Prijava

Талентовано глуп , теби је све мржња а то што ти оправдаваш што су нас убијали то није мржња ? Теби је межња што ти је Сремци рекао да би хтео да и теби мајка оболи од рака па да видиш како је , теби је мржња кад неко пљује по ономе ко га је уништавао , то је класичан западњачки начин размишљања како је свако ко је правдољубив мрзитељ . И што је најгоре ти и даље мислиш да си у праву и мислиш да ћеш да добијеш на популарности тако што ћеш да пљујеш по својој земљи . Ја стварно не знам шта би ти преци рекли кад би могли ? Мислиш да ћеш да добијеш нешто ако се улизујеш јачима ? Да су тако размишљали људи пре тебе ми би данас били исламизовани . И кажи ми колико си пута добио батине због таквих ставова ?

Otisao sam da pisam, pisaca mi je smedje boje! Sta je to? Jel neka bolest?

VOLIM JE! I TAKO MRTVU, HLADNU I ZGRČENU. VOLEĆU JE ZAUVEK VIŠE OD SEBE I SVEGA! VOLI I ONA MENE I DALJE, MI SMO NEŠTO POSEBNO VERUJTE VARALA ME JE SA KOJEKIME DOK SAM BIO U ZATVORU, PRIZNALA MI JE TO! TO ME JE POGODILO JER JE ONA MOJE SVE, MOJE SVE EEEEEEEEEEJ!!!!!! NISAM HTEO DA UMRE, NIJE TO BIO CILJ! ALI JBG BOG JE OPET IMAO USRAN PLAN ZA MENE... JEBITE ME SADA SVI, MRZITE ME, IMATE I RAZLOG, JA ĆU JE OPET VOLETI!!! A VI KOJI MI PRETITE PREKO TASTATURE MOŽETE KITE DA MI SE NASISATE SVI! I JOŠ NEŠTO NE TREBAJU ANĐELI DA JE ČUVAJU KAO ŠTO SVI KAŽETE, JA VEČERAS PUCAM SEBI U GLAVU NAPOKON I IDEM DA OPET ČUVAM MOJE JEDINO! MOJE SVE! VALDA JE GORE SVE IDEALNO PA NEMA NEGATIVNIH STVARI KOJE NAM VEZU KRŠE, SAD ĆE BITI IDEALNO! NAPOKON LJUBAVI SVI NAŠI SNOVI ĆE BITI OSTVARENI, NEMA MAŠTANJA U PRAZNO! STIŽEM LJUBAVI ČEKAJ ME, DA TE DRŽIM ZA RUKU AKO SE GORE NEČEG UPLAŠIŠ, ZNAŠ DA SI PORED MENE NAJJAČA! ZAUVEK ANĐELE MOJ GREŠNI! VIDIMO SE, DUŠMANI SISAJTE KURAC (GLUPA POLICIJO OD PRVOG DANA SAM ZNAO DA ĆU DA PUTUJEM KOD MOG ANDJELA, SAMO SAM VAS ZAJEBAVAO PAR DANA DA SHVATITE DA STE MENTOLI ZA DAČU- SVEMIRSKI OTPAD) SAUČEŠĆE PORODICI, NISAM HTEO JBG, IZJEDNAČIĆU SAD. PRENESITE SAUČEŠĆE MOJOJ MAMI, RECITE JOJ DA JE VOLIM!

Ostani zbogom, nek te sreca prati
a ja cu negde naci svoju srecu
sve sto je lepo zivot mi uskrati
zasto te nema, izdrzati necu

Ref. 2x
Sam sam dok te ljubi drugi neko
ti si sad za mene samo san
znam da si od mene sad daleko
necu da prezivim ovaj dan

Nijednu vise ja necu voleti
ja sam odavno prezalio sebe
saljem ti suzu, nek te ona seti
na dane kad sam ziveo za tebe

Ref. 4x

Volim podočnjake što ti vise
I tvoju labiju viseću major
I tvoje brkove kao major
I sanjam tvoje dlakave sise

I kako belo sedi ti se kosa
I zub koji ti se dražesno klati
I onu bradavicu dlakavu s nosa
I starački vonj svud što te prati

Zaljubljen sam u tebe jako
Uzvrati mi ljubav molim te bako

Jer moze status a ja cu vam objasniti ocemu se radi: Moj bivsi decko hoce da mi unisti vezu sa mog decka. od moga bivseg drug pricao mom decku kako sam se ja bila otisla sa mog bivseg negde a to nije tacno. a moj decko je glup i veruje vise njima nego meni i mozda ce da raskine , daj te mi status molim vas za to

Јебем ли ти семе покварено, сељачко! Наћићу те, стоко, у Крагујевцу, јебаћу ти све по списку, разбићу ти главу, мајмуне један ретардирани. Наћићу те преко ИП адресе, гркљан ћу да ти извадим.

