ovo prvo
У преводу твоје мудрости постају Каизенове. Исто тако важи и за твоје глупости.
Tačno tako.
Previše restriktivno ako smem da primetim... ;)
Мојне се бринеш. Све су шансе да неђеш написати нешто од чега мош да згрнеш паре, а ако Каизен ортацима у кафани продаје твоје фазоне као своје, боли те курац, кради и ти нечије умотворине, нпр. Могшине.
Ma ne se brinem ič. Ustvari, još malo pa ič.
Možda bi bilo par malo dužih definicija koje bi se mirorovale na par mesta, al ovako će zaobići jedno od tih mesta.
Ја се не сећам да се ико бунио за мироровање, све док је Вукајлијин жиг/потпис ту... А и кад није ту, само ће неко на форуму рећи нешто типа "оооо, мајку му плагијаторску" и то је то. :)
vlasnik sajta ima pravo da ukloni ili radi sta god hoce sa tvojim definicijama dok si na ovom sajtu.
a sto se tice tvojih defki, ako si pronasao nacin kako da unovcis neku svoju definiciju (haha), slobodno radi to, ne verujem da neko moze da te tuzi :)
samo treba dodati da će pored svega što napišeš biti tvoj pseudonim. neće se desiti da neko uzme tvoju definiciju nekog izraza i predstavi je kao definiciju nekog sedmog.
Dakleko odosmo. ;)
Kakvo crno unovčavanje... Mada, kad vidim na kakve gluposti ljudi zgrću pare danas možda se... khm... i na meni zaradi. Kakvo još crnje tuženje...
Sad, to kako ste napisali u zadnja 2 posta, ispada da je vlasnik sajta vlasnik i JEDNE KOPIJE definicije na sajtu, a da tekst kao takav ostaje autorov.
Ali nije ni bitno... Ionako pravnom terminologijom baratam k'o moja baba diferencijalnim računom, tako da ćemo se teško sporazumeti.
Шта има да се не разуме. Није твоја дефиниција већ само носи твоје име испод да се зна ко је то рекао. Чисто да не стоји као споменик незнаном јунаку. Илити да има бар код.
sviđa mi se ova formulacija. recimo da je tako nekako.
И ја бих рекла да је тако.
Колико ја знам, ако уговором није предвиђено да ради о искуључивом уступању онда се сматра да је неискључиво, што значи да аутор задржава право да искоришћава своје дело или да га уступа другом. А кад пишемо дефиницију нигде се експилицитно не наводи да се ради о искључивом уступању. Пише да дефиниција постаје власништво сајта а пренос својине на оригиналном делу не подразумева чак ни пренос пренос ауторских права а камоли искључиви пренос.
I. UVODNE ODREDBE
Predmet Zakona
Članak 1.
Ovaj Zakon uređuje:
1. autorsko pravo – pravo autora na njihovim djelima iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja,
2. srodna prava:
a) prava umjetnika izvođača na njihovim izvedbama,
b) prava proizvođača fonograma na njihovim fonogramima,
c) prava filmskih producenata (proizvođača videograma) na njihovim videogramima,
d) prava organizacija za radiodifuziju na njihovim emitiranjima,
e) prava nakladnika na njihovim izdanjima,
f) prava proizvođača baza podataka na njihovim bazama podataka,
3. ostvarivanje (individualno i kolektivno) autorskog prava i srodnih prava,
4. zaštitu autorskog prava i srodnih prava u slučaju povrede,
5. područje primjene Zakona.
Autorsko pravo i srodna prava
Članak 2.
(1) Autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo.
(2) Pravo umjetnika izvođača pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja izvede djelo iz književnog ili umjetničkog područja ili izražaje folklora.
(3) Nositeljem drugih srodnih prava može biti svaka fizička i pravna osoba, ako zakonom nije drukčije određeno.
(4) Autorsko pravo i srodna prava mogu se protiv volje njihovih nositelja ograničiti samo pod pretpostavkama i na način određen zakonom.
Objavljivanje, izdavanje, javnost i javno korištenje
Članak 3.
(1) Autorsko djelo ili predmet srodnog prava smatra se objavljenim ako je učinjeno pristupačnim javnosti uz pristanak nositelja prava.
(2) Autorsko djelo ili predmet srodnog prava smatra se izdanim ako su uz pristanak nositelja prava primjerci toga autorskoga djela odnosno predmeta srodnog prava ponuđeni javnosti ili stavljeni u promet u količini koja zadovoljava razumne potrebe javnosti.
(3) Javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama.
(4) Javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu.
Odnos između autorskog prava i srodnih prava
Članak 4.
(1) Zaštita srodnih prava, po ovom Zakonu, ostavlja netaknutom i ni na koji način ne utječe na zaštitu autorskog prava. Ni jedna odredba ovoga Zakona o zaštiti srodnih prava ne smije se tumačiti tako da šteti zaštiti autorskog prava. Ostvarivanje prava umjetnika izvođača na priopćavanje javnosti fiksiranih izvedbi iz članka 125. točke 4. podstavka 2. ovoga Zakona ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava.
(2) Odredbe iz ovoga Zakona o definicijama pojedinih autorskih imovinskih prava kao i pravo na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito korištenje te pravo na naknadu za javnu posudbu, iznimke i ograničenja autorskih prava, početak tijeka i učinci isteka rokova trajanja autorskog prava, autorsko pravo u pravnom prometu te odnos autorskog prava i prava vlasništva vrijede na odgovarajući način i za srodna prava, ako za njih nije što posebno određeno ili ne proizlazi iz njihove pravne naravi.
II. AUTORSKO PRAVO
Poglavlje 1. PREDMETI
Autorsko djelo
Članak 5.
(1) Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Autorska djela jesu osobito:
– jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi),
– glazbena djela, s riječima ili bez riječi,
– dramska i dramsko-glazbena djela,
– koreografska i pantomimska djela,
– djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti,
– djela arhitekture,
– djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna,
– fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom,
– audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju),
– kartografska djela,
– prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.
(3) Predmet autorskog prava može biti svako autorsko djelo osim onoga koje to ne može biti po svojoj naravi kao i onog za koje je odredbama ovoga Zakona određeno da ne može biti predmetom autorskog prava.
(4) Predmet autorskog prava je autorsko djelo u cjelini, uključujući i nedovršeno autorsko djelo, naslov te dijelovi autorskog djela koji udovoljavaju pretpostavkama iz stavka 1. ovoga članka.
(5) Naslov autorskog djela koji ne udovoljava pretpostavkama da bi bio predmet autorskog prava, a koji je već korišten za neko autorsko djelo, ne može se koristiti za djelo iste vrste ako bi mogao izazvati zabunu o autoru.
Prerade
Članak 6.
(1) Prijevodi, prilagodbe, glazbene obrade i druge prerade autorskog djela, koje su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera, zaštićene su kao samostalna autorska djela.
(2) Prijevodi službenih tekstova iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva zaštićeni su osim ako su učinjeni radi službenog informiranja javnosti i kao takvi objavljeni.
(3) Odredbe iz stavka 1. ovoga članka ne utječu na prava autora djela koja su prerađena.
Zbirke i baze podataka
Članak 7.
(1) Zbirke samostalnih autorskih djela, podataka ili druge građe kao što su enciklopedije, zbornici, antologije, baze podataka i sl., koje prema izboru ili rasporedu sastavnih elemenata čine vlastite intelektualne tvorevine njihovih autora, zaštićene su kao takve.
(2) Zaštita koju uživa zbirka iz stavka 1. ovoga članka ne proteže se na njezin sadržaj i ni na koji način ne utječe na prava koja postoje na autorskim djelima i predmetima srodnih prava uvrštenim u tu zbirku.
(3) Baze podataka, po ovom Zakonu, jesu zbirke uređene po određenom sustavu ili metodi, čiji su elementi pojedinačno pristupačni elektroničkim ili drugim sredstvima.
(4) Zaštita koja je ovim Zakonom predviđena za baze podataka ne odnosi se na računalne programe koji su korišteni za izradu ili rad baza podataka pristupačnih elektroničkim sredstvima.
Nezaštićene tvorevine
Članak 8.
(1) Predmetom autorskog prava su izražaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti kao takvi.
(2) Nisu predmetom autorskog prava:
1. otkrića, službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva (zakoni, uredbe, odluke, izvješća, zapisnici, sudske odluke, standardi i sl.) i druga službena djela, kao i njihove zbirke, koja su objavljena radi službenog informiranja javnosti,
2. dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija.
(3) Narodne književne i umjetničke tvorevine u izvornom obliku nisu predmetom autorskog prava, ali se za njihovo priopćavanje javnosti plaća naknada kao za priopćavanje javnosti zaštićenih autorskih djela. Naknada je prihod državnog proračuna i koristi se za unaprjeđenje odgovarajućeg stvaralaštva s odgovarajućeg područja.
Poglavlje 2. AUTORI
Autor
Članak 9.
(1) Autor djela je fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila.
