Prijava
   

hrišćanstvo

Definicija za koju ću dobiti najveći broj minusa, ne zato što nije istinita, već naprotiv, zato što je njena svrha da odstrani neke klasične zablude, pogotovo ako čitate ovo sa emocijama, sa vezivanjem za tradiciju, jer onda je teško prihvatiti istinu, tj. i teološke i istorijske podatke. Nije cilj pričati o pokvarenosti sveštenstva, jok, tu se nema šta pričati. Ovo je čisto sa teološko istorijskog aspekta. Pa da počnem: Dijeli se na dvije faze, rano hrišćanstvo, ili što volim reći pravo hrišćanstvo, i na hrišćanstvo koje počinje sa vaseljenskim saborima koje bi mogli nazvati neohrišćanstvo. U ranom hrišćanstvu su hrišćanstvo slavili na razne načine različiti pravci. Tada su se koristila sva poznata jevanđelja, tj. ne samo četiri koja je neohrišćanska crkva prihvatila jer su njoj odgovarala. Nestanak takvog hrišćanstva formalno je otpočeo 325. godine na prvom vaseljenskom saboru. Zašto? Zato što od tada ne vrijedi riječ Isusova, nego riječ crkve. Od tada se sveštenstvo dogovara, naglašavam tu riječ, šta će da bude hrišćanstvo. To je kao da su se dogovarali oko toga koliko je dva i dva, ali ne na osnovu logike, nego na osnovu interesa. To ću uskoro da pokažem. Znači, logika nam nalaže, da čim se čovjek umiješa u božanska pitanja, prava, izvorna vjera nestaje, jer ljudi jednostavno nisu legitimni da raspravljaju o nečemu što je nemoguće saznati. Od te neohrišćanske crkve prvo se odvajaju orijentalne crkve, zatim dolazi do raskola između ovog preostalog dijela na pravoslavne i rimokatolike. Ta podjela je ništa više nego politička podjela, kao što je i sama neohrišćanska crkva politička, a ne Božja, hrišćanska organizacija. Kasnije se od rimokatolika odvajaju protestanti. Mogli bismo reći, da su u neku ruku protestanti najbliži izvornom hrišćanstvu iz jednog očitog razloga: oni koriste sveto pismo kao jedini legitiman izvor hrišćanstva, logično. Kao što rekoh, hrišćanstvo nastaje na dogovoru, iako je i samo sveto pismo nastalo na osnovu dogovora crkve, i time pravo hrišćanstvo nestaje, tumačenje hrišćanstva samo po njemu je najlogičnije i istini najpribližnije rješenje, jer ne mogu, kao što rekoh, ljudi da raspravljaju oko toga šta je vjera. Isus nam je rekao kako bi trebali da postupamo, to stoji, dalje nema, sveštenici za to nisu nadležni, ne mogu oni po logici stvari da budu u hrišćanstvu veći faktori od Isusa, barem teoretski. u praksi je drugačije. A sad da počnem sa argumentima, nabrojaću samo nekoliko:
1. Sveci - za svece u svetom pismu ne postoji osnova. Sveci se pominju tek na par mjesta ali ne onako kako to tumači crkva, kao posrednici između Boga i čovjeka, jer to hrišćanstvo strogo zabranjuje. Sveci se na tim mjestima spominju kao svi ljudi, pripadnici Isusove crkve. Stoga sveci nisu legitimni po hrišćanstvu, ali zato postoje u pravoslavlju i rimokatoličanstvu, ne i protestantizmu.
2. Univerzalni karakter - svi ljudi su jednaki, stoga jedina ispravna stvar kod rimokatoličke crkve je upravo jer je katolička (saborna, univerzalna). Pravoslavne crkve se dijele po nacionalnim granicama, što je, naravno, nelogično, jer je nacionalizam suprotan hrišćanstvu.
3. Pričešće - to pravoslavni, za razliku od ostalih, obavljaju pravilno, jer pričešćuju i krvlju i tijelom Isusovim, kao što stoji u svetom pismu. Rimokatolici to opravdavaju činjenicom da se u pismu spominje samo da su se apostoli pričešćivali i jednim i drugim, pa onda samo rk sveštenstvo ima tu čast. Naravno, između sveštenstva i vjernika nema razlike, jer za to ne postoji logička osnova.