Нажалост скомице увек ће постојати издајници и комунисти који би пре помогли странцу него СРБИНУ а кроз овај постер видим да ти спадаш у горепоменуте . Ево ти минус па се гони из Србије пошто ти се не свиђа јер мислиш да ћеш пљувањем по свом народу достићи неку популарност и висину а иначе само доказујеш колико си говно .

Ја вам кажем да вам јебем мајку а ви кажете да сам педер ?! Па јел вам кева мушко бре смрадови ? Дал би тако смели уживо да се курчите ?! Курац би мој смели јер сте пичкице од метар и жилет које не смеју на улицу да изађу . Што се глупандера тиче , заболе ме ако те је тата убацио као директорчића па се издркаваш сисо мала неиживљена . Ја вам кажем да престанете да ме правите на нешто што нисам јер ћете сва говна која сте посрали бити приморани да поједете .

Већ дуже време боравим на интернету тражећи за одговором, али га не налазим. Проблем је што нигде нисам експлицитно написао који је мој проблем, а и плашим се. Овај сајт сам одабрао јер је доста активан. Свестан сам да има доста шаљивџија, који ће сматрати да овде терам шегу, али надам се да ће барем неко нешто корисно рећи и помоћи ми.

Проблем је везан за секс. Тачније... мастурбацију, која је мени више него секс. Пробао сам са девојкама, женама, чак је дошло дотле да пробам и са мушкарцем, али секс са њима ми не причињава задовољство већ неку обавезу... Обавезу јер нас је двоје или више и, некако је барем ред да пружиш и њима неку... разоноду.

Највише се свиђам самом себи, и као мали сам почео да се самозадовољавам погледавши у огледало. Тада сам себе спознао као сексуално биће и видео сам промену. Одједном сам осетио неки притисак у међуножју и схватио сам шта треба да радим.

Да... први пут у животу сам се напалио на свој одраз у огледалу. Схватио сам то огледало, и свој лик, као пожуду и учитеља блаженства, незнајући шта је врхунац. Достигавшига... не могу описати... само сам изхубио тло и видео сам у огледалу збуњеног дечака... али срећног... и тужног... блажентво је утихнуло... настала је празнина.

И тако сам то радио годинама, и други ме нису интересовали. Највећи доживљај је би ми био да кажем "Мама, спреми ми чисте ствати, одох да се окупам!". А кад нема маме, тата би преузео то на себе. Ода сам закључио да једноличност у тој радњи више не прави ту исту пожуду... Морао сам да импровизујем...

Купио сам мами за рођендан огледао. Осредње величине и она га је, наравно сместила у купатилу на веш машину, тачно наспрам великог огледала, које је било слепљено са зидом, од пода до плафона.

Да би ми било лепше гледао сам у мало огледало, али то огледало је било тако постављено да сам могао видети себе како... онанишем... али сам исто могао видети свој други одраз од плочица и своју фину затегнуту, младу гузу, што је дало још више импетуса да доведем себе до врхунца за трептај ока.

Ово је трајало, али знатно краће него прва "етапа" мог сексуалног живота. И постајао сам незадовољан... Брљао сам по маминој торбици и тражио она фина огледалца, али на сваком је било неке шмике... укаљана су била... гасила су ми пожуду, која је већ посустајала због сличности из дана у дан...

Дошао је циркус у град и разне друге дрангулије. Тада сам први пут чуо за нешто што се зове кућа огледала! Небеса су се надамном отворила, суза радосница потече ми низ образ. Одјурих до купатила, и наместих сцену! Огледала су блистала од светлости неонке, а ја сам постао та светлост у делићу секунде!

Сваки дан, тих недељу дана боравка тих великих људи, сам ишао у кућу огледала и сањао о томе да будем сам ту. После трећег дана, сам решио да се ушуњам. Од тада ништа није било исто. Видео сам себе свих облика и величина како се задовољавамо. Нешто невероватно... рај...

Циркус је отишао... ја сам се утопио у туги... Рекао сам да ме је девојка напустила да бих отклонио сумњу... није једна... него нас много...

Ближио ми се осамнаести рођендан и родитељи су ми купили камеру. Схватио сам шта то значи. Сними себе, пробај пред огледалом да пробудиш пожуду! Гледаћеш себе како то радиш! То је оно право! Некако сам успео да се винем у небо и театрално се вратим на земљу. Сачекао сам до сутра, једва спавао, ишчекивао сутрашњи дан, као да је дан победе. Камера је била нешто што огледала не могу заменити... толико ме је то психички подигло, вратило ону стару пожуду... Касније бих покушавао да имитирам детаље испред огледала - истовремени оргазми! А тек када бих снимао свој одраз и то гледао... јаој морам до купалила сада... када само помислим...