(2) Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela.
Autori sastavljenih djela
Članak 10.
(1) Ako dva ili više autora sastavi svoja stvorena autorska djela radi njihova zajedničkog korištenja, svaki od autora zadržava autorsko pravo na svojemu autorskom djelu.
(2) Međusobni odnosi autora sastavljenih djela uređuju se ugovorom. Ako ugovorom ili pravilima iz članka 167. stavka 1. ovoga Zakona nije drukčije određeno smatra se da svi autori sastavljenog djela imaju pravo na jednaki udio u naknadi za korištenje toga sastavljenog djela.
Koautori
Članak 11.
(1) Koautori djela su osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se doprinosima ne može samostalno koristiti.
(2) Koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom autorskom djelu, tako da svakome pripada dio toga autorskog prava računski određen razmjerno prema cijelom autorskom pravu (koautorski dio).
(3) U sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su jednaki.
(4) Za objavljivanje, korištenje te za izmjenu njihovoga djela potreban je pristanak svih koautora. Pojedini koautor ne može uskratiti svoj pristanak iz razloga koji je protivan načelu savjesnosti i poštenja, ni poduzimati bilo koju radnju koja neopravdano šteti ili bi mogla štetiti zakonitim interesima ostalih koautora. Ako se ne postigne suglasnost svih koautora o objavljivanju, korištenju ili izmjeni njihovoga djela odluku o tome će donijeti sud na zahtjev bilo kojeg od koautora.
(5) Udio pojedinog koautora u koristima ostvarenim korištenjem njihovoga djela određuje se razmjerno njegovom koautorskom dijelu, ako ugovorom kojim se uređuju njihovi međusobni odnosi nije drukčije određeno.
Presumpcija autorstva i ostvarivanje autorskog prava kad autor nije poznat
Članak 12.
(1) Autorom se smatra osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajen način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela, dok se ne dokaže suprotno.
(2) Ako autor nije poznat, niti se može odrediti po odredbi stavka 1. ovoga članka, smatra se da je autorsko pravo ovlašten ostvarivati:
1. za izdano djelo – nakladnik koji je autorsko djelo zakonito izdao,
2. za objavljeno, ali neizdano djelo – osoba koja je autorsko djelo zakonito objavila.
(3) Otkrivanjem identiteta autora prestaju se primjenjivati odredbe iz stavka 2. ovoga članka, a nakladnik, odnosno osoba koja je autorsko djelo objavila dužna je autoru predati imovinske koristi stečene ostvarivanjem njegova prava prema pravilima o pravnom položaju poštenog posjednika koji mora stvar predati njenom vlasniku, ako ugovorom nije drukčije određeno.
Poglavlje 3. SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA
Sadržaj prava
Članak 13.
(1) Autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava autora.
(2) Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (druga prava autora).
(3) Za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako ovim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno.
3.1. Moralna prava autora
Pravo prve objave
Članak 14.
(1) Autor ima pravo odrediti hoće li, kada, gdje, kako i pod kojim uvjetima njegovo autorsko djelo biti prvi put objavljeno.
(2) Do objave autorskoga djela autor ima pravo na otkrivanje javnosti sadržaja ili opisa svojega autorskog djela.
Pravo na priznanje autorstva
Članak 15.
(1) Autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela.
(2) Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora.
Pravo na poŠtivanje autorskog djela i Čast ili ugled autora
Članak 16.
Autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega autorskog djela, te uništenju kao i svakom korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast ili ugled.
Pravo pokajanja
Članak 17.
(1) Autor ima pravo opozvati pravo na iskorištavanje njegovoga autorskog djela, i njegovo daljnje korištenje, uz popravljanje štete korisniku toga prava, ako bi daljnje korištenje štetilo njegovoj časti ili ugledu. To pravo imaju i autorovi nasljednici ako je to autor odredio oporukom, ili dokažu da je autor za života ovlašteno pokušao ostvariti to pravo ali je bio spriječen.
(2) Opoziv iz stavka 1. ovoga članka ima učinak od dana kad autor položi osiguranje za naknadu štete iz stavka 3. ovoga članka.
(3) Korisnik prava na iskorištavanje autorskog djela dužan je, u roku od tri mjeseca od dana primitka izjave o opozivu iz stavka 1. ovoga članka, priopćiti autoru iznos nepokrivenih troškova koje je imao pripremajući korištenje njegova autorskog djela do dana primitka te izjave. Ako korisnik prava na iskorištavanje autorskog djela to ne učini, izjava o opozivu ima učinak istekom roka iz ovog stavka.
(4) Ako autor u roku od deset godina od ostvarenja prava pokajanja odluči da se autorsko djelo u pogledu kojega je ostvario pravo pokajanja može ponovno koristiti, dužan je pravo iskorištavanja najprije ponuditi onomu čije je pravo opozvao pod prvotnim uvjetima.
(5) Autor se ne može odreći prava pokajanja.
(6) Odredbe iz ovoga članka ne primjenjuju se na elektroničke baze podataka i računalne programe.
3.2. Imovinska prava autora
OpĆenito
Članak 18.
Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća, osobito:
– pravo reproduciranja (pravo umnožavanja),
– pravo distribucije (pravo stavljanja u promet),
– pravo priopćavanja autorskog djela javnosti,
– pravo prerade.
Reproduciranje
Članak 19.
(1) Pravo reproduciranja je isključivo pravo izrade autorskog djela u jednom ili više primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku. Pravo reproduciranja uključuje i fiksiranje kojim se pojmom označava utvrđivanje autorskog djela na materijalnu ili drugu odgovarajuću podlogu.
(2) Autorsko djelo se reproducira i fiksira, osobito, grafičkim postupcima, fotokopiranjem i drugim fotografskim postupcima kojima se postiže isti učinak, zvučnim ili vizualnim snimanjem, građenjem odnosno izvedbom djela arhitekture, pohranom autorskog djela u elektroničkom obliku, fiksiranjem autorskog djela prenošenog kompjutorskom mrežom na materijalnu podlogu.
Distribucija i iznajmljivanje
Članak 20.
(1) Pravo distribucije je isključivo pravo stavljanja u promet izvornika ili primjeraka autorskog djela prodajom ili na koji drugi način te njihova nuđenja javnosti u tu svrhu.
(2) S prvom prodajom ili drugim prijenosom vlasništva nad izvornikom ili primjercima autorskog djela na području Republike Hrvatske, od strane nositelja prava ili uz njegov pristanak, iscrpljuje se pravo distribucije u pogledu tog izvornika odnosno tih primjeraka autorskog djela za područje Republike Hrvatske. Iscrpljenjem prava distribucije ne prestaje pravo iznajmljivanja autorskog djela, pravo autora da odobri ili zabrani izvoz ili uvoz izvornika ili primjeraka djela u određenu državu, kao i pravo na naknadu za javnu posudbu djela prema članku 33. ovoga Zakona. U pogledu zbirki iscrpljenje prava distribucije se odnosi samo na daljnju prodaju.
(3) Iznajmljivanje, po ovom Zakonu, označava davanje na korištenje izvornika ili primjeraka djela u ograničenom razdoblju, radi ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi.
(4) Pravo iznajmljivanja autorskog djela, po ovom Zakonu, ne odnosi se na izgrađena djela arhitekture i djela primijenjenih umjetnosti.
(5) Autor koji svoje pravo iznajmljivanja prepusti proizvođaču fonograma ili filmskom producentu, ili kojoj drugoj osobi, zadržava pravo na primjerenu naknadu za iznajmljivanje svojega autorskog djela. Autor se ne može odreći prava na tu primjerenu naknadu. Naknadu za iznajmljivanje dužna je plaćati osoba koja iznajmljuje autorsko djelo.
Priopćavanje autorskog djela javnosti
Članak 21.
Autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti. To pravo obuhvaća, osobito:
– pravo javnog izvođenja,
– pravo javnog prikazivanja scenskih djela,
– pravo javnog prenošenja,
– pravo javnog priopćavanja fiksiranog djela,
– pravo javnog prikazivanja,
– pravo radiodifuzijskog emitiranja,
– pravo radiodifuzijskog reemitiranja,
– pravo javnog priopćavanja radiodifuzijskog emitiranja,
– pravo stavljanja na raspolaganje javnosti.
Javno izvođenje
Članak 22.
Pravo javnog izvođenja je isključivo pravo priopćavanja javnosti:
1. djela iz područja književnosti ili znanosti njegovim čitanjem ili recitiranjem uživo (pravo javnog recitiranja),
2. glazbenog djela njegovim izvođenjem uživo (pravo javne glazbene izvedbe).
Javno prikazivanje scenskih djela
Članak 23.
Pravo javnoga scenskog prikazivanja isključivo je pravo priopćavanja javnosti dramskoga, dramsko-glazbenoga, koreografskog ili pantomimskog djela njegovim scenskim prikazivanjem uživo.
Javno prenošenje
Članak 24.