4. Srpski primjer: slava - i ptice na grani znaju da je slava običaj kojim su stari Sloveni poštovali svoje bogove. Arhiepiskop Sava je slavu transformisao u hrišćanski običaj da bi ostatke paganstva konvertoao u hrišćanstvo na veoma suptilan način. U zamjenu za pojedinog boga dodijeljen je svetac (za kojeg, kao što rekoh, ne postoji logička osnova), pa tako od Peruna, boga groma, postaje sveti Ilija nazvan, gle čuda, "Gromovnik", ili od Svetovida, nastaje, sveti Vito (da, da, Srbi najviše poštuju ovog Sicilijanca zbog jezičke sličnosti). Najzanimljivija stvar je što, Srbi, kako tada, tako i sada, još uvijek ne popuštaju hrišćanstvu. Nećete nikad čuti da Srbin psuje sveca, ali zato Boga psuje svako malo dijete. Jeste se zapitali ikad zašto? ;)To antihrišćanstvo je sadržano u samoj srpskoj svijesti kroz tradiciju, i jedna od najvećih ironija, Srbi misle da brane ime Isusovo, a zapravo kroz pravoslavnu tradiciju, oni nose velike bogohulničke ideje očuvanjem svoje paganske tradicije.
5. Bezbroj drugih stvari, koje mi se sad ne daju kucati, al samo nešto sitno: prozivanje imena u crkvi ljudi koji su darovali pare - apsolutno suprotno Isusovim riječima, da parafraziram "Ko daruje tajno, otas će njegov da mu plati javno." (Nemam trenutno sveto pismo uz sebe da citiram). Znači ako daješ, ne smiješ nikad dopustiti da neko vidi, a kamoli još da te hvale zbog toga. Onda ikonoborstvo, jedno od najvećih bogohuljenja, jer na neki način se protivi i trećoj Božjoj zapovijesti. Onda veličine svijeća, koje dijele elitiste i pučanstvo, egoiste od hrišćana. Onda oni običaji: pola godine, godina, bla bla, ma ljudi: čovjek kad umre, duša mu odlazi, sudi mu se, nema trt-mrt. Isus sam napominje da nakon smrti se više ništa ne može promijeniti, jer za promjenu služi život. Kad umreš, nikakva sahrana, nit para popu, nit svijeća, nit cvijeće neće pomoći. Osoba je na osnovu djela iz života otišla u raj ili pakao, tu dalje nema. Tu nam ne treba čak ni poznavanje pisma ni istorije, već sama logika.
Zatim slavljenje Isusovog rođenja. Tu rimokatolici pravilno rade, jer je julijanski kalendar nepravilan, ima grešku zbog koje se svake 128 godine pomjera za jedan dan, tako da će za stotinjak godina srpsko-pravoslavni (jer ne slave svi pravoslavci po jul.) božić biti osmog januara. Zato po gregorijanskom postoji prestupna godina da to nadoknadi. Zatim, sam datum izračunavanja Isusovog rođenja je sumnjiv: po jevrejskoj tradiciji veliki proroci umiru na dan začeća. Znači ako na vaskrs dodamo 9 mjeseci, dobijemo 25 decembar. ;) A i pored toga, 25 decembar je bio dan na koji se u rimu od 274 slavi Sol Invictus, dan sunca neosvojivog, tj. boga sunca. Ali uprkos tome, postoje podaci koji govore da se 40-50 godina prije toga božić slavio 25. tako da to ne bi mogli uzimati kao nešto bitno, osim za teoriju zavjere. Ono za što je bitan taj dan boga Sunca nepobjedivog, je što je to zvanična vjera rimskog carstva od navedene godine, pa do 325. 321. Konstantin proglašava nedelju neradnim danom. Sekte kao što su adventisti pravilno slave, nasuprot denominacijama, od zalaska sunca u petak, pa do zalaska u subotu, kao sedmi dan, dan na koji je Bog zapovijedio da se ne radi. Tako su slavili i rani hrišćani, a razlog prelaska na nedelju je bio jer je Isus vaskrsao na taj dan, pa je to postao Dan Gospodnji. Ali naravno, to nije pravilno, jer bogohulimo jer radimo subotom, koja treba biti neradna, a ne nedelja. Iako je to neosporivo, to se, radi reda, da primijetiti i na malim primjerima kao što je dan "srijeda", što bi značilo da je nedelja prvi dan sedmice.