И то блаженство је крако трајало... тражио сам још и још... Напокон сам скупио паре за 3Д камере и пројекторе и опрему за гледање. Пново се све вратило на старо добро летење кроз облаке, пропадање кроз небеске рупе блаженства... Краткотрајно...

Сада тражим начин да урадим холограм себе, али немам ни новца ни могућноти... осећам да лудим...
Како да задовољим своју страст или ми помозите да нађем пут то пожуде према другој особи?

Јао јебале те плаве очи ... То није показатељ мајмуне необразовани и неосвешћени ... Са тобом не вреди улазити у полемику јер си затуцан па нема где . Ајде бар кажи где си да ти објасним ја неке ствари пичко ?!

„Šetao sam se obalom Dunava, u Beogradu, najednom sam zastao, pogledavši u vodu. Mutni, prljavi talasi, nastali usled plovidbe zarđalog teretnog broda, blago su zapljuskivali obalu, nanosivši na nju konzerve i ostalo smeće koje je krstarilo rekom" - odlomak iz dnevnika Vladislava Černoka.

Vladislav je imao 27 godina. Rođen je 14. marta 1993. godine u Nišu. Godine 2012, završio je Gimnaziju "Svetozar Marković" s vrlo dobrim uspehom i bez problema upisao matematički fakultet, smer teorija brojeva, u Beogradu. Završava ga sa izvarednim uspehom i naredne četiri godine putuje po svetu, razbijajući šifre za Ruse.
Ovo je njegova priča.

Vladislav uze šolju crnog čaja. Ako se to može nazvati čajem. Naime, bila je to jedna crna kapsula sa veštačkom aromom crnog čaja. Čista hemija. Ona se zatim stavljala u toplu vodu, u koju je prethodno morao da ubaci virus, da bi je očistio od patogenih bakterija. Taj virus je imao štetnog uticaja na imuni sisitem, pa se moralo dodati i malo interferona. Mnogi ljudi nisu imala novca za taj virus, a kamoli i za interferon, pa su pili nepročišćenu vodu. Patogene bakterije bi sporo, ali efikasno uništavale unutrašnje organe, bukvalno bi ih jele. Čovek bi na kraju umirao sporom i bolnom smrću. Vladislav Černok je mogao sebi da priušti donekle čistu vodu, čak je imao i jednu malu saksiju sa belim ružama, koja ga je koštala hiljadu evra, a i održavanje tih ruža je bilo prilično skupo.
Zavali se u fotelju sa mini laptopom u krilu i poče da pregleda mail. Bio je na odmoru na Havajima, ali nije izlazio iz hotela. Bilo je pretoplo, a sunčevi ultraljubičasti zraci bi izazvali ozbiljne opekotine na njegovom telu. Osušena flora ga nije zanimala, kao ni plaža ukrašena smećem. Nekada, da bi izašao napolje, morao je čak da obuče i specijalno odelo, koje bi filtriralo sunčeve ultraljubičaste zrake.

Taman kad htede da isključi laptop, stiže mu poruka od Ivanoviča, njegovog šefa.
Poruka je sadržavala nizove brojeva koje je trebalo dešifrovati u neke smislene, da ne kažem, prave reči. Posle nekoliko dana rada s brojevima, Vladislav je saznao da je celom čovečanstvu ostalo još 20 godina života. Rešio je da ode kod Ivanoviča i da sazna nešto više o poreklu ovih šifri. Spakovao je svoje stvari u jedan kofer, dok je saksiju sa ružama stavio u drugi. To cveće ga je podsećalo na njegovu mladost, tj. na drugi, lepši svet, koji kao da je ispario u svemiru; možda se prabacio u drugu galaksiju.

„Sećam se dana, kada sam trčao , dišući punim plućima, prema železničkoj stanici, noseći jednu ubranu belu ružu. Ali kada sam stigao do voza, on je već bio krenuo, tada sam bacio ružu na šine. Topao vetar je svojim dahom podigao tu ružu i odneo je. Posle godinu su se već oglasile sirene, ekološka kriza je bila počela"(odlomak iz dnevnika).
Dok je išao na aerodrom, bacio je pogled na more. Bezbroj mrtvih riba je plutalo, lanac ishrane otišao je dođavola. Nebo je bilo pri horizontu sivo, a u višim delovima crveno. Vladisalv pogleda u nebo, a na obrazu mu zasvetluca jedna suza.
Ukrcao se u avion za Moskvu, avion koji je bio novija verzija konkorda, samo što se kretao skoro duplo brže.

Nakon dva sata već je stajao u Ivanovičevoj kancelariji.

-Odakle vam te šifre? - upita Vladislav Ivanoviča.

-To se tebe ne tiče, ti si dobio svoj deo - reče Ivanovič.