Pravo javnog prenošenja je isključivo pravo da se recitacija, glazbena izvedba ili scensko prikazivanje autorskog djela priopći javnosti koja se nalazi izvan prostora u kojemu se autorsko djelo uživo recitira, izvodi ili scenski prikazuje, putem zvučnika, ekrana ili bilo kojega drugoga tehničkog uređaja.
Javno priopćavanje fiksiranog djela
Članak 25.
Pravo javnog priopćavanja fiksiranoga autorskog djela isključivo je pravo priopćavanja javnosti zvučno ili vizualno snimljenog autorskog djela s podloge na koju je fiksirano.
Javno prikazivanje
Članak 26.
Pravo javnog prikazivanja isključivo je pravo priopćavanja javnosti djela likovnih umjetnosti, arhitekture, primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografskog ili audiovizualnog djela, te kartografskog djela ili prikaza znanstvene ili tehničke prirode, pomoću tehničkih uređaja.
Radiodifuzijsko emitiranje
Članak 27.
(1) Pravo radiodifuzijskog emitiranja isključivo je pravo priopćavanja autorskog djela javnosti pomoću radijskih ili televizijskih programskih signala koji su namijenjeni prijamu za javnost, bežično (uključujući satelit) ili putem žica (uključujući kabel i mikrovalni sustav).
(2) Satelit, za potrebe ovoga Zakona, je svaki satelit koji radi na frekvencijskim područjima rezerviranima za radiodifuzijsko emitiranje signala namijenjenih prijamu javnosti ili zatvorenoj osobnoj komunikaciji. Ako se radi o zatvorenoj osobnoj komunikaciji uvjeti za osobni prijam signala moraju biti usporedivi s onima za prijam signala za javnost.
(3) Priopćavanje javnosti preko satelita iz stavka 1. ovoga članka postoji kada se, pod kontrolom i odgovornošću organizacije za radiodifuziju, programski signali namijenjeni prijamu za javnost odašilju u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi prema satelitu i od satelita prema zemlji.
(4) Kada su programski signali iz stavka 2. ovoga članka kodirani, priopćavanje se smatra obavljenim ako je od strane organizacije za radiodifuziju ili uz njezin pristanak javnosti pružena mogućnost opskrbe sredstvima za dekodiranje tih signala.
Radiodifuzijsko reemitiranje
Članak 28.
Pravo radiodifuzijskog reemitiranja isključivo je pravo da se autorsko djelo emitirano radiodifuzijom istodobno u neizmijenjenom obliku i u cijelosti priopći javnosti:
1. kada to priopćavanje obavlja druga organizacija za radiodifuziju, a ne ona koja je autorsko djelo izvorno emitirala,
2. kada se priopćavanje obavlja kabelskim ili mikrovalnim sustavom (kabelska retransmisija).
Javno priopćavanje radiodifuzijskog emitiranja
Članak 29.
Pravo javnog priopćavanja radiodifuzijskog emitiranja isključivo je pravo priopćavanja javnosti autorskog djela koje se emitira radiodifuzijom, pomoću zvučnika, ekrana ili sličnoga tehničkog uređaja.
Stavljanje na raspolaganje javnosti
Članak 30.
Pravo stavljanja na raspolaganje javnosti isključivo je pravo da se autorsko djelo priopći javnosti, bežično ili putem žica, na način koji pripadnicima javnosti omogućava pristup autorskom djelu s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu.
Prerade autorskog djela
Članak 31.
Pravo prerade isključivo je pravo na prevođenje, prilagođavanje, glazbenu obradu ili koju drugu preinaku autorskog djela.
3.3. Druga prava autora
3.3.1. Prava na naknadu
Pravo na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito koriŠtenje
Članak 32.
(1) Kad se autorsko djelo može reproducirati bez autorovog odobrenja u skladu s odredbama članka 82. ovoga Zakona, autor djela za koja se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će bez njihova odobrenja biti reproducirana fotokopiranjem ili snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za privatno ili drugo vlastito korištenje, ima pravo na odgovarajuću naknadu od prodaje tehničkih uređaja i praznih nosača zvuka, slike ili teksta.
(2) Autori imaju, osim prava iz stavka 1. ovoga članka, i pravo na odgovarajuću naknadu od fizičke ili pravne osobe koja uz naplatu obavlja usluge fotokopiranja.
(3) S fotokopiranjem su izjednačene sve druge tehnike reproduciranja, a s uređajima za zvučno i vizualno snimanje izjednačeni su drugi uređaji koji omogućavaju isti učinak.
(4) Naknadu iz stavka 1. ovoga članka plaćaju proizvođači uređaja za tonsko i vizualno snimanje, proizvođači uređaja za fotokopiranje, proizvođači praznih nosača zvuka, slike ili teksta te solidarno s njima uvoznici uređaja za tonsko i vizualno snimanje, uređaja za fotokopiranje, praznih nosača zvuka, slike ili teksta, osim ako se radi o uvozu malih količina namijenjenih za privatno i nekomercijalno korištenje kao dio osobne prtljage. Ako se navedeni uređaji i predmeti ne proizvode u Republici Hrvatskoj, naknadu plaća uvoznik.
(5) Obveza plaćanja odgovarajuće naknade iz stavka 1. nastaje:
1. pri prvoj prodaji u Republici Hrvatskoj ili uvozu u Republiku Hrvatsku novih naprava za tonsko i vizualno snimanje,
2. pri prvoj prodaji u Republici Hrvatskoj ili uvozu u Republiku Hrvatsku novih praznih nosača zvuka ili slike,
3. pri prvoj prodaji u Republici Hrvatskoj ili uvozu u Republiku Hrvatsku novih naprava za fotokopiranje.
(6) Naknada iz stavka 2. ovoga članka plaća se prema podacima o broju učinjenih fotokopija.
(7) Autori se ne mogu odreći prava na naknadu iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
Pravo na naknadu za javnu posudbu
Članak 33.
(1) Autor ima pravo na primjerenu naknadu, ako se izvornik ili primjerci njegova djela u pogledu kojih je dopuštena daljnja distribucija, posuđuju posredovanjem javnih knjižnica.
(2) Posuđivanje, po ovom Zakonu, označava davanje na korištenje u ograničenom razdoblju, bez ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi.
(3) Odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se:
1. na građevine i djela primijenjenih umjetnosti,
2. na autorska djela koja međusobno posuđuju ustanove iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Autor se ne može odreći prava iz stavka 1. ovoga članka.
(5) Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka, autori baza podataka imaju isključivo pravo javne posudbe izvornika ili primjeraka svojih baza podataka.
3.3.2. Pravo slijeđenja
OpĆenito
Članak 34.
(1) Ako se izvornik likovnog djela preprodaje, autor ima pravo na odgovarajući udio od prodajne cijene ostvarene svakom preprodajom toga izvornika koja uslijedi nakon njegova prvog otuđenja od strane autora.
(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na sve radnje preprodaje u koje su uključeni kao prodavatelji, kupci ili posrednici osobe koje se profesionalno bave trgovinom umjetninama kao što su javne aukcije, umjetničke galerije ili drugi trgovci umjetninama.
(3) Iznimno, odredba iz stavka 1. ovoga članka se ne primjenjuje, ako je prodavatelj umjetnička galerija koja je stekla djelo izravno od autora u razdoblju kraćem od tri godine prije njegove preprodaje i ako cijena po kojoj se djelo preprodaje ne prelazi kunsku protuvrijednost od 10.000,00 eura.
Izvornik likovnog djela
Članak 35.
(1) Izvornik likovnog djela, iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona, označava djelo likovne umjetnosti, kao što je slika, kolaž, bojana slika, crtež, gravura, otisak, litografija, kip, tapiserija, keramika, staklovina ili fotografija, ako ga je izradio sam autor.
(2) Izvornikom likovnog djela iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i umnoženi primjerci toga djela, ako ih je u ograničenom broju izradio sam autor ili su izrađeni pod njegovim nadzorom. Takvi primjerci moraju biti na uobičajeni način numerirani, potpisani ili označeni od autora.
Iznos koji pripada autoru
Članak 36.
(1) Prodavatelj koji preprodaje djelo iz članka 35. ovoga Zakona po cijeni većoj od protuvrijednosti u kunama od 500,00 eura dužan je autoru isplatiti kunsku protuvrijednost od:
1. 5% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 500,00 eura do 50.000,00 eura,
2. 3% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 50.000,01 eura do 200.000,00 eura,
3. 1% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 200.000,01 eura do 350.000,00 eura,
4. 0,5% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 350.000,01 eura do 500.000,00 eura,
5. 0,25% od dijela cijene ostvarene u iznosu većem od 500.000,00 eura.
(2) Ukupni iznos koji na temelju odredbe iz stavka 1. ovoga članka pripada autoru ne može biti veći od kunske protuvrijednosti od 12.500,00 eura. Osnovicu za izračun toga iznosa čini prodajna cijena bez poreza.
