
U ključaonicu se gurne ključ i zaključaju se vrata. Čak i na vratima unutar stambenog prostora postoje ključaonice, ali se retko koriste za zaključavanje. Koriste se za virenje.
Sa jedne strane vrata je osoba koja bi nešto da sazna, a sa druge osoba koja bi nešto da sakrije.
Špijuniraju deca, ali i odrasli.
Tašte proveravaju da im zet ne maltretira ćerku, svekrve obrnuto. Deda proverava gde baba krije rakiju, a baba gde deda sakriva pare.
Roditelji proveravaju šta deca rade kada su sama, a deca šta to mama i tata rade noću.
Bilo kako bilo virenje je mnogo prisutnije nego što bilo ko od nas i sluti.
Posle višeminutnog posleponoćnog virenja kroz ključaonicu na spavaćoj sobi svojih roditelja klinac se uspravlja i rezignirano zaključuje:
" A meni su zabranili da čačkam nos."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.