Vladislav izvadi par hiljada evra i stavi ih na sto.
-Tiče se to svakog, čak i onog dečaka što prodaje genetski modifikovan kesten na ulici - reče Vladislav gledajući kroz prozor.

-Nezreo si Vladislave, misliš da sam možeš da promeniš svet! A, šta bi uradio kad bih ti rekao?

-Ne znam, ali bih nešto uradio i to ne bi prošlo nezapaženo...

-Kretenu! Takve stvari i moraju da prođu neprimećeno, inače od njih neće biti ništa!

-Ne pravi se pametan ,Ivanoviču! Ti imaš 61 godinu i boli te uvo za svet! Sebičan si ti, veoma sebičan.

-Ne, ja sam samo realan, a šifre, baš ako te zanima, dečko, potiču od AEA (Američke Ekološke Agencije). I šta sad planiraš? Slušaj ,dečko, nije to od juče, znao sam ja da će se to desiti i da mi nisi dešifrovao poruku. Zar misliš da ovo mene ne rastužuje, i da ja sasvim mirno spavam, znajući da za dvadesetak godina...

-Zbogom Ivanoviču, bila mi je čast raditi s tobom. Stvarno jeste.
Vladislav krenu prema vratima, i taman kad je uhvatio kvaku...

-Čekaj Vladislave - doviknu mu Ivanovič.

-Da?
Ivanovič izvuče jedan prazan rokovnik iz fioke i pruži ga Vladislavu.

-Zapisuj dane na papir, da bi jednom mogao ponovo da ih proživiš. Poslušaj me.
Vladislav uze rokovnik, zahvali se Ivanoviču i ode.

-Do viđenja.

Kada je izašao na ulicu, krenuo je prema aerodromu. Dečak koji je prodavao kesten, počeo je neprimetno da ga prati.
Vreme je bilo prilično toplo za zimu. Bilo je oko +25 stepeni, globalno zagrejavanje je već uzimalo danak. Ugljen-dioksid i ostali gasovi stvarali su efekat staklene bašte, u svakom slučaju bilo je vraški vruće. Bilo je teško udisati topao zagađeni vazduh, skoro svaki drugi čovek imao je disajne probleme. Jedina zaista dobra stvar, u svemu tome je bila da je gas pojeftinio, ali je zato sve ostalo nenormalno poskupelo. Naravno, pojavile su se i nove potrošnje, tipa boce sa kiseonikom, bez kojih se nije moglo lagodno živeti. Sam život je poskupeo.
Išao je prljavim i zagađenim ulicama Moskve. Sve je izgledalo tako sivo, zapravo, i bilo je sivo. Ljudi koji su prolazili trotoarom, imala su izgubljen pogled, pun straha i očaja. Plašili su se sutrašnjeg dana, budućnosti. Neki su čak i nosili boce sa kiseonikom.Tužno, zaista tužno.
Vladislav je došao do aerodroma, kad je primetio da je izgubio digitalni novčanik, zajedno sa ličnim čipom, koji mu je služio umesto lične karte.

-Do vraga - prokomentarisao je Vladisav Černok.

Plavokosi dečak, obučen u nekakve sirotinjske krpe, prišao mu je . Imao je otprilike 10 godina.

-Ej, gospodine, izgubili ste novčanik... - reče dečak

-O, hvala, mali! Ček, zar ti ne prodaješ kesten? - reče Vladislav.

-Da- odgovori dečak.

-Gde su ti roditelji?

Dečak se malo zamisli, zatim pogleda Vladislava u oči.
-Nestali su...

-Žao mi je što to čujem... Kada se to desilo?

-Ubili su ih pre tri godine. Grupa ljudi nam je upala u kuću. Tražili su neki čip. Moji roditelji nisu im hteli dati taj čip, pa su pucali u njih. I mene bi ubili da su me videli. Do pre nedelju dana živeo sam u sirotištu, ali sam pobegao, sada skoro da se kajem zbog toga...

-Čime su sve tvoji roditelji bavili i gde je sada taj čip?

-Ne znam, valjda su bili neki obaveštajci... A, za čip ne znam. Stvarno.

-A, kako se zoveš, mali? Ja sam Vladislav Černok i ne moraš mi persirati.

-Boris Ivanovič.

-Jedan moj poznanik se tako preziva...
Vladislav se tada zamisli.
Setio se jedne večeri kad je pio viski s Ivanovičem, kada mu je ovaj spomenuo da su mu ubili sina, koji je bio obaveštajac...
-Borise, mislim da ti poznajem dedu, dođi s mnom - reče Vladislav i uhvati Borisa za ruku.

