
Osoba koja psuje. Ali ne kao običan čovek, daleko od toga. Kočijaš je umetnik. On je Džej među ciganima, zlatni delišes među jabukama, Nina Mercedes međ' pornićarkama. Kralj. Ma kakav kralj, car.
Kočijaš psuje sa uživanjem u svakom slogu, unosi sebe u svoja dela, i kroz njih živi. Poseduje osobinu slaganja psovki, značajno izraženu u stresnim situacijama.
Nažalost, osobe koje poseduju ovaj neverovatan i teško stečen talenat često su neshvaćene i zapostavljene od strane društva.
Kočijaš: Hoćeš u novine, jebem li ti dete krvavo u onaj čmarić neoformljeni da ti ne jebem prvi red na sa'rani!
Strana društva: Alo kočijaš, je l' ti baba Tarzan?!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Добро је ово!
Jako dobro, zapravo +
Dobar si mali. :D
+++
''jebem li ti dete krvavo u onaj čmarić neoformljeni''
A ovo je baš kočijaški napljuvano.
Izuzetno surova kočijaška psovka +
+, znam kako je kočijašima, totalno su neshvaćeni