
Pričanje na mobilni, iako te niko ne zove, niti si ti ikoga nazvao.
Uzimanje kasete iz video kluba, iako kući nemaš video.
Izlazak u grad službenim autom, iako privatno voziš stojadina.
Pušenje marlbora, iako je unutra drina.
Nošenje markiranih naočala, iako su plaćene 5 evra kod kineza.
itd, sad ne mogu da nađem još primjera.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Ovo prvo je zakon.