Prošli su kroz iste ulice, samo što su sretali druge ljude. Ali sličnost tih ljudi je bila neopisiva. Isti tužni izrazi lica, mutan pogled pun straha, očaj u njihovim očima. A, nade nigde, nigde radosti. Činilo se da ja svet proživljavao svoje poslednje trenutke, vreme je brzo nestajalo, a s tim i šansa za bolju budućnost.

I tako je Boris pronašao svog dedu.
Taj događaj je Vladislav zapisao u rokovniku. Često je govorio da nikad nije bio ponosniji na sebe, nego kad je video dečaka u dedinom zagrljaju.
Ali tu se priča ne završava. U rokovniku ima još ispisanih stranica.
Kad se pozdravljao s Borisom, ovaj mu je dao čip.
-To je čip koji su moji roditelji krili, mislim da neću pogrešiti ako ti ga dam- reče Boris.
Tada je sve počelo.
Vladislav ubaci čip u laptop, a na desktopu mu se pojavi neka simulacija.
Kada je Vladislav odgledao simulaciju, prosto nije mogao da veruje da je te proračune uradio poznati srpski klimatolog i astronom Milutin Milanković.

„Milanković je 1940. godine napravio klimatske proračune za 2029. godinu. On je počeo da štampa te primerke marta 1941. godine.
Nemci su u jutarnjim časovima 6.4.1941. bombardovali Beograd, i samo par primeraka je ostalo sačuvano. Međutim u jednom primerku se nalazio papir ispisan Milankovićevim rukopisom, koji nikad nije bio objavljen. U štampanim primercima piše da se nagib Zemlje u odnosu na ravan ekliptike periodično menja, stvarajući ledena doba ili globalna otopljenja. Ali da se tada Zemlja nalazi u veoma nestabilnom stanju, gde i najmanji pogrešan uticaj čoveka može nepovratno da pogorša situaciju, pisalo je samo u neobjavljenom rukopisu. Kasnije se neko dočepao toga i napravio fotokopiju, koju je zatim prebacio na čip" (odlomak iz dnevnika).

-Tu simulaciju je verovatno uradio neki špijun za AEA, pri čemu je iskoristio Milankovićeve neobjavaljene proračune - mislio je Vladislav.
Vladislav je zatim par dana intezivno radio na promeni te simulacije. Znao je iz pouzdanih izvora da će se 2029. godine testirati nova vrsta nuklearnog oružja.
Uneo je u simulaciju nuklearno testiranje oružja i zatim je pustio da radi. Rezultati simulacije su ga zaprepastili. Vladislav je sve rezultate simulacije zabeležio u svom rokovniku.
Sutradan. Vladislav se uputio za Beograd, čvrsto je bio rešio da pokaže celom svetu rezultate simulacije, da izmeni sudbinu Zemlje, koja je već postajala horor priča.

Pošto su svi avionski letovi bili otkazani zbog nepredvidljive oluje, Vladislav je odlučio da krene vozom.

I ja sam se nalazila u tom vozu. Vraćala sam se sa neke ekološke konferencije, na kojoj su nam ispričali gomilu laži, ali to sam tek kasnije saznala, kada sam srela Vladislava Černoka.

-Jel' slobodno?

-Jeste! - rekla sam ,pošto sam sklonila svoja skripta sa sedišta.

Meni su slučajno skripta ispala iz ruke i pala na pod. Vladislav i ja smo krenuli u isto vreme da ih podignemo. Pogledi nam se susretoše, a oči prepoznaše.
-Vladislave! - uzviknula sam.
-Sofija!
Ćutali smo narednih nekoliko minuta, imali smo toliko toga jednom drugom da kažemo, ali su nas tada reči izdale.

-Bio sam ti ubrao jednu belu ružu, a nisam stigao da ti je dam. Trčao sam svom snagom, ali nisam uspeo da stignem na vreme. Posle godinu dana, nastala je kriza, sve se izmenilo.
-Duboko u sebi verujem da se nas dvoje, ipak nismo mnogo promenili- nastavio Vladislav.

Ispričali smo jednom drugom sve tokove našeg života, posle mog boravka u Nišu. Bio je to pomalo tužan razgovor, a što ga je učinilo još žalosnijim, bili su predeli kroz koje je taj voz prolazio. Posečene šume, otrovane životinje po ulicama... Plastične kese raznih boja proletale su pored prozora. Priroda je doslovno bila mrtva.
Posle ponovnog susreta smo bili svakoga dana u kontaktu. Ali, posle mesec dana je prestao da mi se javlja, a telefon mu je uvek bio nedostupan. Tri nedelje kasnije, zamolio me je da se nađemo kod Brankovog mosta. Pristala sam.

Sivkasto-crna voda tekla je ispod mosta, dok je vetar raznosio razne hemikalije kroz vazduh.
Pokušavala sam uporno da nađem svoj odraz u vodi, ali nisam uspevala, jer je otpad krstario rekom. Pogledala sam Mesec, koji se probijao kroz crne oblake. Mesečina se kao kakav iznemogli borac probijala kroz guste zagađene oblake. Sve je izgledalo tako beznadežno.
Visoka, tamna prilika se pojavi na mostu.