Ali pošto mi se ne da kucati više - a požaliću, ne vjerujte crkvi jer laže, pročitajte sveto pismo i sami ćete naći na desetine, i više zamjerki, a prihvatićete ih ako zaista želite da budete hrišćani, i odbacićete tradicionalne dogme. Ako pitate sveštenika što je to tako, odgovoriće vam da je to tako u tradiciji, da je to crkva odlučila, ali stvar je u tome da crkva nema moć da odlučuje o božanskim stvarima, kao što ni skupština jednog grada ne može da izmijeni ustav države. Vjerujte istorijskim podacima, svetom pismu, i svom zdravom razumu - logici, i ne dajte da vam pune glave glupostima. I gledajte na stvari koliko toliko objektivnije, a ne emocionalno. Mada bezveze govorim kad ću dobiti od iracionalista izlive bijesa i nemogućnosti prihvatanja istine, nekritičkog ocjenjivanja i vrijeđanja..tj. ako ijedan od njih ovo pročita.

Komentari

Obožavam, iako sam religiozan tovje definicije.
Imaju nešto pavićevsko-moralno-poučno u sebi...opravdavaš svoj nadimak!
Svaka čast +

Ja mislim da nije vređanje...ima dosta istine i istorijski tačnih i potkrepljinih informacija...

Хвала :)
Него, ја лично сам хришћанин, стога волим правду. А ја нисам наишао још ни на једну хришћанску установу која је праведна, таква не постоји, и не постоји од времена ових раних хришћана. И ја сам одгајан и крштен као православац, али то једноставно је традиција, народна вјера, не хришћанска вјера, и не могу да се сложим са ничим осим са причешћем које је, као што сам навео, правилно. Ја волим да аргументовано расправљам стога тражим доказе и оправдања за таква нека дјела али их не налазим, стога ми морал не дозвољава да прихватим нешто што није у складу са светим писмом. Ја сам фанатично био уз православље...али читав ми је живот заснован на критици. Тако да први пут кад сам прочитао свето писмо, нашао сам мали милион разлика и неправилности између хришћанства и православља/католичанства итд. Као што рекох, протестанти су можда и најближи, ал и они имају исто грешке, које сам заборавио навести. Тако да за мене не постоји институција, јер право хришћанство нестаје формално 325, и немогуће га је отада спознати (хмм можда да се отвори ватиканска библиотека :) ). Стога идем ка оном што могу, да поштујем Исусове ријечи из Новог завјета. То је минимум, али минимум само и имамо.

2 Александар: нипошто вријеђање. Ово је засновано на КРИТИЦИ. Логичка и историјска критика. Ја сам хришћанин, а вријеђам тек кад сам изнервиран а онда се кајем, наравно, а сад сам тренутно потпуно миран. Ово је неки минимум искуства и знања који сам пренио да бих указао на неке нелогичности које може свако уочити. Ја без критике ништа не прихватам...осим хумор, хехе. А добро, и ту некад цјепидлачим, зато и имам доста датих минуса. :)

Mogao si sve ovo i kraće da kažeš.
"Sve što nam je potrebno je ljubav" i vera.
Pozdrav.

Ja nisam ni rekla da si vređao...
Ja sam mogla da pročitam čitavu tvoju definiciju sa strpljenjem i paćnjom, možeš i ti moj mali komentar...

