
Naš predak. Srbin. Pričam ti o našim pretku Srbinu, kojeg imamo priliku videti na starim slikama iz porodičnih albuma, na crno-belim fotografijama iz dokumentaraca o Soluncima i na starim spomenicima narodnim oslobodiocima.
Umesto RedTube-a, erotika u kojoj je uživao bilo je pogled na iskvarcovane noge jedre i rumene seljančice na kopanju, koju bi umesto na zadnje sedište Golfa, sobaljivao u senjak, ponekad i u polegli kukuruz.... Njemu nisu bili potrebni Žilet balsami niti Nivea kremice za sprečavanje iritacije kože, on se brijao britvom i dezinfikovao domaćom prepečenicom, umesto desetina kremica, losiona pre i posle tuširanja, sa kojekakvim koenzimima i čudesima, on se umivao i kupao sapunom, i karao više nego bilo koji fenserština. Umesto teretane, lat mašina i Telešop elektičnih stimulatora, mišice je razvijao cepanjem bukovine i hrastovine i celodnevnim košenjem u polju, umesto proteina i steroida, izvor snage su mu bile domaća slanina, kiselo mleko i pokoja glavica belog luka. Nije brojao kalorije, jeo je dobro, pio i pušio, ali vrlo često, ukoliko nije poginuo u nekom od brojnih ratova, je doživljavao jako duboku starost. Nije pio Bejlis ni neke koktele žabarsko-fensi-zvučnih imena, nego rujno vino i domaću rakiju šljivovicu. Iako možda je imao po par razreda osnovne škole ili nijedan, naš predak Srbin je većinom bio jako mudar i inteligentan čovek, često višestruko talentovan: znao tajne kovačkog zanata, bio sam veterinar svojoj stoki, agronom svojoj zemlji, ekonom svojoj porodici...
Umesto zajebanih tetovaža tigrova i zmajeva, njegove grudi i mišice su neretko bile oslikane ožiljcima kušuma iz Prvog Svetskog rata, ili jatagana iz jednog od ustanaka, koje su stajale kao opomena njegovoj hrabrosti i junaštvu. On se nije borio kao krvolok, on se borio da zašiti svoju domovinu, svoje ognjište, svoju ženu i sitnu decu. To je Srbin o čijem su junaštvo generacije Nemaca sa strahopoštovanjem besedile svojoj deci, to je Srbin vitez koji kad se borio sa Despotom Stefanom Lazarevićem je sa jedne strane ulio strah mongolskim ratnicima, o čemu svedoče pisana predanja, a sa druge pridobio njihovo poštovanje kao ratnik od karaktera i vojničke etike.
To je protip pravog muškarca koga je silna propaganda uvek nastojala da unizi i da mu umanji istorijsku i ljudsku važnost, ali koji još nije zaboravljen od onih koji znaju, i koga osim legende i predanja, opisuju i čvrsti istorijski dokazi.
Na posletku, pričam ti o Srbinu, čije je potomke svet sa neverom posmatrao kako stoje hrabro na mostovima u vreme NATO bombardovanja 1999-godine, i ne samo da stoje, nego i pevaju.
To je Srbin, koji me čini ponosnim na moj rod, na moju krv i na moje ognjište.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Opaaaaaaaaaaaaaaaaaa
moje poštovanje
Ove dve defke u ovom duelu su.....nemam reči +
Doktorski!
taj rad +
Hvala svima koji su glasali.
bas dobra luks, objasnjavacka. ko da vidim jednog od takvih preda mnom.
Odlična
Konačno nešto patriotski, u moru današnjeg nacionalizma! +
Loša defke,a veoma.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Šalim se naravno, koj' ti je!
PLUSČINA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
BRE!!!