-Vladislave!

-Uzmi samo ovaj kofer i idi!

Bila sam zbunjena, a čim sam uzela kofer, Vladislav je krenuo da trči u suprotnom smeru.

Ali za trenutak sam uspela da ga pogledam pravo u oči. Zasvetlucale su mu na mesečini, plakao je. Plakala sam i ja, ali u sebi tiho, gorko, nečujno.

-Hoćemo li se videti ponovo? - doviknula sam mu, a duboko u sebi sam znala da nećemo.

-Zbogom! - samo je to rekao i ništa više, samo jedno „zbogom".

Više se nismo videli. Kasnije sam saznala da je ubijen. Čim sam došla kući, otvorila sam kofer.

Saksija sa belim ružama, a pored nje rokovnik. Čim sam otvorila rokovnik, ispala je jedna ceduljica.
„Izvni što sam zakasnio, ovo je trebalo da ti dam pre deset godina."- to je pisalo na ceduljici.

Detaljno sam pročitala njegov rokovnik, tj. dnevnik.
Rešila sam da nastavim njegov rad tako što ću napisati jednu priču.
Ovo je ta priča.
Priča o nemarnosti i sebičnosti mnogih ljudi.
Sada ću samo da prepišem jednu stranu iz njegovog dnevnika.
„Pomoću simulacije (koju sam vam opisao na prethodnim stranicama) shvatio sam da se Zemlja nalazi na rubu propasti. Naime, ako se isproba nova vrsta nuklearnog oružja, doći će do strahovitih poremećaja . Stvoriće se ogroman radioaktivan dim, koji će zbog povećanog upadnog ugla sunčevih zraka, početi veoma brzo da se zagreva. Zatim će zapremina tog radioaktivanog dima početi naglo da se povećava. Radioaktivne čestice tj. molekuli tog dima dospeće do ozonskog omotača i potpuno će ga uništiti. Zatim će Sunčevi ultraljubicasti zraci sve živo spržiti na Zemlji. Naravno, u svim državama će nastati ekonomska i ekološka kriza. Retko ko će preživeti. Praviće se podzemna skloništa, koja će biti dostupna samo malom broju ljudi (među kojima će biti 37% mafijaša). Na milione mrtvih, flora i fauna skoro totalno uništena i ozračena. Zamislite sada takav svet, samo pokušajte (u stvari, ako poživite još koju deceniju nećete ni morati da ga zamišljte, jer će to postati vaša realnost)."

Mislim da sam dovoljno toga rekla, a sada je red na nekog drugog da nastavi i prenese ovu priču, a taj neko ste Vi.

Ја вам кажем да вам јебем мајку а ви кажете да сам педер ?! Па јел вам кева мушко бре смрадови ? Дал би тако смели уживо да се курчите ?! Курац би мој смели јер сте пичкице од метар и жилет које не смеју на улицу да изађу . Што се глупандера тиче , заболе ме ако те је тата убацио као директорчића па се издркаваш сисо мала неиживљена . Ја вам кажем да престанете да ме правите на нешто што нисам јер ћете сва говна која сте посрали бити приморани да поједете .

Талентовано глуп , теби је све мржња а то што ти оправдаваш што су нас убијали то није мржња ? Теби је межња што ти је Сремци рекао да би хтео да и теби мајка оболи од рака па да видиш како је , теби је мржња кад неко пљује по ономе ко га је уништавао , то је класичан западњачки начин размишљања како је свако ко је правдољубив мрзитељ . И што је најгоре ти и даље мислиш да си у праву и мислиш да ћеш да добијеш на популарности тако што ћеш да пљујеш по својој земљи . Ја стварно не знам шта би ти преци рекли кад би могли ? Мислиш да ћеш да добијеш нешто ако се улизујеш јачима ? Да су тако размишљали људи пре тебе ми би данас били исламизовани . И кажи ми колико си пута добио батине због таквих ставова ?

Јао јебале те плаве очи ... То није показатељ мајмуне необразовани и неосвешћени ... Са тобом не вреди улазити у полемику јер си затуцан па нема где . Ајде бар кажи где си да ти објасним ја неке ствари пичко ?!

Јебем ли ти семе покварено, сељачко! Наћићу те, стоко, у Крагујевцу, јебаћу ти све по списку, разбићу ти главу, мајмуне један ретардирани. Наћићу те преко ИП адресе, гркљан ћу да ти извадим.