Вјера заснована на критици, таква вјера да. ;)
А краће..па ово је укратко шта сам хтио написати. q|0_0|p
И да, та вјера је права вјера, вјера у идеје самог хришћанства, а не вјера у цркву и њене догме, јер оне не стоје. Тј. у пракси стоје, али критички гледано, не.

2 Александар: Хехе, јесам прочитао коментар, и погрешно си ме разумјела. Нисам ни рекао да си рекла да вријеђаш, већ управо потврђујем то што си рекла да деф не вријеђа никог, а додао сам и ја то поред тебе да виде људи да циљ није било вријеђање, и да га ту нема. Мали неспоразум. ;)

Oprošteno ti je sve, zbog šarma...

;) Љубим руку, мадам, хехе.

- za crkvu, + za tebe
ja sam inace agnostik, tj. ne verujem ni u sta dok se ne dokaze suprotno.

Ok, kritika zaista ima osnova. Ali ne mogu da se slozim sa tvojim vidjenjem stvari. Mnogo bi mi vremena oduzelo kada bih sada dao repliku na svaku tacku definicije, i zloupotrebio bih prostor na ovom site-u u neke svrhe kojima ova strana nije namenjena. Ali ajde bar nesto da prokomentarisem, da krenem od samog kraja: u Svetom Pismu Novog Zaveta je vec resen nas odnos prema suboti: subota je samo 'sen onoga sto treba da dodje', i kao takva je prevazidjena; Mojsijev Zakon je u Hristu ispunjen, i vise nismo pod 'Pedagogom'. Teologija Novog Zaveta ne podrzava 'svetkovanje subote', kako to tvrde Adventisti; u Jevandjeljima i Poslanicama ap. Pavla ne nalazimo nikakvog osnova za 'svetkovanje subote', vec sasvim suprotno: otkada je nastupila Blagodat i Istina, subota vise ne vazi, da se tako izrazim. Staro prodje, a sa njim i subota. Rad subotom nije bogohuljenje, kako ti zakljucujes.

Суботу су наставили да славе Исусови сљедбеници. Као што је случај са славом да прелази из паганских богова на хришћанске "свеце" тако је и овде случај. Поред суботе, славили су и недељу као дан Исусовог васкрсења. Постепено, недеља потискује суботу као важнији дан. Иако је никад није потпуно потиснула. Тај дан постаје Дан Господњи, али недеља никако не може, као први дан радне седмице, да буде важнији од оног дана кад је Бог заповиједио да се не ради. Субота није превазиђена. Не учење, него тад створена традиција, потиснула суботу и створила култ недеље. По учењу субота је и даље валидна, недеља ту постаје због самог Исусовог распећа. Не може се нечије учење мијењати само на основу воље већине. Тј. може ал онда треба да има друго име, ето, не можемо га звати хришћаством. Тај чин поштовања недеље би можда могли најбоље објаснити жељом раних хришћана да се разликују од јевреја, што им је, јелте, на крају и успјело. Резиме: неоспориво је да је субота седми и задњи дан у седмици, и да је Бог рекао да се тад не ради, али то хришћани након одређеног времена, због култа дана Исусовог васкрсења, занемарују. Само ме занима гдје налазе основу за то - тј. у учењу, не политичкој жељи еманципације од јевреја.

+ od mene, slazem se sa svime osim sa tvojim podrzavanjem tvrdnje crkve da je Isus zaista postojao. Ali, to je samo detalj, iako mnogo vazan, ne dovoljno vazan da ti ne dam +.

Чек, чек, гдје ја то тврдим? Ја вјерујем у то, мада за то не постоје докази, осим самог светог писма, и других ранохришћанских списа. Али тешко је кад само присталице пишу о нечему, онда немаш неко објективније виђење. Ја вјерујем да је Исус постојао, упркос чињеници да то нигдје није евидентирано осим у хришћанским списима. Нешто си погрешно протумачио. Рекао сам већ, мени је циљ да што боље сагледам ситуацију и критикујем, и прихватам критике назад. Не само да поштујем, него очекујем их управо ради долажења до истине, јер је истина оно што ме занима.

