisleno van svakog sličnog i nesličnog poređenja a usled viševekovne ubijenosti u pojam i genetski usađenog cinizma, u Nemačkoj, pak, jedan DANAŠNJI pad neke žene na ulici i kompletno zaustavljanje saobraćaja i prolaznika u nesporednoj blizini radi savijanja u stomaku od smeja, SUTRA će biti glavna tema na večeri sa bliskim prijateljima, a ako tokom zabavne rekapitulacije jučerašnjeg događaja neko usled nekontrolisanog kikotanja bude i prdnuo, štrudla sa sosom od vanile će još neko vreme morati da sačeka u kujni. Jebote.

    Pop: ...Zemlja zemlji, pepeo pepelu. Ami...

    Neko od rodbine: PRRRRD!: Uf, nisam mogao više, hehe...

    Svi: HAHAHAHAHAHAHAHAHAHA, DAS VAR LUSTIH!!!

    Udovica: Eh, da je moj Erni živ kako bi se sada slatko nasmejao...