Šta reći o daunu koji pronalazi ljude preko IP adrese i prilagođava pjesme čoeka koji se zove Gvido Tartalja.
Radi se očito o SS-Daunu koji je dugo smatran S-Daunom zbog nedostatka podataka do kojih se daleko lakše dolazilo kod autora kakav je Rasni ili Cara a koji se daleko češće eksponiraju.
Ukoliko ga vidite u RL, nemojte ga odmah ubiti, već ga prvo prebijte kao Adilovu ženu, pa ga onda cipelarite bez griže savjesti bez izbjegavanja udaraca u muda, jer tu se nalazi rasadnik mladih daunovaca. Kada procijenite da je kažnjen dovoljno za svoja nedjela, udarite ga macolom u glavu a zatim mu presjecite grkljan.

Slusaj care,to sto si debeo ili ruzan,visok,nizak,beo,crn,to sto ne znas da kazes neko slovo i nesto slicno,ne treba ni u jednom trenutku da te sputava od toga da uspes..poznajem mnogo gojaznih muskaraca koji imaju devojke i sve..pogledaj danasnje devojke,slomljene su,svaki muskarac samo razmislja kako ce da ih izjebe i sutne..ti budi drugaciji,bas zato sto si drugaciji..pokazi devojkama da si dobar lik,da ti nije vazan samo sex,da ih neces izneveriti,veruj mi da bi svaka devojka pre izabrala nekog debeljucu koji ce da je voli vise od sebe i koji ce umeti da je ceni,nego nekog zgodnog frajera kojeg ce da pokazuje drugaricama nekoliko dana,nedelja i onda kada dobije sta je zeleo i on ce naci bolju,jer bar ja mislim,da od lepse,postoji lepsa,od zgodnije postoji zgodnija..nadam se da sam ti pomogao ;)

popusis mi mi malo kurac,moja majica vredi vise nego satnica tvoje keve dok ga prima u sve tri rupe istovremeno..verovatno si klosarcina neka dziberska sa mega kompleksom seljaka steram ti ga u usta ta zemljoradnicka!gledaj od cega ces da platis net posto verovatno nemas leba u crevu ali znas sta nema problema mogu ja da ti se iskenjam u serpu pa da ti lepo to popapis dok je vruce i nek prvi put bude gratis a posle cemo da se dogovorimo!e da i jos nesto...kazi mami da ispisre usta dva put na dan ujutru i uvece,spremio sam joj rezerve da ne moram svaki put da joj svrsavam u usta nego cu da joj spremim da ima za zimu ali samo neka uredno plati

Nekad si na sajtu mogao da procitas ozbiljne teme i rasprave....kad se samo setim kakvi su sve likovi bili pre na sajtu, prave legende, znali smo da se zajebavamo, ali znali smo da pricamo i o ozbiljnim stvarima....dzimi, zmia, wojtek, ja, smarko, energija, blek hol, dankan, mr moon i gomila drugih.....eeee kad se setim kad smare i ja istrolujemo ceo forum, bukvalno svi popadaju sa stolica od smeha, onda nas banuju na tri dana, al mi se ne vracamo sa duplih nego odsluzimo taj ban, al makar svi pocrkaju od smeha, a ne ovo danas sve neki usiljeni trolovi i smaraci....nikad vise nece biti sajt to sto je nekad bio, ko zadnji izadje neka ugasi svetlo.

Mada moram se složiti da je sve otišlo u kurac. Ali ima to svojih prednosti. Nekada su neizvučeni nelordi bili prezaštićeni. Ponekad nisi mogao ni kreativno da se izraziš kroz utovar u raspalu nelordsku čmarinu, a da ne dobiješ bananu. Zato imam više trajnih banova nego Vučica ličnosti u sebi i Šana kilometara kurca. Sda ipak možeš da tovariš nelorda koliko ti duša ište i neće biiti banovan. Dobra strana je to kada hoćeš da se isprazniš, vidiš nerasta i istovariš mu govna na glavu. Na finjaka ako znaš put. Ako si neizvučen onda ćeš vređati keve i sestre i to se treba rešavati banančugom.
Problem je što sloboda da na sve moguće načine tovariš botine povlači i slobodu botina za čmarnom deobom i slobodnim širenjem prištinskih fora po sajtu. Jebiga...

Mislim da se namerno pušta ovo pijačarsko trolovanje i prostačenje da bi se nekim autorima dalo do znanja "tražili sto toleranciju, evo vam". Ali kad tad će se sankcionisati. I lako će se sankconisati jednostavnim pravljenjem granice između pijačarskih prozivki, goveđih trolova i nelordizma - odnosno lordovanja na finjaka i bacanja magije poput Burze Maradone i ostale gospode.

ЛАЈК АКО МИСЛИШ ДА ГОДИНЕ НИСУ ВАЖНЕ!

