Prijava
   

Ni tamo ni ovamo

Situacija u kojoj se vrlo često nalaze neodlučni ljudi. Jednostavno ne mogu da se uguraju ni u jedan "tabor", ili ne mogu da jasno odrede svoj stav u vezi sa nekim pitanjem. Nije to uvijek odraz gluposti i neinformisanosti, već, naprotiv može da bude i odraz visoke inteligencije i posjedovanja viška informacija. Visoka inteligencija donekle ugušuje sirove strasti i nagone (naravno, samo donekle, jer da ugušuje potpuno ne bi bilo inteligentnih monstruma kao što je npr. Hitler), pa onda inteligentan čovjek umjesto da svim srcem i strastveno prihvati određeni stav (npr. za ili protiv abortusa, eutanazije, smrtne kazne, legalizacije marihuane itd.) on ima neki srednji stav jer je sve i previše analizarao i donekle se izgubio u toj analizi (fenomen: što više proučavam nešto, to manje znam). Isto tako, takvi ljudi nisu vatreni fanovi, ali ni vatreni mrzitelji skoro ničega - navijaju za neki klub, ali ne uništavaju predmete koji im se nađu pri ruci ako njihov klub gubi, vole određeni žanr u muzici, ali poštuju i ostale, čak i one koje većina mrzi. Zašto? Zato što njihov analitički um, može skoro svaku pojavu da odbrani i da sagleda sa povoljne strane, isto kao i sa nepovoljne. Ovakav stav u životu ima svoje prednosti i mane. Prednosti su što mogu sa određene "visine" da posmatraju svađe i prepirke onih koji se međusobno "gušaju" u raznim diskusijama, zatim što se manje nerviraju zbog mnogih stvari, što ih malo toga može iznenaditi itd. Nažalost, mane preovladavaju: takvi ljudi iako su inteligentni to ostalima ne pokazuju, pa mnogi misle da su oni ustvari glupi, jer "ni o čemu nemaju stav", takođe, život im je pomalo bljutav i neslan, jer sve velike stvari dolaze samo od strasti. Imaju problema i u društvu, jer nisu ni u kojem "klanu", pa stoga ih nijedna grupacija ne prihvata kao "svoje". Da bi prevazišli takvo stanje, neki od njih svjesno odluče da zastupaju određene stavove i da se uključe u određene "tabore" da bi se tako definisali. Pošto tu nedostaje iskrenosti, zastupanje stava postaje stvar ega, a ne srca, a pošto je ego jebena stvar, oni da bi ga odbranili u stanju su da još vatrenije brane svoj "stav" sa kojim su se naknadno identifikovali, iako to uopšte nije iskreno. Međutim, njihova neodlučnost i nedostatak stava kad tad dođu do izražaja, na primer u nekom odsudnom životnom trenutku kada moraju doneti neku odluku. Pošto nemaju intuicije i sve analiziraju, često donesu pogrešnu odluku. Samo ja takve ljude ni za šta ne krivim, jer je to prosto njihova priroda, oni i sami ponekad zavide glupljima od sebe koji mnogo lakše formiraju stavove.

Možda je dobar primjer ovakvog ponašanja činjenica da ljudi što su obrazovaniji i inteligentniji to rjeđe izlaze na izbore. Skužili su da su "svi lopovi" i da njihov glas tu ništa posebno ne mijenja, pa tako postaju apolitični. I umjesto da inteligencija najviše "talasa" oni postaju neka vrsta "tihe inteligencije".

Komentari

Što bi na Prinstonu rekli-nit' smrdi, nit' miriše +++

Zato treba da svi glasamo za Sunđer Boba, jer jedan poništen glasački listić vredi više od 100 ljudi koji nisu glasali....

Procit'o sam ovo "s apetitom". Svaka cast.

+mada se ne slayem da delom: "Da bi prevazišli takvo stanje, mnogi od njih svjesno odluče da zastupaju određene stavove i da se uključe u određene "tabore" da bi se tako definisali. Pošto tu nedostaje iskrenosti, zastupanje stava postaje stvar ega, a ne srca, a pošto je ego jebena stvar, oni da bi ga odbranili u stanju su da još vatrenije brane svoj "stav" sa kojim su se naknadno identifikovali, iako to uopšte nije iskreno"
osoba koju ospisujes je obicno izad dnevno-politickih zajebancija i nema potrebu da se definise po taborima

u pravu si donekle, sad sam izmijenio riječi "mnogi od njih" u "neki od njih", pošto nisu svi takvi, ali ima ih vjeruj mi. Dokurči nekad i njima da budu nedefinisani.

sve je samo pitanje granice izdrzljivosti :)

slucajno naleteh na ovu defku staru skoro godinu dana. neverovatno kako neke dobre definicije poput ove bivaju zaboravljene. +++++

То са неодлучношћу интелигентнијих појединаца нажалост потиче од њихове површности. Интелигентан човек не мора да размишља, он све види на први поглед. Тачан одговор подразумева много рада на упознавању материје, што бистар момак не практикује, тако да се углавном исказује необавезно, све му је досадно а хумор му се састоји од ланчаних игара речима, (као и овде на Вукајлији). Ко хоће нешто да научи, па и за коју страну да се определи, нека не чита књиге, него нека пита људе праксе. Они су обично врло одређени, али се не служе дефиницијама и поделама као писци уџбеника, него у форми ,,ако p, онда q".