Max, po tebi onda ni ap. Pavle, a ni ostali apostoli - nisu bili hriscani. Jer iz Novog Zaveta vidimo da oni niti su 'svetkovali' subotu, niti su je smatrali necim vaznim, niti su obavezivali hriscane da je praznuju: u odlukama Apostolskog Sabora 51. godine u Jerusalimu se govori o odnosu hriscana prema Mojsijevom Zakonu; subota se ne pominje kao nesto sto bi hriscani trebalo da postuju (Dela 15). Stavise, ap. Pavle napominje: subota je samo senka onoga sto je trebalo da dodje, a Telo je Hristovo (Kol 2, 14-17) - evo malo opsirnije: http://true.faithweb.com/7-bible-col216.htm

I jos, Pavle u Gal. 4, 10 kaze da oni koji paze na 'dane, vremena i godine' (tj. i dalje postuju starozavetni krug praznika) sluze 'bednim stihijama'. A o Starom Zavetu kao necemu sto je proslo za hriscane, i sto je bilo samo priprema za Hrista, a ne stvar univerzalnog karaktera - govore sve Poslanice ap. Pavla.

Po kojem 'ucenju' onda je subota i dalje validna, jel' po jevrejskom? Jer se u NZ nigde ne nalazi takvo ucenje.

Da ne zauzimam prostor ovde, preporucujem ti da pogledas i ovu stranicu, o svim subotama Novog Zaveta: http://true.faithweb.com/7-bible-sabbathall.htm

Sto se tice tvrdnje da je Kanstantin u cetvrtom veku nedelju proglasio 'danom sunca', sta reci... procitaj sta kaze Justin Mucenik u svojoj Apologiji upucenoj Adrijanu oko 140. godine:

"Na dan koji se naziva dan Sunca, svi koji žive u gradovima ili na selu se sakupljaju na jedno mesto i čitaju se spisi apostola i proroka, koliko vreme dozvoljava; onda, kada čtec zavrsi, sveštenik propoveda i poziva na vršenje tih dobrih dela. Tada svi zajedno ustanemo na molitvu i, kao što smo rekli, kada se naša molitva završi, unose se hleb i vino i voda, a sveštenik dostojno uznosi molitve i zahvaljivanja,.." - evo ti link za srpski prevod, a ako sumnjas mozes lako da nadjes na internetu na engleskom ili bilo kom drugom jeziku: http://true.faithweb.com/7-hist-lordsday.htm

Minus od mene, def. je katastrofa, mnogo podmetacine i mnogo propagande adventizma u njoj.

Онда је, друже, твоја вјера, Павлосвство, Павлијанство, или не знам како, али мени за основ вјере служе само ријечи Исусове. Исус је син Божји, послат од Бога да испуни његову вољу. Павле је био само човјек, као што рекох. Павле да је рекао: убиство је врлина, не би значило исто ништа, а да је Исус рекао онда би значило. Проблем са вама је што најмање од свега придајете важности Исусу. Је ли он славио недељу? лол Није. Е сад нам остаје логика, пошто нема историјске подршке.
Друго, ово са даном сунца ниси ни прочитао, тако да не би требало ни да коментаришем. Ја сам управо и рекао да не би требале да се јављају теорије завјере јер дан сунца пада на божић, али да су хришћани прије проглашења тог дана већ славили божић. Ништа ја нисам рекао да би ме ти могао цитирати, већ једноставно ниси прочитао тај дио. Сад прочитај опет па се онда јави.

Деф није катастрофа, јер си ти управо један од оних који су били везани емотивно док су читали, и наравно оптужујеш ме за адвентизам због суботе. лол Ја сам рекао да не волим ни адвентистичку, ни православну, ни рк цркву.

Ne druze, nije moja vera nikakvo 'pavlovstvo', vec hriscanstvo, koje ti ovde falsifikujes i iskrivljujes.

