Prijava

Još jedan argument protiv Republike Kosovo - useravaće nas u fudbalu, ima da nas raskantaju svaki put kad budemo igrali protiv njih.

ето шта се деси кад нема гранјке на форуму.

SRBIN U RAJU

Umre jedan Srbin, ne zna se od čega,
Ali Gospod primi u naselja njega,
I reče mu Gospod: "O ljubezni sine!
Dospeo si, evo, u rajske visine."

"Evo ovde ima blaga svakojaka,
I učenih ljudi, i dobrih junaka
Tu su našli mira i naslade sebi,
Tu će rajska sladost pristati i tebi.
Nek' te, dakle, briga i tuga ne guši,
No slobodno išti što ti drago duši."

A Srbin će njemu: "O, Gospode jaki!
Ja bih željno isk'o novina ma kaki',
U kojima piše šta sad dole rade,
Kakve nove spletke pred izbore grade?"

Okrete se Gospod anđelima redom,
I zatrese tužno svojom glavom sedom:
"Podajte mu, - reče - a šta drugo znamo?
Ta to jedan Srbin i razume samo!"

Vojislav Ilić (1890)

Jos mi niko nije rekao sta srbi misle da urade sa 10 000 ptarsija sve i da im neko vrati svetu pokrajinu.

Znaci kad se Kosovo bude vratilo populacija šiptara na njemu će biti 0,0.

нисмо ми брт најгори. имамо ми то нешто у нама што постоји што нас чини бољим од ових других. неки би рекли да је то душа. јбм ли га шта је, али знам да сам поносан што сам србин!

Ptarsiji su dusa Kosova!

I ja sam ponosan što sam Srbin al jesmo govna.

govna smo jer nismo jedinstveni k'o npr.siptari.

Slađana, perkini da srbuješ, već se vrati u kuhinju! Ti ćeš nekome da govoriš kavka motika je kome namenjena

Ne daj Bože da se Srbi slože
zato smo i govna, više mrzimo jeni druge nego neprijatelje, al opet i njih treba žaliti, meni tih šipusa žao
oni misle da su nešto superiorni, a bez stočarstva i amera su go kurac

a ti skočimiše, neki principi se znaju, ne prodaje se tako lako kuća koju je tvoj deda mukom sagradio, a kultura se mora čuvati, ko smo bez kulture? Neću da mi ameri pišu istoriju, al jebeš ga, u svakom slučaju, ništa bez rusa i oružija, to stoji

Jes, al ne možemo sada mi svi biti taoci tog Kosova, jebiga, što njih 700 neće da proda kuću a njih 50000 već prodalo sad treba 10 miliona Srba da jede govna i da nas bombarduju opet i da nam ništa ne daju jer eto njih 700 ne može da se oprosti od đedovine. Svejedno će ti je spaliti, sunce mu poljubim, moju su komplet đedovinu spalili, 700 lanaca njiva nam leži neobrađeno jer je zasuto minama i neće se nikada očistiti, 3 kuće su mojoj porodici uništili, jednostavno ostao samo jedan čitav temelj i pola stuba što se znalo da je kuća i česma kamena, to nisu valjda mogli uništiti, šta znam. Rat je jedna monstruozna stvar ali jebiga. Idemo dalje. Mora se nekada krenuti. Da se gledalo vazda šta je bilo nekad do sad bi nas bilo troje.

A ima i drugih mjesta za kulturu, majku mu, nije sva naša kultura na Kosovu polju, ako je sve naše tamo onda smo mi ugasili još 1389. al' zaprave

ma daj, nije nam kultura na Kosovu, za koju godinu neće biti ni u Vojvodini, a i ta šumadija, ko je jebe, samo domaća šljivovica, prodati
ne moš tako gledati. Pa ti bi prvi trebao da me razumeš pa onda svi ostali
to što je 10 000 prodalo veru za večeru, govorim za one srebroljupce kojima je ponudjeno 200 iljada evra samo da odu, ne znači da i ostali treba da skoče za njima u bunar
razumem ljude kojima je prećeno, koji su uznemiravani, jer tu krivim Sloba, iako smo mi ista govna
dao je šiposima prava kao da su zaštićena vrsta, živeli su bolje na Kosovu nego u Albaniji, ili mi u Srbiji

a štos tiče 1389 godine, ta godina ne predstavlja poraz nego naprotiv, prekretnicu u istoriji srpskog naroda
oni su pokazali kako se brani otadžbina, njene svetinje i čast, kako se čuva dostojanstvo i pravda
izvini druše, ali je meni to draže od para, a čak više i od ovog prolaznog života
ne bih išao u rat, kao npr onaj u Bosni, to je klasičan primer deformacije, ne verujem da je iko iole zdrav išao u taj rat i ubijao prvog komšiju, kao što su mog čukun dedu zaklali zato što je ostao, eej, a do juče pili rakiju zajedno

Rat
je jedna monstruozna stvar ali jebiga.

To je istina, i to je poslednje što bih želeo, tu nema pravila
ali ako do toga i dodje, za Kosovo dušu dajem

I danas kad dodje do poslednjeg boja
neozaren storog oreola sjajem
ja ću dati život otadžbino moja
znajući šta dajem i zašta ga dajem.

700 lanaca njiva nam leži neobrađeno jer je zasuto minama i neće se nikada očistiti

Kupiš jato gusaka i ćeraš preko njiva dok sve bombe ne eksplodiraju. Posle napraviš paštetu od gusaka.

Zavisniče, ili kako bi to Horacije rekao: kako čovek može bolje da umre, nego suočavajući se sa užasnim izgledima, za pepeo svojih predaka i hramove svojih Bogova.

Bruše, to je mnogo paštete

Jebiga, al' 700 lanaca zemlje! Znaš li ti koliko tu može da se posadi šlive pa da za koju godinu zoveš vojsku da ti peče rakiju - pola im daš da popiju i za dva meseca eto srpske zastave na Prateru.