Prijava
   

Klavir-štimer

Štimuje klavire. Ali štimuje i život. Njegov je posao najčasniji. Muzika je lek za dušu, a nema lepše muzike od zvuka klavira. I kada najveći pijanista sedne da odsvira Mesečevu sonatu, on ne razmišlja da je jedan čovek spremio taj klavir i naštimovao ga do savršenstva. I taj mir koji stvara Mesečeva sonata je njegov mir koliko i mir i radost pijaniste. Svaki blaženi zvuk koji dodirne neku ranu je i njegov. Nikada nije ustao i rekao da je to njegova zasluga. Uvek je sedeo u senci noći i štimovao. Roditelj peska, tvorac igračke. Nikada se nije zapitao zašto se klavir štimuje. Jednostavno, to je pravilo. Tako se ređaju žice, od kad zna za sebe. I njegova je mesečeva sonata. Da on nije naštimovao klavir sonata ne bi bila tako lepa, a on najbolje zna izvor zvuka. Svaka je nota urezna u njegovoj misli kao sećanje. Svaka je nota jedna priča i jedno osećanje. Jedan život. Ni mesec ne bi bio tako lep bez njega. Njegova je sudbina da bude proklet. Niko nije shvatio da je bela dirka na klaviru otisak njegove sudbine. Pijanista i dalje svira Mesečevu sonatu, a pod mesecom se ništa ne vidi. Čak ni klavir-štimer.

Komentari

Velika pluscina za poeticnost i nadahnuce iskazano u tekstu.

Klavir-štimer

Štimuje klavire.

Ma nemoj? :)
+

volim ove auto-uvlačeće ...plus

:општа патетика: :р
Шалим се, плусојка.

Izvanredna, jedna od redjih koja zavredjuje citanje. A stimaju oni i udovice, domacice, pijanistkinje :]

lepa ti je def. +, mada tvojom logikom za lepu muziku najzasluzniji su ljudi koji napravise klavir, drvosece koje posekose drvo, metalci koji proizvode zice. Tako mozemo stici do rudara koji kopaju rudu.

ipak je za muziku najzasluzniji onaj koji je stvara. Svako poseduje dar. Neko pravi klavire, neko ih stimuje, neko svira. Nemojmo se kititi tudjim perjem.

@Virtual Serb

Nema mesta logici ovde. Pusti Mesečevu sonatu i pročitaj definiciju.

ama rekoh ja svidja mi se i +, ali ... nema veze

Sjajan tekst, samo da je vise ovakvih. Ovo je moj prvi post na tudji tekst, ujedno i mali odgovor na Stimerov komentar.

Ali da ne bude baš sve tako misteriozno i neopipljivo postoji jedna “stvar” koja mislima daje smisao, značenje, težinu i koja ih u potpunosti razotkriva: to su u stvari otisci, proizvodi i nusproizvodi misli, a zovemo ih dela.
Ne završava se svaka misao delom. Čak one najbolje i najlepše ostanu kod nas, zauvek.

Svaka se misao zavrsi delom direktno ili indirektno. I kad se neka misao ne zavrsi direktnim delom, ona utice na sledecu misao koja ce se zavrsiti delom. Posredno svaka je misao uticajna, vecina su neposredno uticajne.

Čak one najbolje i najlepše ostanu kod nas, zauvek.

Te najbolje i najlepse su najDELOtvornije. Na kraju, da li smo uvek svesni DELOtvornosti nasih misli? Ja se ne bih usudio da odgovorim na ovo pitanje.

Zbog ovog posta cu morati da promenim tekst u svom profilu.

Tako se ređaju žice, od kad zna za sebe.

+