ОН: КОЛИКО ИМАШ ГОДИНА?
ОНА: 14.
ОН: ПРЕМЛАДА СИ ЗА МЕНЕ.
ОНА: АЛИ ГОДИНЕ СУ САМО БРОЈ!
ОН: АЛИ НИ ЗАТВОР НИЈЕ САМО СОБА!

ЛАЈК АКО МИСЛИШ ДА ГОДИНЕ НИСУ САМО БРОЈ И ДА ЗАТВОР НИЈЕ САМО СОБА!

Kruševac....
Grad kneza Lazara...
KO GA NIJE POSETIO NE MOŽE NI ZNATI ZA NJEGOVE LEPOTE. OVO JE GRAD U KOJI ĆETE SE ZALJUBITI NA PRVI POGLED.
Sagrađen je 1371. godine, sagradio ga je knez Lazar, ali to nipošto nije "baština" Hrebeljanovića (već oblast oko rudnika Novo Brdo, Lazar je konkretno rođen u tvrđavi Prilepac kod Novog Brda).

Kruševac je bio i ostaće, najlepši grad na svetu.
Dobro, pristrasno je, slažem se. Ali ipak - "moje selo lepše od Pariza".
Kad u grad uđeš iz Kraljeva, sa severozapada, prva velika, slobodno mogu reći najveća, znamenitost ovog grada je Lazareva kula sa Lazaricom, pridvornom crkvom kneza Lazara. Tu, pored, na uzvišenju, je i prva kruševačka gimnazija, danas pretvorena u Narodni muzej grada Kruševca.
U samom srcu grada je Spomenik kosovskim junacima, i nećete moći da promašite zgradu Opštine, takozvano kruševačko Načalstvo. Sa desne strane se nižu, Opština, Hotel Rubin, Zakićeva ulica, čuveno šetalište, a sa leve je Spomenik.
I još mnogo toga Kruševac ima da pokaže! Dođite i uverite se!

Kruševac....
Grad kneza Lazara...
KO GA NIJE POSETIO NE MOŽE NI ZNATI ZA NJEGOVE LEPOTE. OVO JE GRAD U KOJI ĆETE SE ZALJUBITI NA PRVI POGLED.
Sagrađen je 1371. godine, sagradio ga je knez Lazar, ali to nipošto nije "baština" Hrebeljanovića (već oblast oko rudnika Novo Brdo, Lazar je konkretno rođen u tvrđavi Prilepac kod Novog Brda).

Kruševac je bio i ostaće, najlepši grad na svetu.
Dobro, pristrasno je, slažem se. Ali ipak - "moje selo lepše od Pariza".
Kad u grad uđeš iz Kraljeva, sa severozapada, prva velika, slobodno mogu reći najveća, znamenitost ovog grada je Lazareva kula sa Lazaricom, pridvornom crkvom kneza Lazara. Tu, pored, na uzvišenju, je i prva kruševačka gimnazija, danas pretvorena u Narodni muzej grada Kruševca.
U samom srcu grada je Spomenik kosovskim junacima, i nećete moći da promašite zgradu Opštine, takozvano kruševačko Načalstvo. Sa desne strane se nižu, Opština, Hotel Rubin, Zakićeva ulica, čuveno šetalište, a sa leve je Spomenik.
I još mnogo toga Kruševac ima da pokaže! Dođite i uverite se!

Kruševac....
Grad kneza Lazara...
KO GA NIJE POSETIO NE MOŽE NI ZNATI ZA NJEGOVE LEPOTE. OVO JE GRAD U KOJI ĆETE SE ZALJUBITI NA PRVI POGLED.
Sagrađen je 1371. godine, sagradio ga je knez Lazar, ali to nipošto nije "baština" Hrebeljanovića (već oblast oko rudnika Novo Brdo, Lazar je konkretno rođen u tvrđavi Prilepac kod Novog Brda).

Kruševac je bio i ostaće, najlepši grad na svetu.
Dobro, pristrasno je, slažem se. Ali ipak - "moje selo lepše od Pariza".
Kad u grad uđeš iz Kraljeva, sa severozapada, prva velika, slobodno mogu reći najveća, znamenitost ovog grada je Lazareva kula sa Lazaricom, pridvornom crkvom kneza Lazara. Tu, pored, na uzvišenju, je i prva kruševačka gimnazija, danas pretvorena u Narodni muzej grada Kruševca.
U samom srcu grada je Spomenik kosovskim junacima, i nećete moći da promašite zgradu Opštine, takozvano kruševačko Načalstvo. Sa desne strane se nižu, Opština, Hotel Rubin, Zakićeva ulica, čuveno šetalište, a sa leve je Spomenik.
I još mnogo toga Kruševac ima da pokaže! Dođite i uverite se!

Ухватиш је за ручицу и кажеш "Лутко, ја са тобом хоћу озбиљно" и упутиш јој један озбиљан и продоран поглед.