Prvo, bratac, na pocetku kazes da je neko 'neohriscanstvo' nastalo negde 325. AD, a dotle je valjda bilo neko 'pravo' hriscanstvo, a onda obrces stvari pa sad kazes da ni svedocanstva Novog Zaveta, iz prvog veka, nisu autenticna nego su fals? Sta je onda validno i na osnovu cega mozemo da vodimo raspravu? Pominjes gore neka silna Jevandjelja koja su navodno koristili rani hriscani pre nego sto su izdvojili cetiri kanonska, a ne pominjes da je vecina tih gnostickih i ostalih laznih jevandjelja nastala relativno kasno, neka su cak i iz 4-5 veka, a neka kao Varnavino su nastala vise od 1000 godina posle Hrista...

A sto se tice tvojih izvrtanja cinjenica u vezi sa nedeljom - 'danom sunca', ne govori mi da nisam procitao sta si rekao, jer ja ne pricam napamet; naprotiv, vrlo sam pazljivo procitao tvoju def., i evo da iskopiram celu recenicu iz tvoje definicije gore ako mi ne verujes:

>>>Ono za što je bitan taj dan boga Sunca nepobjedivog, je što je to zvanična vjera rimskog carstva od navedene godine, pa do 325. 321. Konstantin proglašava nedelju danom Sunca, i nedelja postaje šabat (sabat), sveti dan.<<<

(Svasta, odakle si ovo prepisao? Jel' od Elene G. Vajt?)

Jesi li rekao da je Konstantin u 4. veku nedelju proglasio 'danom sunca' ili nisi?

Vrlo rado cu da nastavim raspravu sa tobom, tacku po tacku.

Немам сад пуно времена, идућег викенда ћу имати. Само укратко: расправа се води на основу Исусових ријечи, да, користићемо само 4 јеванђеља из светог писма. Рано хришћанство има исто грешака, али много мање него оно новонастало.
Прихваћена замјерка, погрешно сам се изразио, сад ћу да исправим ово за сунце. Али то је и небитно. Јер откад је дан сунца недељом, то не знам, али ствар је у томе да је од 321. од Константина то нерадни дан у Риму, као код хришћана дотад.

I kakav je to sad argument protiv hriscanstva, ako je za hriscane i pre 321. AD nedelja bila liturgijski dan? Nije Konstantin odredio kad ce da se sluzi Liturgija, nego Hristos svojim vaskrsenjem, stoga nije relevantno da mesas Konstantina tu.

Znaci, sad se ogranicavas samo na 4 kanonska Jevandjelja? OK, ako hoces tako, neka bude. Onda pogledaj par stihova iz Jevandjelja koji se ticu subote i Hristovog odnosa prema suboti; vidi, npr., sta kazu fariseji za Hrista:

"Tada rekoše neki od fariseja: ovaj čovek nije od Boga, jer ne svetkuje subote." (Jn 9, 16)

Jevreji su hteli da ubiju Hrista zato sto je narusavao subotu: Jn 5, 18.

Apostoli su takodje 'krsili subotu', kao i Hristos:

"Fariseji pak videvši rekoše mu: vidi, tvoji učenici čine što nije dozvoljeno činiti u subotu." (Mt 12, 2)

U produzetku ovog poglavlja Hristos daje primere kako su i u starozavetno doba svestenici i David krsili Mojsijeve propise i odredbe - pogledaj celu 12. glavu kod Mateja. Isto ovo pogledaj i u Mk 2, 23 - 3, 6 i u Lk 6, 1-11.

Pogledaj ovaj dogadjaj iz 13. glave Lukinog Jevandjelja, stih 10-17, o tome kako je Hristos izgrdio i postideo postovaoce subote:

"A starešina sinagoge je negodovao što je Isus izlečio u subotu, i reče narodu: ima šest dana u koje treba raditi; u te dane, dakle, dolazite i lečite se, a ne u subotnji dan. Na to mu Gospod odgovori i reče: licemeri, zar svaki od vas ne odvezuje svoga vola ili magarca od jasala u subotu i ne vodi ga da ga poji?"

