Konkretno imam na umu Miloša Kovića i Milu Lompara.
Obojica imaju sjajne akademske biografije i nisu šarlatani i pijačni teoretičari zavjere.
Uprkos tome, imaju pojedine ideje, koje su onako, da kažem, baš žestoko udesno... Ne baš po mom ukusu.

Sad, postavlja se pitanje, da li su oni u pravu? Da li je IQ i akademska karijera dovoljan argument? Osnovna logika kaže da nije, jer bi to predstavljalo poziv na autoritet (https://en.wikipedia.org/wiki/Argument_from_authority), što je logička greška.

Pa ipak, iako nije logički egzaktan dokaz bilo koje njihove tvrdnje, njihov akademski uspijeh i erudicija, ne mogu se tako lako ignorisati.

To me podsjeća malo na onaj midwit meme. Za one koji ne znaju midwit meme predstavlja sa lijeve strane nekog totalnog debila i njegove stavove, u sredini je tzv. midwit, tj. blago natprosječno inteligentan čovjek, koji "vjeruje u nauku", odbacuje teorije zavjere, raspolaže velikim brojem naučnih fakata, i činjenica, i misli da generalno konta stvari... njegovi stavovi su generalno u suprotnosti sa stavovima ovog idiota u lijevom dijelu crteža. A onda, krajnje desno, imamo nekog hardcore genijalnca, sa IQ 150 i više, i tu su i njegovi stavovi izneseni, koji se, začudo često podudaraju sa stavovima onog debila krajnje lijevo (s tim da on do tih istih stavova dolazi na složeniji način), a razlikuju se od stavova ovog midwita sa IQ 120, koji je u sredini.

Sad mene zanima da li je to i ovdje slučaj, da recimo ortodoksne seljačine, primitivni nacionalisti, itd... kod nas, imaju iste stavove kao i recimo najveći umovi neke naše intelektualne elite, dok recimo "prosječan" visokoobrazovan čovjek ima stavove koji se razlikuju od obojice i koji su puno umjereniji i više ljevičarski?

Ja konkretno mislim da to možda liči da je tako, i lako je u to povjerovati, ali da na kraju ipak nije tako. Jer da bi bilo tako, ta desničarska intelektualna elita morala bi biti u pravu. A ja mislim da oni ipak nisu u pravu. Ako me to čini midwitom, so be it. Lično mislim da su nas, istorijski gledano, razna politička i strateška razmatranja te intelektualne elite debelo ukanalila i da su imala generalno loše efekte i po Srbe, i po naše susjede.

Kao primjer za to mogu navesti onaj čuveni memorandum "SANU"-a. Malo čega dobrog je on donio, i samo je doprinio povećavanju tenzija i povećao šanse za rat.

Ja, kao i većina ljudi smatram da to što se desio rat i što se raspala Jugoslavija je jedna katastrofa.

Ali možda nisam u pravu. Ako sam ja jedan midwit, možda prosto nisam u pravu. Možda je, ultimately, bolje (ako se gleda na veoma dugi rok), to što se Jugoslavija kao jedna vještačka tvorevina, raspala, i što su se sve države okrenule sebi, razvile sopstvene identitete, vratile svojoj religiji itd. Možda Jugoslavija nije nikad ni trebala da se pravi. Možda će, dugoročno gledano, ako se gleda na 100 i više godina u budućnost, biti bolje za svaku državu da se razvija sama za sebe, svoja na svome, bez stalnih prepucavanja sa ostalim republikama bivše nam države.

Možda je i za krajiške Srbe, bolje to što su istjerani iz Hrvatske, iako ih je tu i poginuo određeni broj, a kuće im spaljene, nego da su ostali u Hrvatskoj, u miru, gdje bi možda za 100 godina bili asimilovani i zaboravili da su Srbi... Kažem možda, samo spekulišem, ne tvrdim da bi to bio slučaj. Samo pokušavam da uđem u glavu tih akademika i da prokljuvim njihov način razmišljanja. Ako mene pitate, ja mislim da se asimilacija ne bi morala nužno desiti, jer se nije desila ni za vrijeme Austrije, ni za vrijeme Turske, ni za vrijeme raznih drugih država koje su tu bile... ti Srbi nisu zaboravili da su Srbi, niti su prešli na katoličanstvo (osim u par epizoda nasilnog pokatoličavanja). Generalno, da bi Srbin bio Srbin, da bi slavio slavu i bio pravoslavac, nije neophodno da živi u Srbiji. Ipak, život u matici, svakako umanjuje šanse da će se izgubiti vlastiti identitet. (U Americi obično posle 2-3 generacija zaista i zaborave da su Srbi)

Još jedan primjer je i Šešelj... neosporna inteligencija i erudicija, ali nažalost upregnuta u lošem smjeru.

sta je problenna sa nacionalizmom? To je bukv kao da kazes volim sve porodice al svoju malo vise.

nemojte biti nacionalisti to vodi u ratove sig, budite jevropljani borite se za demokratiju deco prosperirajte

Kad bi nacionalizam podrazumijevao samo ljubav prema sopstvenoj naciji ne bi bilo nikakvog problema. Ali ako on podrazumijeva konflikte sa ostalima, onda ti je jasno u čemu je problem.