(3) Ako je preprodaja izvornika likovnog djela izvršena na javnoj aukciji ili u umjetničkoj galeriji ili posredovanjem bilo kojega drugog trgovca umjetninama, organizator javne aukcije, vlasnik galerije odnosno trgovac umjetninama solidarno je odgovoran s prodavateljem za isplatu iznosa koji pripada autoru.
Odricanje od prava, prenosivost i ovrŠnost prava slijeĐenja
Članak 37.
(1) Autor se ne može odreći prava slijeđenja.
(2) Pravo slijeđenja ne može se prenositi pravnim poslovima za života autora. Nakon smrti autora pravo slijeđenja prelazi na njegove nasljednike i naknada treba biti plaćana njima.
(3) Pravo slijeđenja ne može biti predmet ovrhe.
Pravo na dobivanje informacija
Članak 38.
Autor ima pravo, tijekom razdoblja od tri godine od izvršene preprodaje njegova djela, zahtijevati od svake osobe iz članka 34. stavka 2. ovoga Zakona bilo koju informaciju koja mu je potrebna za osiguranje naplate iznosa koji mu pripada od te preprodaje.
3.3.3. Ostala druga prava
Pravo pristupa autorskom djelu
Članak 39.
(1) Autor ima pravo zahtijevati od vlasnika ili neposrednog posjednika izvornika ili primjerka autorskog djela da mu omogući pristup njegovom djelu, ako je to neophodno radi izrade primjeraka autorskog djela ili prerade autorskog djela po odredbi iz članka 31. stavka 1. ovoga Zakona, i ne protivi se bilo kojem zakonitom interesu vlasnika, odnosno posjednika.
(2) Odredbe iz stavka 1. ovoga članka ne obvezuju vlasnika i neposrednog posjednika da autoru preda izvornik, odnosno primjerak autorskog djela.
Pravo zabrane javnog izlaganja autorskog djela
Članak 40.
(1) Autor neobjavljenog djela likovnih umjetnosti, primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna te neobjavljenog fotografskog djela ima pravo, prilikom otuđenja izvornika ili primjeraka toga djela, zabraniti vlasniku njegovo izlaganje javnosti.
(2) Zabranu javnog izlaganja iz stavka 1. ovoga članka autor mora dati u pisanom obliku.
(3) Pravo iz stavka 1. ovoga članka autor nema ako djelo pripada muzeju, galeriji ili drugoj sličnoj javnoj ustanovi.
Poglavlje 4. AUTORSKO PRAVO U PRAVNOM PROMETU
4.1. Osnovne odredbe
NasljeđIvanje autorskog prava
Članak 41.
(1) Autorsko pravo je nasljedivo.
(2) Nasljednicima autora pripadaju sva prava koja bi pripadala autoru, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(3) Na sva druga pitanja u svezi s nasljeđivanjem autorskog prava, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o nasljeđivanju.
Prenosivost autorskog prava
Članak 42.
(1) Autorsko pravo je neprenosivo osim kod nasljeđivanja i prenošenja u korist sunasljednika kod razvrgnuća nasljedničke zajednice.
(2) Druga raspolaganja autorskim pravom su dopuštena, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Ovrha
Članak 43.
(1) Autorsko pravo ne može biti predmet ovrhe. Predmet ovrhe mogu biti samo imovinske koristi stečene korištenjem autorskog djela, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Ako je autor nedovršenjem autorskog djela ili neobjavljivanjem rukopisa povrijedio ugovornu obvezu, ne može ga se prisiliti na njezino ispunjenje, ali odgovara za štetu nastalu neispunjenjem obveze.
Raspolaganje autorskim pravom osnivanjem prava iskorištavanja
Članak 44.
(1) Autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom.
(2) Autor može za drugoga osnovati pravo na temelju kojega će drugi moći autorsko djelo koristiti na svaki ili na određen način (pravo iskorištavanja autorskog djela). Pravo iskorištavanja može biti osnovano kao isključivo ili neisključivo pravo, ograničeno sadržajno, vremenski ili prostorno.
(3) Nositelj isključivog prava iskorištavanja može autorsko djelo koristiti na naćin koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava te svakoga drugog, uključujući autora, isključiti od takvog korištenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Pri osnivanju isključivog prava iskorištavanja može se odrediti da autor pridržava za sebe pravo korištenja autorskog djela.
(4) Neisključivo pravo iskorištavanja ovlašćuje svojeg nositelja da autorsko djelo koristi na način koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava, ali ga ne ovlašćuje da druge spriječi u bilo kojem korištenju tog djela.
(5) Ako pri osnivanju prava iskorištavanja autorskog djela nije izričito naveden način korištenja autorskog djela, smatra se da je stjecatelj stekao pravo koristiti autorsko djelo samo na način potreban za ispunjenje svrhe pravnog posla na temelju kojeg se stječe pravo. Ako se iz svrhe pravnog posla ne može utvrditi je li pravo osnovano kao isključivo ili neisključivo, odnosno prostorno ograničeno, smatra se da je osnovano kao neisključivo pravo za područje Republike Hrvatske.
(6) Autor je dužan suzdržavati se postupaka koji bi ometali nositelja prava iskorištenja u izvršavanju njegovog prava.
Neizvršavanje isključivog prava iskorištavanja
Članak 45.
Ne izvršava li nositelj isključivog prava iskorištavanja svoje pravo ili ga izvršava u nedovoljnoj mjeri tako da su zakoniti interesi autora povrijeđeni, autor može zahtijevati ukinuće isključivog prava iskorištavanja. Autor nema to pravo ako nositelj isključivog prava iskorištavanja dokaže da nije kriv za nastanak razloga za neizvršavanje.
Kasnije osnivanje prava iskorištavanja
Članak 46.
Kasnije osnivanje prava iskorištavanja, pa makar i isključivo, ne djeluje štetno po ranije osnovano pravo iskorištavanja kako isključivo tako i neisključivo, osim ako ugovorom o osnivanju ranijeg prava nije drukčije određeno.
Prenošenje prava iskorištavanja
Članak 47.
(1) Pravo iskorištavanja može se prenositi bez odobrenja autora u sklopu prijenosa cjelokupnog poslovanja, ili dijela poslovanja koje čini cjelinu, s jedne osobe na drugu.
(2) Kad se pravo iskorištavanja može prenositi bez suglasnosti autora, stjecatelj prava iskorištavanja odgovara solidarno za ispunjenje obveza koje prenositelj tog prava ima prema autoru.
Osnivanje daljnjih prava iskorištavanja
Članak 48.
Nositelj isključivog prava iskorištavanja može na temelju svojeg prava za drugoga osnovati daljnje pravo iskorištavanja samo uz pisanu suglasnost autora. Autor ne može uskratiti svoju suglasnost ako bi to bilo protivno savjesnosti i poštenju. Suglasnost nije potrebna ako je pravo iskorištavanja osnovano jedino radi ostvarivanja u korist autora.
Raspolaganje autorskim pravom povjeravanjem ostvarivanja
Članak 49.
(1) Autor može ovlastiti drugoga da ostvaruje autorsko pravo za njegov račun. Ostvarivati autorsko pravo za račun autora može se na temelju pravnog posla kojim autor povjerava ostvarivanje svojeg prava ili neposredno na temelju zakona ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavki za to.
(2) Smatra se da je autor povjerio ostvarivanje svojega pojedinog prava udruzi za kolektivno ostvarivanje odnosnog prava ako ona to pravo ostvaruje radi njegove koristi kao i koristi drugih autora za njihova odnosna prava.
Odricanje od autorskog prava
Članak 50.
Autor se ne može odreći svojega autorskog prava.
4.2. Opći dio ugovornoga autorskog prava
Autorskopravni ugovori
Članak 51.
Ugovor na temelju kojeg se stječe pravo iskorištavanja autorskog prava (autorskopravni ugovor) mora biti sklopljen u pisanom obliku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Sadržaj autorskopravnih ugovora
Članak 52.
(1) Autorskopravni ugovor mora sadržavati barem djelo na koje se odnosi, način korištenja, te osobu ovlaštenu na korištenje autorskog djela (korisnik).
(2) Autorskopravni ugovor može biti sklopljen i glede autorskog djela koje još nije stvoreno pod pretpostavkom da se njime odredi barem vrsta i način korištenja budućeg djela.
(3) Odredba ugovora o osnivanju prava korištenja na svim autorovim budućim djelima ništava je.
Određivanje naknade za korištenje autorskog djela
Članak 53.
Ako visina naknade nije određena pravnim poslom, ili je njena visina određena neprimjereno, ili nije određena prema odredbi članka 162. ovoga Zakona, autor ima pravo na primjerenu naknadu. Primjerena je ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, uzimajući pri tom u obzir i financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće udruge autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj naknadi.
Pravo autora na izmjenu ugovora radi pravičnijeg udjela u zaradi
Članak 54.
(1) Ako se korištenjem autorskog djela ostvari zarada koja je u očitu nerazmjeru s ugovorenom ili određenom naknadom, autor ima pravo zahtijevati izmjenu ugovora radi određivanja pravičnijeg udjela u zaradi ostvarenoj korištenjem njegova djela.
