Specifično osećanje koje studenta može da napadne u trenucima kada spusti gard i iz njega proviri tračak empatije prema kolegama velikomučenicima. Dešava se kada sediš u čitaonici i registruješ zvonko "tup" knjige, ukoričene, masivne, teške brat-bratu od 5 do 7 kilograma bruto, i vidiš lika sa podočnjacima do kolena i bradom zaraslom k'o u Svetog Save, kao da je upravo izašao iz manastira. U trenutku ti padne pogled na tvoju skriptu od 80 strana i obuzme te neopisiv žal'. Kolegijalno, jer bi te savest progutala da taj mučenik vidi tvoje "gradivo" za ispit, pokupiš pinkle i napustiš mesto događaja.
šljas ;)