Imam jednog druga koji je više nacionalista od mene i on smatra npr. da je to što je makedonska pravsolavna crkva dobila autokefalnost katastrofa. Kao u fazonu, osipa se sprsko nacionalno biće, izmišljaju se neke nacije, šizmaticima se daje crkva, itd...

Ja se ni sa čim od toga što on priča ne slažem. Kao prvo Makedonci imaju svoj jezik i ne osjećaju se kao Srbi, samim tim, nema smisla tjerati ih da budu Srbi. Kao drugo, svaki narod u pravoslavlju teži da ima sopstvenu autokefalnu crkvu. I mi smo tome težili i za to smo se borili dok to na kraju nismo i dobili. Kao treće sa stanovišta religije, bitno je da se vjeruje u iste stvari, a nije bitno "ko je tu gazda". Glava crkve je Hristos i to je jedino bitno. Za mene je to što im je data autokefalnost pozitivan događaj koji može doprinijeti unapređenju odnosa dva bratska naroda Srba i Makedonaca.

Na osnovu tog primjera, dajem ti ilustraciju šta je problem sa nacionalizmom.

Čekamo šta će Vuzi i Bombaš reći

Au

Na stranu ove boleštine, ljudi koji su pobrojani nisu najveći intelektualci kod nas, nego moguće najveći koji su bliski i učestali na izvorima koje autor teme najčešče uzima kao informativne. Pozdravljam praćenje lika i dela *Mila Lompara, ali morao bi se odbaciti zaključak u celosti, i pozvati autor teme da pročisti kriterijume i proširi izvore, konkretno sa balkan mimfa, jućuba i wikipedije na malo širi rejon intelektualnog opštenja

Eo sad sam i procitao jovavurov megapost, nie ni cudo sto su srbi tu gde su sudeci po jovavurovom rasclanjivanju. U osnovi svaki srbin bi hteo biti true srbin al nije bas siguran kako se to najboljie radi, te se pribegava raznoraznim metodama vise ili manje losima

Sipusi, kroasani, madjari itd nemaju takve problena kao prvo i drugosrpski mejmuni....

E da i ortak nacionalista jeste u pravu, makedonci ex srbi/bugari narod, zato i prave ona sranja po skoplju da bi se dOkaZaLi grci ih lepo nalupali sa s makedonijom

:)

Plidu džaba tupimo tastaturu ođe

Plidu, ne tvrdim da moraš biti pravoslavac i slaviti slavu da bi bio Srbin. Ali recimo ako je nekima sve to troje potrebno da bi smatrali da je očuvan nacionalni identitet, onda ima smisla sve to zajedno navoditi. Jer ja mislim da je moguće očuvati sve troje, a ne samo etničku pripadnost, čak i van Srbije.

sveusvemu ja sam iz uvodnog jovinog posta onaj levo na grafu, jovavur plidu i jebac su intelekt sredina al pajsad NISU U PRAVU

Pa vidi jovo, razumijem donekle sve to. Svaka nacija tj duhovni vođe unutar te nacije žele da nacionalni identitet grade oko religije i da to drže usko vezano jer jbg nekako sam mišljenja da religije bez direktne veze s nacijama ne bi opstale i mnogo ranije a kamoli u 21 stoljeću.

Možda griješim ali tog sam dojma

Usput, kul mi je taj midwit meme, tacan je i ima smisla

Andrić, Selimović, Jerotić...Ajd gasi ovo

Crnjanski, Lalić, pa i dozvoli Njegoš da izvine ovaj Plidu

svez primer kusturica..

Uvažavam kritiku da navedeni likovi nisu jedini predstavnici intelektualne elite. Nisam se baš precizno izrazio, trebao sam napisati zašto su "neki od" najvećih srpskih intelektualaca nacionalisti. A ovo da ja pratim samo Balkan info i slične izvore, to odbacujem.

EDIT: u skladu s tim ispravljen naslov teme

Na ovo mogu samo da kažem - KAKO GDJE.
Npr. u Americi religija nema nikakve veze sa etničkom pripadnošću, i tamo ima jako puno iskreno religioznih ljudi koji su u nekim vjerskim zajednicama iz striktno vjerskih razloga. Često i mijenjaju crkve kojima pripadaju, prelaze iz jedne u drugu, u nekom svom duhovnom traženju.

Kod nas je situacija takva kakva jeste zato što mi se čini da je hristijanizacija nekako donekle bila nepotpuna. Ljudi su dosta povezali crkvu sa običajima i sa nacionalnom tradicijom, a kako je većina do 20. vijeka bila nepismena, malo ko je tu i pokušavao da proučava Bibliju, teologiju, itd. Za razliku od Amera kojima je "Bible study" jedna od osnovnih vjerskih djelatnosti.