(2) Autor se ne može odreći prava iz stavka 1. ovoga članka.
Primjena propisa o obveznim odnosima
Članak 55.
Na sva pitanja u svezi s autorskopravnim ugovorima koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuju obvezni odnosi.
4.3. Posebni dio ugovornoga autorskog prava
4.3.1. Nakladnički ugovor
Općenito o ugovoru
Članak 56.
(1) Nakladničkim ugovorom (izdavačkim ugovorom) autor se obvezuje za nakladnika (izdavača) osnovati pravo reproduciranja svojega određenoga autorskog djela tiskanjem ili drugim sličnim postupkom i pravo distribucije primjeraka autorskog djela (pravo izdavanja), a nakladnik se obvezuje autorsko djelo na ugovoreni način izdati i autoru za to platiti ugovorenu naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno, te se brinuti o uspješnoj distribuciji primjeraka autorskog djela i davati autoru podatke o distribuciji autorskog djela. Nakladnički ugovor mora sadržavati odredbu o trajanju prava izdavanja.
(2) Ako nakladničkim ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da nakladnik ima isključivo pravo izdavanja djela iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Presumpcija iz stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na pravo izdavanja članaka u dnevnom i periodičnom tisku ili publikacijama.
Pravo prevođenja i druga prava
Članak 57.
Ugovorom iz članka 56. ovoga Zakona autor može nakladniku prepustiti i pravo prevođenja svojeg djela na određeni jezik te pravo izdavanja prevedenog djela, kao i druga imovinska prava.
Provjera točnosti podataka
Članak 58.
(1) Autor ima svakodobno pravo uvida i kontrole nakladnikovih poslovnih knjiga i dokumentacije radi provjere točnosti podataka koje je nakladnik dao autoru.
(2) Autor je ovlašten zahtijevati od treće osobe koja je za nakladnika umnožavala autorsko djelo podatke o broju umnoženih primjeraka njegovog djela, a ta je osoba dužna autoru dati potpune i istinite podatke.
Iznimka od pravila o obvezatnom pisanom obliku ugovora
Članak 59.
Nakladnički ugovor o izdavanju članaka, crteža i drugih autorskih priloga u dnevnom i periodičnom tisku ili publikacijama ne mora biti sklopljen u pisanom obliku (mali nakladnički ugovor).
Sklapanje ugovora preko zastupnika
Članak 60.
Zastupnik autora može zaključiti nakladnički ugovor samo za ona autorska djela koja su izričito navedena u autorovoj punomoći.
Određivanje autorske naknade
Članak 61.
(1) Ako je autorska naknada određena u postotku od maloprodajne cijene prodanih primjeraka, nakladničkim ugovorom mora se odrediti minimalni broj primjeraka prvog izdanja te najniži iznos naknade koju je nakladnik obvezan platiti autoru neovisno o broju prodanih primjeraka.
(2) Ako je autorska naknada određena u paušalnom iznosu, nakladničkim ugovorom, mora se odrediti ukupni broj primjeraka ugovorenih izdanja. Ako ukupni broj primjeraka nije ugovoren, a iz dobrih poslovnih običaja ili iz okolnosti slučaja ne proizlazi drukčije, nakladnik može izdati najviše 500 primjeraka autorskog djela.
Drugi sastojci ugovora
Članak 62.
Nakladnički ugovor može sadržavati osobito i sljedeće:
– rok u kojem je autor obvezan nakladniku predati uredan rukopis ili drugi izvornik djela. Ako ugovorom nije drukčije određeno, taj rok iznosi godinu dana od dana sklapanja ugovora;
– rok u kojem je nakladnik obvezan izdati autorsko djelo. Ako ugovorom nije drukčije određeno, taj rok iznosi godinu dana od dana predaje urednog rukopisa ili drugog izvornika djela;
– broj izdanja koji je nakladnik ovlašten izdati. Ako ugovorom nije drukčije određeno, nakladnik ima pravo samo na jedno izdanje djela;
– rok u kojem je nakladnik obvezan izdati novo izdanje djela, ako je ugovoreno. Ako ugovorom nije drukčije određeno, taj rok iznosi godinu dana računajući od dana kad je autor podnio pisani zahtjev;
– odredbu o vlasništvu rukopisa ili drugog izvornika. Rukopis ili drugi izvornik ostaje u vlasništvu autora osim ako se na temelju ugovora obveže predati ga u vlasništvo nakladnika;
– izgled i tehničku opremljenost primjeraka djela.
Poboljšanja i druge izmjene autorskog djela
Članak 63.
Ako nakladničkim ugovorom nije drukčije određeno, nakladnik je obvezan u slučaju novih izdanja djela omogućiti autoru unošenje poboljšanja ili drugih izmjena autorskog djela, pod pretpostavkom da to ne mijenja karakter autorskog djela.
Propast rukopisa i pripremljenog izdanja
Članak 64.
(1) Ako rukopis ili drugi izvornik djela nakon njegove predaje nakladniku propadne krivnjom nakladnika ili zbog više sile, autor ima pravo na naknadu koja bi mu pripala da je autorsko djelo izdano. Ako autor ima drugi primjerak autorskog djela dužan je predati nakladniku primjerak tog djela na nakladnikov trošak.
(2) Ako pripremljeno izdanje autorskog djela zbog više sile u potpunosti propadne prije njegova stavljanja u promet, nakladnik ima pravo pripremiti novo izdanje, a autoru pripada naknada samo za propalo izdanje.
(3) Ako pripremljeno izdanje autorskog djela zbog više sile djelomično propadne prije njegova stavljanja u promet, nakladnik ima pravo, bez plaćanja naknade autoru, reproducirati samo onoliko primjeraka autorskog djela koliko je propalo.
Nakladničko pravo prvenstva
Članak 65.
(1) Nakladnik koji je stekao pravo na izdavanje autorskog djela ima, u pogledu izdavanja toga djela u elektroničkom ili bilo kojem drugom obliku, pravo prvenstva pred drugim nakladnicima koji ponude iste uvjete.
(2) Nakladnik koji se namjerava koristiti pravom iz stavka 1. ovoga članka dužan je u roku od 30 dana od dana primitka autorovog pisanog poziva dostaviti autoru svoju ponudu.
(3) Nakladničko pravo prvenstva iz stavka 1. ovoga članka traje do isteka roka od dvije godine od dana sklapanja nakladničkog ugovora.
Prestanak raskidom nakladničkog ugovora
Članak 66.
(1) Autor može zahtijevati raskid nakladničkog ugovora ako nakladnik ne izda autorsko djelo ili ne pristupi izdavanju novog ugovorenog izdanja autorskog djela u ugovorenom ili u zakonskom roku.
(2) Ako se nakladnički ugovor raskida krivnjom nakladnika, autor ima, osim prava na naknadu štete, i pravo zadržati primljenu naknadu, odnosno zahtijevati isplatu ugovorene naknade.
(3) Nakladnik može zahtijevati raskid ugovora i naknadu štete zbog neizvršenja ugovora, ako autor ne preda nakladniku rukopis ili drugi izvornik autorskog djela u ugovorenom ili u zakonskom roku.
Uništavanje primjeraka autorskog djela
Članak 67.
(1) Nakladnik koji neprodane primjerke autorskog djela namjerava prodati za preradu, ili ih na drugi način uništiti ili ih povući iz prometa, dužan je otkup tih primjeraka najprije ponuditi autoru, i to po cijeni koju bi za te primjerke dobio da ih prodaje za preradu. Ako to ne učini, odgovara za povredu moralnog prava autora.
(2) Ako autor ne prihvati ponudu nakladnika iz stavka 1. ovoga članka, ili je prihvati samo za određeni broj primjeraka, preostale primjerke autorskog djela nakladnik može prodati za preradu.
4.3.2. Ugovor o izvođenju autorskog djela
Općenito o ugovoru
Članak 68.
(1) Ugovorom o izvođenju autorskog djela autor daje korisniku odobrenje za javno recitiranje autorskog djela ili javnu izvedbu glazbenog djela na način i pod uvjetima određenim ugovorom, a korisnik se za stečeno pravo obvezuje platiti naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno.
(2) Odredbe o ugovoru o izvođenju primjenjuju se i na radiodifuzijsko emitiranje i reemitiranje, javno priopćavanje radiodifuzijskog emitiranja, javno priopćavanje, javno prenošenje i stavljanje na raspolaganje javnosti nescenskih književnih i glazbenih djela.
Druge obveze korisnika
Članak 69.
Korisnik autorskog djela dužan je autoru omogućiti pristup izvođenju autorskog djela, ostvariti tehničke uvjete izvođenja koji osiguravaju poštovanje autorskih moralnih prava te autoru ili njegovu zastupniku dostavljati popis izvedenih autorskih djela i izvještavati ga o prihodima ostvarenim izvođenjem njegova autorskog djela, ako ugovorom nije drukčije određeno.
Prestanak odobrenja
Članak 70.
