Prijava

Pozdrav Che-Vu, sviraš li još u onom bendu?

Što se tiče teme, mislim da se i Tolkin dosta mučio sa ovim pitanjem, bar se tako da zaključiti iz njegovih dela. Dosta analogija sa Biblijom postoji u njegovim delima, naročito Silmarilionu.
Melkor, kasnije Morgot je isto bio najsvetliji, najmudriji, najmoćniji od svih Valara koje je Eru stvorio. Međutim, zbog svoje gordosti i zavisti odvaja se od ostalih i napušta ih, uništavajući i izobličujući sve dobro koje Valari stvaraju. Međutim Tolkin kasnije vrši misaone eksperimente sa pitanjima koja su ga verovatno mučila, a jedno od tih je sigurno, postoji li oprost za najvećeg izdajnika i zločinca od svih?
Naime, nakon prvog poraza Melkorovog, on biva zatvoren, međutim nakon mnoštva godina, uspeva povratiti svoj prvobitni oblik, i polako ubeđuje ostale Valare da se zaista promenio, da će pomagati Vilovnjacima svojom veštinom i znanjem da što uspešnije doprinesu opštem blagostanju. Uspeva da ih ubedi, i oni ga oslobađaju. U početku je pokazivao da se zaista promenio i svi su se divili njegovom znanju i njegovoj lepoti, međutim kasnije se ispostavlja da je sve to samo deo njegovog osvetničkog plana u kom je planirao totalno uništenje svega dobrog, i da to zlo iz njega nikad nije iščezlo, niti se to može ikad desiti.

Tolkin je kao rešenje pretpostavio pojam apsolutnog zla, tj. zla koje se ne da ispraviti, koje nije svojstveno ljudima, već bićima višeg duhovnog razvitka koji jednom okrenuti zlu, iz svoje prevelike gordosti i zavisti postaju i ostaju zli do kraja svog postojanja. Nije slučajno što je Dante u 9. krug postavio baš izdajnike, a ne ubice npr. Ima i ona priča da je neki kralj pobio ljude koji su izdali suparničko kraljevstvo, komentarom tipa: Jednom izdajnik, uvek izdajnik, a takvi mi ne trebaju (parafraziram).
I eto, prema toj analogiji, kao što Fingolfin zabada oštricu Morgotu u stopalo u njihovom okršaju, bez premišljanja, pokušavajući da ga smrtno rani, tako i čovek treba da se bez trunke milosti suprotstavi đavolu znajući koliko je zla učinio, razumejući pritom da nijedna čovečija molitva ne može da utiče da se to izdajstvo ispravi, i da se svim snagama, bez oklevanja, suprotstavi tom apsolutnom zlu. Eto kako može da se tumači odgovor na ovo pitanje, na osnovu ove analogije.

Sa tri oka je plakao i sa trostrukog lika,
niz tri brade, mlaz suza i slina se slivao.

Pevanje trideset četvrto - stih 53-54, Dante - Pakao

A ako se biće najvišeg duhovnog razvitka, tj. Bog ipak na kraju, posle konačne pobede, smiluje i oprosti žeteocu svih grehova pokazujući svoju svemoć i svedobrotu, ovo što kaže Laki, to nije nešto na šta ljudi mogu da utiču, jer kao duhovno inferiorna bića nisu u mogućnosti da išta promene bilo kakvim delovanjem, što se poklapa sa ovim "najboljim kontraargumentom" iz uvodnog posta. Zašto se to ne desi sad, ili zašto se to još nije desilo, zašto mora po proročanstvu, vodi do ultimativnog zašto, nečeg što verujući čovek neće saznati dok je živ, a možda ni posle smrti.

Zanimljivo, zanima me gde trazis odgovor, kako mislis da ga oteras i sta bi time postigao?

Svidja mi se sto gotivis Dostojevskog,najveceg pisca ikad uz Getea. Po meni.

