Prijava

'Oce neko da mi napise kritiku nekog filma? (nemojte pornice xD)

Ajd da malo vozdignemo temu.... Kad ce novi krug?

Ostavio nas Jovicic na cedilu. Jovo, nece ti ovo proci jos jednom. A mi se ponadali bice neka zurka i citanje sastava ... jebi ga

Јовичићу , издао си сопствену тему!Стиди се!

Aj nek neko otvori temu Fabula filmova ili knjige u formi definicije za Vuku, skraćeno, koncizno, narodski ispričano.
A za ovu šta će vam Jovičić, sami zadajte;)

Па отвори ти кад већ имаш идеју , није то забрањено...........

Ja cu vozdignuti ovu temu:

Pa nek samo ja pisem, boli me.

Svi ste pozvani.

Sledeca tema: Ni na nebu ni na zemlji

Ни на небу ни на земљи

Када ти већ нисам рекао док сам имао прилике, онда да ти бар напишем. Допадаш ми се. Да ли сам ја нешто пермутовао, јер волиш да пипкаш људе док причаш са њима или је нешто друго у питању, нисам сигуран. Твоји брзи, одсечни покрети и твој осмех дају ти враголасту ноту која се малом лику који ми седи на рамену и наговара ме на глупости изузетно свиђа, да не помињем твој парфем. Мали црвени лик са репићем неће да стане, ово што ти сад шаљем је његово дело, он је крив за све, ја немам ништа са тим. Када се све сабере, одузме, дода и подели, штета.

Ni na nebu, ni na zemlji

Dole, lepo, šumovito, ptice cvrkuću a meni nije do toga. Gore, oblaci, letenje, uzbuđenja, adrenalin, tako divan i jak da se userem ponekad od straha a ponekad me muči pitanje hoću li uspeti, hoću li već nešto uraditi. Ne znam, nekako mi je bolje ovako, na nekom neutralnom terenu, samo posmatram dok drugi propadaju, nećkaju se, uspevaju u onome što su naumili. Ponekad im se pridružim na kratko i uradim i ja nešto a onda se vratim i nastavim da posmatram kao neki Veliki brat. Ponekad ulovim neku lisicu i iskoristim je jer zečja šapa više ne pomaže, a ni detelina sa četiri lista. Ćutim, gledam i lebdim.

Ni na nebu ni na zemlji

Imao si moc, svu moc koju je iko ikada imao nada mnom. Mogao si me barem jednim udarcem, jednim smirenim sapatom, jednim obicnim "Zbogom" vratiti na zemlju. Ostaviti da zivim zivot, a ne bajku. Ili me samo uzeti za ruku i opet uzdici na nebo, ono nase savrseno nesavrseno nebo na kome odzvanjaju samo nasi glasovi, zvuceci savrseno rastimovano.
Umesto toga, drznuo si se da me ostavis da lebdim, tu negde izmedju, nada me dize ka nebu, strah me spusta ka zemlji- kada, umorna od borbe izmedju vere i stavrnosti, dotaknem tlo, osecam da tu ne pripadam, kada, puna poleta za koji mi je dovoljan daleki dasak vetra sa tvojim mirisom, dotaknem nebo, bojim se da cu opet pasti pod mlaz vrele vode koji ispire snove i od kog gubim snagu da nastavim dalje.
Mogao si me spustiti na zemlju. Zamislim nekada taj prasak, zamislim kako se raspadam u milion delica, od kojih svaki krece na razliciti put da opet nadje tebe. I boli me, kao da je stvarno sve to kidanje. Opet, mozda bi me to pokrenulo da te trazim na svakoj tacki zemaljske kugle, mozda bi mi dalo hrabrosti.
Ovako, samo lebdim...jos se nadam da cu dospeti do neba...i jos se plasim da cu se vratiti na zemlju...i ne znam da li igde pripadam...

Ni na nebu ni na zemlji

Na Vukajliji.

Ni na nebu ni na zemlji

Kad sam na brdu - čudak sam
Kad sam na drvetu - budala sam
Kada se popnem na zgradu - misle skočiću
Kada siđem u kanjone - misle izgubiću se
Kada letim oblacima - misle da sam lud
Kada siđem i hodam putima - misle da sam beskućnik
Nebu ne pripadam
Zemlji ne pripadam

Ni na nebu ni na zemlji

Na drvetu.

Ćut smarko ja živim u soliteru.... U šta to spada?

Hahahahahah sad si me upuco.... Aj linkuj ovo u omiljene postove, na mobu sam pa ne mogu.... :)

Odma ću da potvrdim da je moj omiljeni post

Ne pada mi na pamet da ja linkujem svoj komentar :D

Kad sam procitao ovo, izgubio sam motivaciju da napisem bilo sta na ovu novu temu.