Odobrenje za javno recitiranje, odnosno za javnu izvedbu glazbenog djela prestaje ako korisnik ne koristi autorsko djelo na način i pod uvjetima predviđenim odobrenjem.
4.3.3. Ugovor o scenskom prikazivanju autorskog djela
Općenito o ugovoru
Članak 71.
(1) Ugovorom o scenskom prikazivanju autor osniva za korisnika pravo javnoga scenskog prikazivanja određenoga autorskog djela, a korisnik se obvezuje autorsko djelo scenski prikazati na način, u roku i pod uvjetima određenim ugovorom te za stečeno pravo platiti naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno.
(2) Odredbe o ugovoru o scenskom prikazivanju primjenjuju se i na radiodifuzijsko emitiranje i reemitiranje, javno priopćavanje radiodifuzijskog emitiranja, javno priopćavanje, javno prenošenje i stavljanje na raspolaganje javnosti scenskih prikazivanja autorskog djela, kao i javno izvođenje scenskih djela na nescenski način.
Druge obveze korisnika
Članak 72.
Na ugovor o scenskom prikazivanju autorskog djela na odgovarajući način primjenjuju se odredbe iz članaka 69. ovoga Zakona.
4.3.4. Ugovor o stvaranju autorskog djela po narudžbi
Općenito o ugovoru
Članak 73.
Ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi autor se obvezuje stvoriti određeno autorsko djelo i primjerak tog djela predati naručitelju, a naručitelj se obvezuje autoru za to isplatiti ugovorenu naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno.
Sadržaj ugovora
Članak 74.
(1) Ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi određuju se i obilježja, sastojci te rokovi predaje naručenog djela.
(2) Ako ovim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno, autorsko pravo na naručenom djelu zadržava autor bez ograničenja.
4.3.5. Autorska djela stvorena u izvršavanju ugovora o radu
Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu
Članak 75.
Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu, po ovom Zakonu, označava djelo koje za vrijeme trajanja radnog odnosa kod određenog poslodavca stvori autor – zaposlenik izvršavajući svoje obveze ili po uputama toga poslodavca. Odnosi u pogledu autorskog djela stvorenog u radnom odnosu uređuju se ovim Zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos.
Pravo iskorištavanja autorskog djela stvorenog u radnom odnosu
Članak 76.
Ako se u izvršavanju obveza iz radnog odnosa stvaraju autorska djela, ugovorom o radu određuje se, između ostalog, stječe li poslodavac pravo na iskorištavanje autorskog djela, te posebice, ako ga stječe, opseg i trajanje prava iskorištavanja autorskog djela. Ako ovim Zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos nije drukčije određeno, autorsko pravo na autorskom djelu zadržava autor bez ograničenja.
Poglavlje 5. ODNOS AUTORSKOG PRAVA I PRAVA VLASNIŠTVA
Općenito
Članak 77.
(1) Autorsko pravo je samostalno i neovisno od prava vlasništva i drugih stvarnih prava na stvari na kojoj je autorsko djelo fiksirano.
(2) Pravo vlasništva i druga stvarna prava na stvari na kojoj je fiksirano autorsko djelo ne smije bez odobrenja nositelja autorskog prava biti izvršavano protivno autorskom pravu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Neovisnost pravnog prometa
Članak 78.
(1) Raspolaganje autorskim pravom ne utječe na pravo vlasništva na stvari na kojoj je to autorsko djelo fiksirano, ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno.
(2) Raspolaganje vlasništvom na stvari na kojoj je fiksirano autorsko djelo ne utječe na autorsko pravo na tom djelu, ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno.
Uništenje autorskog djela
Članak 79.
(1) Vlasnik izvornika autorskog djela koji zna ili mora znati da autor ili neki od koautora ima poseban interes za očuvanjem tog izvornika od propasti, dužan je prije uništenja obavijestiti ih o uništenju i ponuditi otkup po cijeni stvarne vrijednosti. Ako nije moguća predaja izvornika u posjed autora, vlasnik je dužan omogućiti autoru izradu primjerka autorskog djela na odgovarajući način. Ako autor neće izvornik otkupiti, vlasnik ga može slobodno uništiti, ali je na zahtjev autora dužan dopustiti mu njegovo fotografiranje prije no što ga uništi.
(2) Vlasnik stvari koje sadrže umnožene primjerke autorskog djela nema obveza iz stavka 1. ovoga članka osim ako zna ili mora znati da ne postoji ni izvornik niti drugi primjerci tog djela.
(3) Vlasnik stvari na kojoj je autorsko djelo fiksirano bez njegova odobrenja tu stvar može uništiti bez obveza iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na arhitektonska djela. Vlasnik arhitektonskog djela jedino je dužan obavijestiti autora o uništenju i dopustiti autoru, na njegov zahtjev, fotografiranje toga djela i predati mu primjerak nacrta toga djela.
(5) Kod izmjene arhitektonskog djela moraju se uzeti u obzir interesi njegova vlasnika. Autor arhitektonskog djela ne može se protiviti izmjenama njegovog arhitektonskog djela proizišlih iz ozbiljnih razloga kao što su primjerice sigurnosni i tehnički razlozi. Ako je arhitektonsko djelo potrebno obnoviti, njegov autor se ne može protiviti uporabi drugih materijala ako su oni od kojih je to djelo napravljeno pokazali nedostatke za korištenje ili ako te materijale nije moguće nabaviti ili ih je moguće nabaviti samo uz nerazmjerne poteškoće ili nerazmjerni trošak. U tom slučaju autor ima pravo zahtijevati, ako je na arhitektonskom djelu označeno njegovo ime, da vlasnik zgrade uz njegovo ime stavi napomenu o izmjenama arhitektonskog djela i vremenu kad je to učinjeno.
(6) Postupi li vlasnik protivno odredbama ovoga članka odgovarat će za povredu moralnog prava autora.
Poglavlje 6. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG PRAVA
Zajedničke odredbe
Članak 80.
Objavljenim autorskim djelom može se koristiti bez autorovog odobrenja ili bez autorovog odobrenja i bez plaćanja naknade, samo u slučajevima koji su u ovom Zakonu izričito navedeni. Odredbe o ograničenjima iz ovoga poglavlja pokrivaju samo takvo korištenje autorskog djela koje se ne suprotstavlja redovitom korištenju autorskog djela i neopravdano ne šteti zakonitim interesima nositelja prava.
Privremene radnje reproduciranja autorskog djela
Članak 81.
Privremene radnje reproduciranja autorskog djela čija je jedina svrha omogućavanje prijenosa u mreži između trećih strana preko posrednika ili ovlašteno korištenje autorskog djela, koje su prolazne ili popratne, koje čine sastavni i bitni dio tehnološkog procesa i koje kao takve nemaju nezavisan gospodarski značaj, izuzete su iz isključivog prava reproduciranja autorskog djela iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona. Odredbe ovoga članka ne utječu na odredbe članka 97. ovoga Zakona.
Reproduciranje autorskog djela za privatno i drugo vlastito korištenje
Članak 82.
Fizička osoba može reproducirati autorsko djelo na bilo koju podlogu ako to čini za privatno korištenje, kao i reproducirati autorsko djelo u obliku fotokopije i za drugo vlastito korištenje, koje nema izravno ili neizravno komercijalnu svrhu i nije namijenjeno ili pristupačno javnosti. Nije dopušteno reproduciranje cijele knjige osim ako su primjerci te knjige rasprodani najmanje dvije godine, grafičkih izdanja glazbenih djela (u daljnjem tekstu: notni materijal), elektroničkih baza podataka, kartografskih djela kao ni izgradnja arhitektonskog objekta, ako ovim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno.
Efemerne snimke
Članak 83.
(1) Organizacija za radiodifuziju koja ima odobrenje za emitiranje autorskog djela može snimiti to djelo vlastitim sredstvima na nosač zvuka, slike ili teksta za potrebe vlastitog emitiranja (efemerne snimke).
(2) Organizacija za radiodifuziju dužna je efemerne snimke iz stavka 1. ovoga članka najkasnije u roku od mjesec dana od dana emitiranja uništiti, ili ih pohraniti u vlastitom ili u javnom službenom arhivu ako te snimke imaju posebnu dokumentarnu vrijednost.
(3) Efemerne snimke, koje su u skladu s odredbama iz stavka 2. ovoga članka pohranjene, ne mogu se ponovno emitirati bez odobrenja nositelja prava.
Ograničenja u korist pojedinih ustanova
Članak 84.
Javni arhivi, javne knjižnice, obrazovne i znanstvene ustanove, ustanove za predškolski odgoj i socijalne (karitativne) ustanove, a koje svoje usluge ne naplaćuju, mogu iz vlastitog primjerka reproducirati autorsko djelo na bilo koju podlogu u najviše jednom primjerku.
Zbirke namijenjene nastavi ili znanstvenom istraživanju
Članak 85.