U situacijama koje su naizgled puke slučajnosti. Ne mislim ja da ga oteram već se pitam da li postoji intervencija Boga koja neće biti uslovljena prethodno izvedenim ritualom. Imam primer jednog slučaja iz meni bliskog okruženja. Nosio je naftu, desilo se da je zavarnicilo i da se ceo upalio, i u svoj toj agoniju on je pokušavao da ugasi požar. Trčanje, kotrljanje, pazi sve je samo rasplamsavalo vatru. I u trenutku mu se javi misao da skine majicu ali na taj način da napravi vakum i to je ugasilo vatru.
E sad, odakle ta misao? Čija je to intervencija? Da li jr po zasluzi?
Ne bi time nista postigao već je obično saznanje.
Uh jeste Gete je sveobuhvatan i takođe je u tome kao i Dostojevski. Tolstoj je više telesan.

Dakle moj koncept đavola i boga kao sto sam u prethodnom.postu napisao ukratko se moze reći kao "mikrokosmos i makrokosmos" , dakle u nama, i oko nas.
Još sam hteo da dodam na prethodnu priču, kad si pomenuo Dostojevskog, problem goljatkina.

Opet pravim digresiju, u preth. postu piše da nezadovoljstvo dovodi do besa, a kod Goljatkina je situacija otišla u drugom smeru,od tolikog nezadovoljstva on kreira u glavi viziju sebe kakav bi hteo da bude. I iznedju stvarnosti i fantazije dolazi do rascepa ličnosti. I to je shizofrenija u pravom smislu te reči, i uspešno se leči.

Da li iko čita panćerine postove lol

ps

Zasto o dzeju? Pa taman da dnevno zaradi 70 dinara ima veca primanja od steca haha

I nisam rekao da jebe mie borisavljevic nego strokave ciganke ali opet jebe i srecan je

Znaci poenta je da sije stecana u svakoj sferi zivota a ne da zive u ne znam kom izobilju

Јеботе, ти си ово поставио ко неко такмичење. "Нема Циган стан, ал немаш ни ти." Изнајмљујем туђи стан, али никад нисам живео без струје или без грејања зими, никад нисам гладовао. То је за неке људе луксуз, ја ти причам да ми је жао кад помислим да неко пролази кроз такве ситуације. Неко ће у томе да нађе разлог за срећу или утеху, у фазону "ћути, буди задовољан, видиш како је некима", али на мене то не делује тако. Или рецимо, кад сам чуо да је Пеђи Мијатовићу умро син, помислио који је то бедак. Наравно да нећу да патим за дететом као да је неко ког сам познавао, не познајем ни Мијата лол, али кад помислиш на ту ситуацију, буде ти жао. Твојом логиком, требало би да се упали неки подсетник да ми каже "ајде јеси луд, па лик има милионе, славан је, јебе препичке". Да није то можда мало плитко размишљање? И још се упорно држиш једног модела где Циганин јебе редовно, има друштво за пиво, зарађује нешто (није битно како) и ето срећан је. Као да је сваки до једног такав, као да су сви срећни, као да је свако од њих задовољан начином на који зарађује и никад не би одабрао нешто друго да је имао више могућности. Значи, узео си да набрајаш ствари које мене чине несрећним и ствари за које мислиш да ме чине несрећним и то треба да ме убеди свим Циганима до јаја. Вероватно зато има толико Цигана међу дувачима лепка и међу малолетним курвама, и толико њих ради у пекарама, рецимо, или бутицима. Океј, сад ћеш ти да кажеш да неће да раде, ја ћу ти рећи да има таквих доста, али и да има оних који желе, али неће да их приме на милион места и можемо тако дуго. Али моја поента је била да никако немају никако исту стартну позицију као већина Срба, код њих је већи проценат оних са реално нехуманим условима и обележени су на неки начин и није ми драго због тога. Мислим да би сигурно било боље свима кад би успели да се интегришу скроз у друштво, али то је реално презајебан проблем чијем решавању обе стране (ми и они) углавном не доприносе.

Če, nešto van teme. Traže li i primaju li farme na NZ inostrane radnike sa višegodišnjim iskustvom?

Kako ćeš da dokažeš to iskustvo?