Već mnogo puta definisano, ali samoubilački nagon mi ne da mira.
Dve reči. Koristi ih pičkopaćenik koji ništa ne jebe, pa ima strašnu potrebu da jebe sve oko sebe. U mozak, jer svoj nema. Šta god da se desi u njegovom okruženju, sve se svede na te dve reči.
On otkriva skrivene sociološke mehanizme i pojave koje su van domašaja racionalnog promišljanja ugnjetenog, napaćenog i eutanaziranog građanina naše zemlje. Jer, to je ______ __________.
Kao što se zaludni klinac konstantno bavi kopanjem nosa i iznošenjem u javnost svog genijalnog, a odvratnog pronalaska, koji zatim obrađuje vajarskim umećem i koristi u streličarske svrhe, tako i naš pičkopaćenik u društvu iskopava ono najgore i iznosi ga u javnost, kako bi pokazao svoju pamet. Samo da bi konačno mogao da kaže - to je naša realnost. I tada svrši kao niko nikad ni u najluđim pornićima. Posle toga je zadovoljan sobom, u očima mu se vidi onaj s-jaj kao da je povalio Moniku Beluči i uz nju makar još jedno 2-3 najlepše žene sveta. Ili kao da je dobio sedmicu na lotou. Zato se takav pogled i zove s-jajan. Naša je realnost iz njegovog ugla gledanja takva kakvu je on predstavlja. Jer za bolje i ne zna.
Ma nije potreban primer. Ako si baš zapeo za primer, kao da ih nije bilo dosta, onda u nekom društvancetu samo reci glasno: Vidi onog kako baca đubre kroz prozor kola! - i uslediće ti primer.