Prijava

Da li ima jos nekog ko misli da je danas fraza biti sam svoj malo demode,da ljudi previše prate trendove koje diktiraju drugi (način ponašanja,muzika,društvo),puše da bi ispali kul,iz istih razloga se drogiraju,alkoholišu čak i odaju kriminalu.Da li te osobe imaju kompleks niže vrednosti koji leče time što se stapaju sa okolinom i postaju ''Another brick in the wall'' koja ima za cilj što manje isticanje da ne bi došli u situaciju da budu odbačeni od društva samo zato sto su drugačiji.Da li je ovo problem prisutan i u vašoj okolini i samo u mlađim generacijama,ili pojava koje ljudsko društvo prati duže vreme u svim starostnim dobima?

Evo mog stava o tome:

"Ako procjeniš da je društvena norma bolja, pametnija, uzvišenija od tvog omiljenog stava i tvog načina ponašanja, onda žrtvuj svoj stav i ponašanje i prihvati tu normu odnosno taj društveni stav o nekom pitanju"

"Ako procjeniš da su tvoj stav i opšteprihvaćeni društveni stav jednako validni i pametni, ali se ipak razlikuju, ti opet žrtvuj svoj stav i prihvati društveno popularni."

"Tek ako si siguran da je tvoj stav bolji, logičniji i pametniji od društvenog, onda se drži svog stava i čak ga pokušaj nametnuti društvu."

A inače svi ljudi imaju i potrebu da budu svoji, ali i da budu prihvaćeni u društvu. Mnogi od njih više vole sigurnost društvene prihvaćenosti, nego slobodu koju im daje izražavanje vlastitog stava, ukusa ili ponašanje po vlastitim, a ne društvenim normama. Ta sloboda nosi i mogućnost odbacivanja, veliki stres i nesigurnost. Time se naročito From bavio u knjizi "Bekstvo od slobode" koju toplo preporučujem.

Pošto je društvena prihvaćenost jako bitna, mnogo bitnija nego što mi to sebi želimo priznati, treba se držati društvenih stavova, normi, ukusa, načina ponašanja i svega ostalog u svim situacijama osim u onim kada si siguran da je tvoj stav, ukus, način ponašanja itd. zaista bolji od društvenog.

Uglavnom ljudi sa jakim stavovima su nezavisniji i od masovne kulture i od raznih subkultura (a i jedna i druga su ekstremno konformističke), dok se oni sa slabijim stavovima lakše utapaju bilo u masovnu mejnstrim kulturu, bilo u neku subkulturu čije stavove slijepo prihvataju.

Nikad nisam bio društveno ne prihvaćema osoba pa zato verovatno nisam ni osetio potrebu za menjanjem stavova,mada mislim da se ne bih nervirao ako bih bio neprihvaćen u nekom društvu samo zbog muzike koju slušam,ili načina oblačenja.

Imam 16.
Ne volim da pusim pred sirim krugom ljudi (onima koje znam) jer ce ispasti da se kurcim a to necu.Ne pijem cesto ali volim da se napijem.Sto se tice muzike gade mi se moderni srpski reperi u pokusaju koje slusa vecina iz mog okruzenja.Drogu i kriminal ne praktikujem.

Nisam lud da dajem nenormalnu sumu za ermaks i nike suskavce.
Toliko.

Rosoneri,ubo si srž teme,ovo uniformisanje naručito primećujem jer sam dete sa sela u kojem kad vidis jednog čoveka video si sve,šablonski isto ponasanje iste stvari,govor,fore i interesovanja,moj ortak i ja smo do skoro bili crne ovce,on je bio reper a ja sam bio i osto roker i metalac,i ako su nam prebacivali zgob toga ja sam odolevao i osto svoj a on postao jos jedna samostalna glava manje,mada dok smo se kretali u krugu društva gde se slusao rep on je bio reper,kada smo izašli iz tog ktuga ljudi on je folker,tako da je u suštini kameleon,stapa se sa okolinom da bi bio prihvaćen,a ja sam crna ovca skoro uvek jer je mali procenat u gradu rokera i metalaca,a u selu ih nema,ali sam opet dobro društveo prihvaćen i ne osećam potrebu,inače što se pušenja cigareta tiče ponašam se isto.

Za formiranje sopstvene licnosti nuzna je odredjena kolicina inteligencije i znanja iz opste kulture koje nema 90% mladih u Srbiji od kojih ce nastati 90% konformista kada budu osnovali porodice, cija deca ce verovatno biti kao oni, stoga donosim zakljucak da je drustvo postalo jednolicno sto je odlika i zapadnih drustava u koje mi sve vise zelimo da se svrstavamo ne razmisljajuci o posledicama.