Prijava
   

Marko Kraljević

Marko Kraljevic rodjen je sredinom XIV veka kao sin kralja Vukasina, gospodara Prilepa, i velikog dela Makedonije, i majke Jevrosime. Otac, kao vladar tog dela Makedonije, opremio je vojsku sa bratom despotom Ugljesom. Ta vojska trebala je da spreci dalju najezdu Turaka na Balkansko poluostrvo i porobljavanje srpskih zemalja. Nazalost, dok su bili utaboreni na obalama reke Marice, u noci 1371. godine, Turci su ih bez najave napali i napravili pravi masakr. U bici na Marici poginuo je Vukasin i njegov brat a njegove zemlje pale su pod tursku vlast. Marko, kao prestolonaslednik, nemocan da ucini nesto vise, zbog turske nadmoci, postaje turski vazal. To je podrazumevalo i njegovo angazovanje u vojnim operacijama turske vojske. Ubrzo se dokazao kao snazan i sposoban borac pa je dosao do titule turskog vezira, sto je prestavljalo visok polozaj u turskom drustvu. Njegovo omiljeno oruzje je, bas kao i u narodnim pjesmama, bio topuz kojim je vesto baratao. Sudbina mu je odredila da izgubi zivot u bici na Rovinama i to na strani vojske koja je pogubila njegovog oca i okupirala njegove zemlje. Dakle, njegova prava istina o njegovom zivotu je dosta surova i daleka od prica iz narodnih pesama, koje su ga velicale kao najveceg srpskog junaka.

Moze da se okarakterise kao C/P, ali je ilustrativno kako Srbi od svojih neprijatelja prave svoje junake, kao što je i kosovski boj primer kako srbi slave sopstvene poraze. Nadam se da moderatori neće ovo obrisati. Ako ni zbog čega onda za rad istine o Marku Kraljeviću

Komentari

hehe. 2500 godine ce deca u srbiji citati narodne pesme o Natasi Kandic i Sonji Biserko :)
Znam ovo za Marka Kraljevica, ali ipak, nema veze, nije to tako ni strasno. Nama je on junak sto tamani turce, i to je to.

Poznato je da je Marko bio vazal Turcima, a to je ključna stvar oko pesama vezanih za njega: One ne predstavljaju pravog Marka, već Marka kakvog je narod želeo da ima... Marko je heroj kakav je bio potreban, ali nismo ga dobili.... A možda je sve to počelo kao neka satira, pa se proširila... Ne bi me čudilo.
Oko ovoga "bez najave napali"... Nasmeja me... Marička bitka je bila jedna od najglupljih poraza u našoj istoriji... Ako već ideš u bitku, ne može te niko "bez najave" napasti. Osnovna stvar je postavljanje dobrih straža i izvidnica. Srbi su uhvaćeni na prepad, što je taktički bio mnogo dobar potez sa turske strane, a naša sramota...
PS: Čuo sam da su ih čak uhvatili polupijane, od slavlja zbog predstojeće bitke.

Pa ovo je sve tacno sem poraza na Kosovu. Realno, porazeni smo u smislu posledica, sto je naravno i najbitnije (ali ipak ne treba zaboraviti da smo zbog tog "poraza", imali despotovinu jos 70 godina), dok u cisto vojnickom smislu nismo. U vojnickom smislu vazi ono staro - ko se prvi povuce, izgubio je. E to su bili Turci.