Ako je rad subotom neko 'bogohuljenje', kako ti tvrdis u svojoj definiciji, onda je i Hristos bogohulio, jer kaze da radi i subotom:

"I zato su Judeji gonili Isusa, što je to činio u subotu. A Isus im odgovori: Otac moj stalno radi, pa radim i ja. Zbog toga su opet Judeji još više tražili da ga ubiju, ne samo što je razrešavao subotu, nego što je i Boga nazivao svojim Ocem,..." (Jn 5, 16ff)

E sad ostaje i da razjasnis ko su bili ti navodni hriscani koji su 'slavili subotu' kako ti tvrdis, da te podsetim:

>>>Sekte kao što su adventisti pravilno slave, nasuprot denominacijama, od zalaska sunca u petak, pa do zalaska u subotu, kao sedmi dan, dan na koji je Bog zapovijedio da se ne radi. Tako su slavili i rani hrišćani<<<

Koji su to rani hriscani - postovaoci subote, bratac? Odakle si cuo o njima? Da nije i ova recenica iscackana negde iz zaostavstine Ellen G. White?

Mozemo da polako pocnemo i sa ostalim podmetacina i neistinama iz tvoje definicije... Ako moze stavicu i ja pod tacke da bude preglednije.

1)Da te podsetim - zapoceo si sa tezom da se hriscanstvo deli na 2 faze: rano hriscanstvo, ili kako ga ti nazivas 'pravo' hriscanstvo, koje traje do epohe Vaseljenskih Sabora, i 'neohriscanstvo', koje zapocinje 325. AD. (Nadam se da sad beces da poreknes da si napisao ovako, da ne treba da kopiram opet.) Ako je to 'neohriscanstvo' nastalo 325. AD kako ti gore tvrdis, zasto onda odbacujes Poslanice ap. Pavla, Dela, i ostale ranohriscanske dokumente, kategorisuci ih kao neke 'pavlijanske' spise? Da nije i ap. Pavle bio neki 'neohriscanin'? Ali on je ziveo nekoliko stotina godina pre 325. AD; zasto onda on nije autenticni predstavnik hriscanstva? Ja tvrdim da 325. AD nije nastalo nikakvo 'novo hriscanstvo', vec je ostalo ono isto od pre. Jeste postalo ravnopravna religija sa ostalim, i vladajuca pod Teodosijem nesto kasnije, medjutim to nije uticalo ni na ucenja niti na menjanje dogmata, niti na srukturu Crkve, niti na hriscanski zivot niti na hriscansku praksu. Sve sto postoji u hriscanskom ucenju ima svoje uporiste u Novom Zavetu, nema tu nikakvog novotarenja od Konstantinovog perioda naovamo.

Ау брате... и коментари су киулометарски. Зато их нећу ни читати, доста ми је био и уводни текст.
А види овако. Добијеш плус за труд, и за жељу да се не поводиш за оним што ти је речено (за сад да заборавим сумњу да ти је неко други нешто рекао, рецимо ти за које говориш да су у праву). Дао бих и себи плус што прочитах до краја ;)
Али не да се слажем са тобом... Прво, колико је историјски тачно, поуздано то "право" хришћанство? Мени делује логичније оно што је Цајтгајсту речено, мада сам добар део тога већ знао. Није Христ ништа посебно ново у историји.
Друго, како сам у души паган, нека си и у праву, што се тиче одступања од хришћанске догме. Но мени су ипак дражи свеци, национализам, славе, сицилијанац св. Вито, "богохуљење" (наводници, јер шта је истина?), иконоборство и календар Јулија Цезара. Толико!

Pa ništa nisi slagao.
Samo si malo preopširan.
Zato i imaš tako malo ocena...

И ако сам Православац и наравно Хришћанин, немогу да будем на крај срца и да ти дам - за ово, тако да за тебе иде + , јер је стварно све поткрепљено у потпуности...

Немам живаца да читам,али кад сам видео д апричаш о вери,могу само да ти дам коментар:Ако хоћеш,веруј,треба да верујеш у Бога и немаш шта да доказујеш,постојао он или не,вера одржава ум човека,на светуне једна нормална особа нема која не верује у нашто....поздрав!

Предугачко, непотребно. Кој' набасах на ово?!