(1) Dopušteno je reproduciranje na papir ili sličan medij i distribuiranje pojedinih odlomaka zakonito objavljenih autorskih djela ili cjelovitih kratkih autorskih djela s područja znanosti, književnosti i glazbe, kao i pojedinačnih objavljenih autorskih djela s područja likovnih umjetnosti, arhitekture, primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografskih ili kartografskih djela te prikaza znanstvene ili tehničke prirode, u obliku zbirke koja sadržava priloge više autora i koja je po svojem sadržaju i sistematizaciji isključivo namijenjena nastavi ili znanstvenom istraživanju uz navođenje izvora, osim ako to autor izričito ne zabrani. Reproduciranje i distribuiranje pojedinih dijelova autorskih djela ne smatra se povredom prava iz članka 16. ovoga Zakona osim ako bi se objavljivanjem pojedinih dijelova ugrozili čast ili ugled autora.
(2) Autori djela sadržanih u zbirci iz stavka 1. ovoga članka imaju pravo na primjerenu naknadu za reproduciranje i distribuiranje njihovih autorskih djela.
Korištenje autorskih djela za potrebe osoba s invalidnošću
Članak 86.
Za potrebe osoba s invalidnošću dopušteno je korištenje autorskih djela na način koji je izravnoj vezi s invalidnošću tih osoba i koje je nekomercijalne naravi, a u opsegu potrebnom za odnosnu invalidnost.
Korištenje autorskih djela u sudskim, upravnim i drugim službenim postupcima
Članak 87.
(1) Dopušteno je reproduciranje autorskih djela radi korištenja u sudskim, i upravnim postupcima, kao i, izuzevši zbirke, arbitražnim i drugim službenim postupcima.
(2) Odredbe iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na priopćavanje javnosti primjeraka autorskih djela izrađenih za potrebe službenih postupaka.
Korištenje autorskih djela u nastavi
Članak 88.
Dopušteno je javno izvođenje ili scensko prikazivanje autorskih djela u obliku izravnog poučavanja na nastavi, ili na priredbama koje su vezane uz nastavu, u opsegu opravdanom obrazovnom svrhom koja se želi postići takvim priopćavanjem, ako se autorsko djelo ne koristi radi ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi za obrazovnu ustanovu, organizatora ili treće osobe, ako izvođači ne primaju naknadu za izvođenje autorskih djela, te ako se ne naplaćuju ulaznice.
Korištenje autorskih djela u svrhu informiranja javnosti
Članak 89.
(1) Dopušteno je, u opsegu potrebnom za izvješćivanje javnosti o tekućim događajima putem tiska, radija ili televizije, reproduciranje, distribuiranje te priopćavanje javnosti:
1. autorskih djela koja se pojavljuju kao sastavni dio tekućeg događaja o kojem se javnost izvješćuje, pod uvjetom da se autorsko djelo koristi u opsegu koji odgovara svrsi i načinu izvješćivanja o tekućem događaju,
2. novinskih članaka i fotografija o tekućim političkim, gospodarskim ili vjerskim pitanjima, koji su objavljeni u drugim sredstvima javnog priopćavanja, pod uvjetom da autor to nije izričito zabranio i da se autorsko djelo koristi u opsegu koji odgovara svrsi i načinu izvješćivanja,
3. javnih političkih, vjerskih i drugih govora održanih u tijelima državne ili lokalne vlasti, vjerskim ustanovama ili prilikom državnih ili vjerskih svečanosti te izvadaka iz javnih predavanja.
(2) U svim slučajevima iz stavka 1. ovoga članka potrebno je navesti izvor i autorstvo djela.
Citati
Članak 90.
Dopušteno je doslovno navođenje ulomaka autorskog djela (citata) koje je na zakonit način postalo pristupačno javnosti, radi znanstvenog istraživanja, nastave, kritike, polemike, recenzije, osvrta, u mjeri opravdanoj svrhom koja se želi postići i u skladu s dobrim običajima, time da se mora naznačiti izvor i ime autora.
Reproduciranje autorskih djela trajno smještenih na javnim mjestima
Članak 91.
(1) Dopušteno je reproduciranje autorskih djela koja su trajno smještena na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mjestima pristupačnim javnosti te distribuiranje i priopćavanje javnosti takvih reprodukcija.
(2) Djela iz stavka 1. ovoga članka ne smiju se reproducirati u trodimenzionalnom obliku.
(3) Na primjercima djela iz stavka 1. ovoga članka potrebno je navesti izvor i autorstvo djela, osim ako to nije moguće.
Reproduciranje arhitektonskih objekata
Članak 92.
Odredbe članka 91. stavka 1. ovoga Zakona primjenjuju se samo u pogledu vanjskog izgleda arhitektonskog objekta.
Plakati i katalozi
Članak 93.
(1) Organizatorima javnih izložbi ili aukcija dopušteno je, u svrhu njihova promoviranja i u opsegu potrebnom za tu svrhu, reproduciranje, na plakatima i u katalozima za te izložbe ili aukcije, i distribuiranje putem tih plakata i kataloga, djela likovnih umjetnosti, arhitekture, primijenjenih umjetnosti, industrijskog dizajna te fotografskih djela koja su izložena na javnoj izložbi ili aukciji ili namijenjena takvom izlaganju.
(2) U katalozima iz stavka 1. ovoga članka potrebno je navesti izvor i autorstvo djela.
Parodije i karikature
Članak 94.
Dopuštena je prerada autorskog djela u parodiju u mjeri koja je potrebna za njen smisao, kao i karikaturu, a uz navođenje djela koje se prerađuje i njegovog autora.
Korištenje autorskih djela u svrhu upoznavanja ili iskušavanja uređaja
Članak 95.
Trgovinama koje prodaju fonograme ili videograme ili uređaje za reproduciranje ili za prijam zvuka ili slike, dopušteno je snimanje autorskog djela na nosače zvuka, slike ili teksta, priopćavanje autorskog djela s tih nosača, kao i priopćavanje autorskog djela koja se radiodifuzijski emitiraju, u opsegu potrebnom za upoznavanje ili iskušavanje rada tih zvučnih snimaka ili filmova ili uređaja neposrednim kupcima ili za njihov popravak.
Brisanje snimaka
Članak 96.
Snimke učinjene na temelju odredbe iz članka 95. ovoga Zakona moraju se bez odlaganja izbrisati.
Korištenje baze podataka
Članak 97.
(1) Ovlašteni korisnik baze podataka ili njezina primjerka može izvršiti bilo koji akt korištenja ako je neophodan za pristup sadržaju baze podataka i njegovo redovito korištenje.
(2) Ako je korisnik ovlašten samo za dio baze podataka, dopušteno je reproduciranje i prerada samo toga dijela.
(3) Svaka ugovorna odredba protivna stavku 1. i 2. ovoga članka ništava je.
Obveze nositelja prava
Članak 98.
(1) Kada je po odredbama članka 82. – 87. ovoga Zakona dopušteno korištenje autorskog djela, a korištenje autorskog djela ili pristup autorskom djelu onemogućeni su primjenom tehnoloških mjera iz članka 175. ovoga Zakona, autori odnosno druge osobe koje su te mjere primijenile ili koje imaju ovlast i mogućnosti otkloniti ih, dužni su, osiguravanjem posebnih mjera ili sklapanjem sporazuma, omogućiti korisnicima ili njihovim udrugama pristup tim autorskim djelima i njihovo korištenje u skladu s ograničenjima iz članaka 82. – 87. ovoga Zakona. Odredbe ovoga stavka se ne primjenjuju na računalne programe.
(2) Ako autori odnosno druge osobe iz prethodnog stavka ne postupe u skladu s odredbama iz stavka 1. ovoga članka, autorska djela se koriste primjenom mjera koje propisuje ministar nadležan za Državni zavod za intelektualno vlasništvo (u daljem tekstu ministar).
(3) Tehničke mjere koje dobrovoljno primjenjuju nositelji prava iz ovoga Zakona, uključujući one koje su primijenjene u ispunjavanju ugovora sklopljenih dobrovoljno, te tehničke mjere primijenjene u provedbi mjera iz stavka 1. i 2. ovoga članka uživaju zaštitu iz članka 175. stavka 1. ovoga Zakona.
(4) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na autorska djela koja su stavljena na raspolaganje javnosti po dogovorenim uvjetima na način da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odberu.
Poglavlje 7. VREMENSKA OGRANIČENJA AUTORSKOG PRAVA
Opća odredba o trajanju autorskog prava
Članak 99.
Autorsko pravo traje za života autora i sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira kada je autorsko djelo zakonito objavljeno, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Trajanje autorskog prava za koautorsko djelo
Članak 100.
(1) Ako su koautori iz članka 11. ovoga Zakona nositelji zajedničkoga autorskog prava na stvorenom autorskom djelu, rok iz članka 99. ovoga Zakona računa se od smrti koautora koji je najduže živio.
(2) U pogledu audiovizualnih djela, rok iz članka 99. ovoga Zakona računa se od smrti posljednje preživjele od sljedećih osoba: glavni redatelj, autor scenarija, autor dijaloga i skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu.
Trajanje autorskog prava za anonimno autorsko djelo
Članak 101.
