Prijava
   

Knjige na metar

Fenomen karakterističan za kuće pripadnika više srednje klase, koji su preko noći stekli određeni položaj u društvu i sada moraju da se prilagode novom načinu života. Oni kupuju skupocen (najčešće stilski) nameštaj i nastoje da svoj dom urede po najvišim standardima. Pošto su kupili garnituru i komodu za dnevnu sobu po uzoru na onu iz Sekine ili Brenine kuće, red je da kupe i stilsku policu. E tu već nastaje problem: policu treba popuniti odgovaajućim sadržajem, a da to nisu časopis "Moja njiva" ili neke tračerske novine. Ali naš novokomponovani itelektualac brzo pronalazi rešenje. On odlazi u obližnju knjižaru i bira različite naslove (od Rata i mira do Kamasutre za početnike), ne obazirući se ko ih je napisao i o čemu govore, bitno je samo da se boja korica slaže sa novim enterijerom. U slučaju da je pilica i suviše plitka, podvrgava se ekstremnim metodama, te nesrećne knjige bivaju često pretesterisane na pola.

(A.-novokompovani intelektualac, B.- prodavac u knjižari)

A. Zdravo živo dobri čoveče!
B. Dobar dan gospodine. Kako vam mogu pomoći?
A. Daćeš mi metar onih plavih i još pola metra onih crvenih da ubiju monotoniju-
B.Mislite na Sabrana dela Ive Andrića i "Pesme" Branka Radičevića?
A. Da, to, to!
B. Da li ste, možda zainteresovani za najnovije izdanje Danteove "Božanstvene komedije"?
A.Uf... pa ne znam baš! Mnogo mi debela ta "Komedija". Mada korice dobro idu uz onu novu draperiju. Daćeš mi i tog Dantea, lako ću ga pretesterisati onom mojom cirkularnom.

Novokomponovani intelektualac, ponosan na svoje neverovantno umeće u dizajnu enterijera, izlazi iz knjižare.
Unesrećeni prodavac knjiga, shvata šta je učinio, i sa tugom gleda u prazno zamišlajući polovinu Danteove "Božanstvene komedije" u nekoj kič polici.

Komentari

Хаххаахх баш сам о томе размишљао пре неки дан. Знам неке који то раде. *

I kao što rekoh već tamo kod Hesea.

Bilo je popularno svojevremeno i sve što je u kožnom povezu, jerbo se smatralo da ostavlja utisak što otmene što dobrostojeće familije.
Sjećam se jedne krajnje nepismene familije koja je imala divne ruske bajke u kožnom povezu, niko osim mene ih dan-danas nije pročitao, a beše tome nekih 20-tak godina.
Sirotinja je pak uklapala shodno bojama, uz ivericu boje trešnjevog drveta metar Branka Ćopića u bordo boji, a uz ivericu boje bukve metar Ive Andrića u plavoj boji.