Eto mene na tamnička vrata!

Uvod u razdjevičavanje djevojke.
Ona jeste zagorila, ali ne zato što nije imala ponuda, nego zato što živi pod moralnim krovom koji joj njeni roditelji postaviše iznad glave, savjetujući je na čuvanje svetinje do braka. Nije ružna, ili ne daj Bože, hendikepirana. Ne, ona je čak jedna od onih koju bi rado ženili da je možete imati samo za sebe cijeloga života. Mnogi su pokušavali da osvoje brijeg koji još niko nije osvojio, ali ih je olako odbijala k'o mačka svoju mladunčad od sise. Nije od onih koje se na prvoj vožnji u najnovijem Audiju bacaju na blajvanje stožine, niti zapire pičić mirišljavim sapunčićima kako bi pijana mrcina mogla da uvali svoje crijevo za navodnjavanje u njenu vaginicu. Upravo zbog tog njenog čuvanja školjkice, srećnik koji je oženi prve bračne noći navali na nju k'o sirovina na meze. Skine joj paučinu kao da nikada nije ni postojala.

- Napokon je došao ovaj trenutak. Sezame, otvori se!
- Hihihi, prvo moraš da protrljaš lampu, znaš kako ide u priči, hihihi.
- Za to trljanje imam tebe, a evo je i lampa je spremna.
- Jao, kako je samo užarena.
- Nije to ništa, sad ćeš ti da vidiš kako te dasa uzgoni k'o nomad stoku preko pustinje! A sad se pripremi, eto mene na tamnička vrata!