Autorsko pravo na anonimnom autorskom djelu traje sedamdeset godina od zakonite objave tog djela. Ako autor tijekom tog razdoblja otkrije svoj identitet, primjenjuje se rok iz članka 99. ovoga Zakona.
Trajanje autorskog prava za autorsko djelo objavljeno pod pseudonimom
Članak 102.
Autorsko pravo na autorskom djelu objavljenom pod pseudonimom traje sedamdeset godina od zakonite objave tog djela. Ako pseudonim ne ostavlja nikakvu sumnju u pogledu identiteta autora, primjenjuje se rok iz članka 99. ovoga Zakona.
Trajanje autorskog prava za autorsko djelo objavljeno u dijelovima
Članak 103.
Ako se trajanje autorskog prava računa od zakonite objave autorskog djela, a to djelo se objavljuje u svescima, dijelovima, nastavcima, izdanjima ili epizodama, taj se rok za svaki takav dio računa zasebno.
Trajanje autorskog prava za neobjavljeno autorsko djelo
Članak 104.
Ako se trajanje autorskog prava ne računa ni od smrti autora, niti je autorsko djelo bilo zakonito objavljeno, autorsko pravo prestaje protekom sedamdeset godina od kada je autorsko djelo nastalo.
Računanje rokova
Članak 105.
Rokovi trajanja autorskog prava određeni ovim Zakonom računaju se od 1. siječnja godine koja neposredno slijedi godinu u kojoj je nastala činjenica od koje se računa početak roka.
Učinci isteka roka
Članak 106.
(1) Prestankom autorskog prava, autorsko djelo postaje javno dobro, te se može slobodno koristiti uz obvezu priznanja autorstva, poštivanja autorskog djela te časti ili ugleda autora.
(2) Protiv onih koji ne poštuju obveze iz stavka 1. ovoga članka nasljednici autora, udruge autora kojima je autor pripadao, druge osobe koje za to imaju pravni interes te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ovlašteni su zahtijevati prestanak povrede te obveze.
Poglavlje 8. POSEBNE ODREDBE ZA RAČUNALNE PROGRAME I AUDIOVIZUALNA DJELA
8.1. Posebne odredbe za računalne programe
Predmet zaštite
Članak 107.
Računalni program je zaštićen kao jezično djelo po ovom Zakonu ako je izvoran u smislu da predstavlja vlastitu intelektualnu tvorevinu svog autora. Pojam računalni program obuhvaća izražaj računalnog programa u bilo kojem obliku uključujući i pripremni dizajnerski materijal. Ideje i načela na kojima se zasniva bilo koji element računalnog programa, uključujući i ona na kojima se zasnivaju njegova sučelja, nisu zaštićena autorskim pravom.
Računalni program stvoren u radnom odnosu
Članak 108.
Ako je računalni program stvorio zaposlenik u izvršavanju svojih obveza ili slijedeći upute poslodavca, poslodavac je isključivo ovlašten izvršavati sva imovinska prava na tako stvorenom programu, ako ugovorom nije drugačije određeno.
Pravo autora računalnog programa
Članak 109.
(1) Autor računalnog programa ima u skladu s odredbama poglavlja 3. glave II. ovoga Zakona isključivo pravo izvršiti ili odobriti:
1. trajno ili privremeno reproduciranje računalnog programa bilo kojim sredstvom i u bilo kojem obliku, djelomično ili u cijelosti, to uključuje i učitavanje, prikazivanje, izvođenje, prenošenje ili pohranu računalnog programa za koje je potrebno takvo reproduciranje,
2. prijevod, prilagodbu, obradu i bilo koju drugu izmjenu računalnog programa te reproduciranje rezultata tih izmjena, s time da prava osobe koja je izmijenila program ostaju nedirnuta,
3. distribucije izvornika ili primjeraka računalnog programa, u bilo kojem obliku, kao i njihovo iznajmljivanje.
(2) Odredbe iz članka 17., 32., i 82. ovoga Zakona ne primjenjuju se na računalne programe. Računalni programi ne mogu biti predmetom javne posudbe, osim ako je ugovorom drukčije određeno.
Iznimke
Članak 110.
(1) U nedostatku posebnih ugovornih odredaba za poduzimanje radnji iz članka 109. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona nije potrebno odobrenje nositelja prava, ako su te radnje zakonitom stjecatelju neophodne za korištenje računalnog programa u skladu s njegovom namjeravanom svrhom, uključujući i za ispravljanje pogrešaka.
(2) Osobi koja ima pravo koristiti računalni program ugovorom se ne može zabraniti izrada sigurnosnog primjerka, ako je to potrebno za to korištenje programa.
(3) Osoba koja ima pravo koristiti kopiju računalnog programa, ovlaštena je bez odobrenja nositelja prava, promatrati, proučavati ili ispitivati rad programa radi utvrđivanja ideje i načela na kojima se zasniva bilo koji element programa, ako to čini prilikom izvođenja bilo koje od radnji učitavanja, prikazivanja, izvođenja, prenošenja ili pohranjivanja računalnog programa, koju je ovlaštena poduzimati.
(4) Svaka ugovorna odredba protivna stavku 2. i 3. ovoga članka ništava je.
Dekompiliranje
Članak 111.
(1) Ako je reproduciranje koda i prevođenje njegova oblika, po odredbi iz članka 109. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, nužno za dobivanje informacija potrebnih za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa s drugim programima, odobrenje nositelja prava nije potrebno, ako:
1. te radnje izvodi osoba koja ima odobrenje za korištenje ili druga osoba koja ima pravo koristiti primjerak programa, ili osoba koja je u njihovo ime ovlaštena to učiniti,
2. informacije potrebne za postizanje interoperabilnosti prethodno nisu bile odmah dostupne osobama iz točke 1. ovoga stavka i
3. su te radnje ograničene samo na one dijelove izvornog programa koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti.
(2) Informacije dobivene primjenom odredbi iz stavka 1. ovoga članka ne smiju se:
1. koristiti za ciljeve drukčije od postizanja interoperabilnosti nezavisno stvorenoga računalnog programa,
2. prenositi drugima, osim kad je to potrebno za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa ili
3. koristiti za razvoj, proizvodnju ili marketing drugog programa, bitno sličnog u svojem izražaju, ili za bilo koj
Evo, objašnjeno je gore u kakvom je odnosu autor definicije - definicija - vukajlija - vlasnik vukajlije.
Samo pažljivo pročitajte.
Ne razumem se previše u autorska prava pa neću to da komentarišem.
Al' hteo bi da razmislimo o srpskom pravosudnom sistemu u kontekstu ove priče.
Mislim šta god da je odgovor na slipvokerovo pitanje,šta bi se desilo da sutra Kajzen recimo ode u sud i kaže: Gvozdenović objavio kratku zbirku svojih definicija,'oću ga tužim!
Da l' bi dobio otvoreno šupičku materinu kao odgovor,prikriveno šupičku materinu ili bi kao se tu neko stvarno izgasirao oko toga.
ovo prvo
Ово друго.
Знам да Каизен неће да се љути кад буде прочитао фрагменте из мојих дефиниција у мојој књизи једног дана. Јер је добар човек.
Да вам свима олакшам потрагу: ауторско право над овим дефиницијама нема НИКО. Што се клаузуле "сагласан си да објављ. деф. постаје власништво сајта" - она нема никакву правну вредност.
Да ли би некога суд ослободио одговорности због убиства у сопственој кући ако би тај неко написао на улазним вретима исте:
Добро кад сте навалили сутра ћу да прелистам јебени закон па да вам тачно кажем како је то. Међудим питање је да ли има везе то где је сервер овог сајта и којем закону подлеже или којим законима. Тако да до тада можемо да једемо гована овде са прљавог пода без вајде.
ЕДИТ:
Целт, то није наш закон јер су сви наши закони писани ћирилцом, тако да да можеш одбацити одма.
ЕДИТ 2:
Сад погледах нешто и видех да није екавицом писан што такође имплицира да није наш закон. Или и да јесте да је стар.
Уставом је речено ћирилица.
Pozdrav ekipi.
Prvo,znam da se kod nas na ovakve stvari ne obraća mnogo pažnje (na žalost) ali sam ja jedan od onih koji se trude da vode računa o pravima i kodeksima ponašanja na mreži. Iliti drugim rečima: Ne pokušavam da zbijam šalu sa ovim, već me najozbiljnije zanima stav vlasnika i urednika sajta po sledećem pitanju.
Elem, prilikom postavljanja novih definicija (a i prilikom registracije, ako se dobro sećam) se traži saglasnost o prenosu vlasništva (materijalnog autorskog prava) na ime sajta. Zanima me da li ovo tumačite tako da se prava prenose ekskluzivno na Vaše pravno lice (znači, autor prestaje da bude nosilac materijalnog autorskog prava nad objavljenim tekstom) ili se ne radi o prenosu koji nije isključiv (autor i dalje ima "vlasništvo" nad objavljenim tekstom)?