Izvinjavam se sto se javljam nakon tri godine, ali sada sam primetio ovu definiciju pa ako neko bude ponovo pregledao mozda ce i videti moj komentar ..
Zapravo ja sam dosao do nekih izvora koji govore da je bitka na Marici i na Kosovu zapravo bila malo drugacija od onoga sto se cita u knjizi iz istorije.. dakle da preciziram : srpska dinastija Nemanjica je posle nekog vremena od njenog osnivanja stvorila veliku drzavu ciji je vrhunac bio za vreme vladavina cara Stefana Urosa IV Dusana Nemanjica cije se carstvo protezalo na malo vece teritorije od onoga sto prikazuju danas ( iako se usklopu carstva nisu nalazili Solun, Drac, Konstantinopolj, Dubrovnik, veliki deo poluostrva je ili bio pod srpskom teritorijom ili u vazalnom odnosu..dakle tu su i teritorije zapadno od Drine, zatim Vlaska, Bugarska itd.. ) neki smatraju da je car Dusan trebao da od rimskog pape primi katolicanstvo koje je trebalo da prosiri na Grke, Bugare, novonaseljene Albance a za uzvrat ce dobiti velike luke u Dubrovniku i vojsku da osvoji Solun i protera turska plemena iz Male Azije, ali su ga u tome sprecili grcki svestenici koji su ga otrovali a nakon njegove smrti drzava se raspada na zemlje velikasa (zato je car Dusan jedan od retkih srpskih vladara srednjega veka koji nije prihvacen za sveca od strane pravoslavne crkve (mislim da se to zove kanonisan ali nemojte mi zameriti ako sam pogresio), dok je veliki knez Lazar uzdignut od istih na rang cara ..) nakon raspada Turska plemena prelaze Balkan uz pomoc Grka ( Vizantijsko carstvo je bila najjaca imperija u Evropi nakon pada zapadnog Rimskog carstva sve do IV krstaskog rata kada su je zapadnoevropski vojnici opljackali od tada se ona nikad vise nece oporaviti,a car Dusan je osvojio velike terotrije od Vizantije i proglasio se carem Srba i Grka..zato su Grci stalno ratovali i mrzeli Srbe kroz srednji vek, ali su isto tako i sklapali primirja i brakove ..to je bio slucaj i sa Bugarima i sa Madjarima..) Izmedju Turaka i Srba su se desile (kolko se secam) 14. vecih bitaka pre Kosovskog boja u kojima su Srbi pobedili u 8 a Turci u 6.. posle nekih bitaka u kojima su Srbi pobedili potusnuli su Turke sve do Marice i 1371 ih krajnje potukli ..nakon pobede odlucili su da udare sutradan krenu na pohod na tursku prestonicu u Evropi : Jedrene i da ih skroz izbace iz Evrope..medjutim te noci kada su slavili veliku pobedu i kada su se napili i legli da spavaju ..negde pred zoru su se pojavile Turski vojnici koji su grcki pastiri pokazali put do srpskog logora i tu napravili kasapnicu gde su poginuo i kralj Vukasin Mrnjavcevic otac Marka Kraljevica koji je kasnije bio primoran da se podcini Turcima iako ga narodne pesme opevaju kao najveceg srpskog junaka..i od slavne pobede napravili strasan poraz.. nakon ovoga slede sve losiji dani za Srbe.. 1389 godine sledi bitka na Gazimestanu.. Tuda su prolazili neki arapski karavani, trgovci i posto su culi da bi tu trebalo da se odrzi bitka oni su se smestili da gledaju..sto se tice likova sve se u sustini poklapa kao i sa knjizevnoscu stim sto su dogadjaji malo drugaciji.. zapravo Vuk Brankovic koji je bio porglasen za izdajnika je ustvari odigrao najvecu ulogu u toj bici ..na Kosovu su se nalazili veliki rudnici zlata koje su Turci hteli da osvoje a Lazar i Vuk branili..dok danas pesme pise o mitoloskim i religioznim elementima carstva nebeskog i slicno ( naravno da Kosovo jeste sveta zemlja s obzirom na gradnju svetinja i manastira ali niko ne pominje onaj ekonomski aspekt ) .. odigrava se bitka .. stize i Vlatko Vukovic koga salje bosanski kralj Tvrtko koji je bio u srodstvu sa Nemanjicima..i svi zajendo na celu sa velikim knezom Lazarom udaraju na Turke iako ih je bilo tri puta manje i postoje detaljni zapisi o celoj bici kako od turskih tako i od arapskih hronicara ..neki su belezili da su postojale primitivne naprave ..odnosno neka predfaza kasnijim topovima i sa jedne i sa druge strane .. sustina je sledeca: Murata nije na prevaru ubio Milos Obilic tako sto se iskrao u sator, nego ga je ubio u sred bitke gde ga je oborio sa konja "macem belim kao mleko" Vuk Brankovic je odigrao najzasluzniju ulogu i razbio celo desno krilo Turaka sa svojim konjanicima i dosao sve do komore .. Turci su bili primorani da beze glavom bez obzira i to je bila srpska pobeda ..medjutim sta se desava.. bitka je pocela ujutru i zavrsila se negde u podne.. predvece knez Lazar obilazi obliznje manastire da da zahvalnost Bogu (na Kosovu ) u isto vreme dolazi Bajazit da nadje ocevo telo i kako je video da se nesto svetli u crkvi (a nikog nije bilo na vidiku) on sa svojom pratnjom odlazi i zatece nenaoruzanog Lazara koga je pogubio .. nakog Lazareve smrti Milica se predala Bajazitu posto nije imala drugog izbora i narod je ziveo u pocetku u miru ..dok se Brankovic borio do smrti da bi na kraju umro u nekoj turskoj tamnici .. od koga poticu despot Djuradj Brankovic i zmaj Ognjeni vuk .. od Lazara potice despot Stefan Lazarevic koji se istakao na strani Turaka protiv Mongola kod Angore.. srbi su bili veliki ratnici u Turskoj imperiji ..postoji podatak da se na dvoru u Istanbulu govorilo cetiri jezika : turski, arapski, persijski i srpski ..i Srbi su manje-vise ziveli lepo pod Turcima cak su im Turci dozvoljavali da sacuvaju svoje obicaje i manastire..to stanje se pogorsava sa dolaskom dahija na vlast Beograda .. s druge strane Srbi su bili rasporedjeni na granici Austro-Ugarske ili Ugarske i branili vekovima hriscansku Evropu od Turaka..mnoge stvari su preuvelicane u pesmama i date su im mitoloske naravi ..mnogi junaci su izdajnici a neki manje vazni su proglaseni za junake.. cinjenica je da su Turci bili ratnicki narod i da su znali da cene Srbe kao takodje velike ratnike.. postoje neki opisi dogadjaju u kome Srbin i Turcin dele megdan iako Srbin pobedjuje niko od Turaka se ne mesa i cestitaju mu.. slicnu pricu imamo i sa hajducima koji su lovili Turke u pesmama i stitili neduzne dok su ih u nekim zapisima smatrali lopovima koji napadaju sve zivo i srpsko i tursko i dele izmejdu sebe a veoma cesto i saradjuju sa drugom stranom..ali opet da kazem za kraj da postoje mnoge lepe stvari koje mnogi ne znaju : sveti Sava je vise puta putovao po svetoj zemlji i Egiptu ,a kralj Milutin je u Jerusalimu pored groba Isusa Hrista sina Bozijeg sazidao manastir svetih arandjela Mihajila i Gavrila koji obilaze milioni turista godisnje..