Prijava
   

Nikom nije žao kao meni

Numera koja je promovisala malog, proćelavog ganfera-mudžosa-šibicara u kralja srpske estrade početkom 90-ih.

Jebi ga, tematika tako rasprostranjena u nas, nije moglo da omane. Navat'o si, siroma', nekako tu mučenicu što ti je skinula mrak u dvaesdrugoj, a ti je, domaćin, odma' vodio kod ujaka na slavu i kod tetke na Trojice. Keva ti se sita sa njom istoroče kad ova pozove na fiksni, ćale ćuti, al' milo mu što jebuckaš, dakle peder nisi. Deda degustira radžu iz davno zapečaćene buradi, a baba samo slini i briše suze krajem od marame, štono kaže Šaban, istinski ljkra, jakako.

Ipak, život je to, prijatelju, ispostavi se malo kasnije da je ta fina i obrazovana cura iz čestite familije u stvari jedna obična nepismena dronfulja od oca potkivača i alkosa i majke aljkavuše i profuknjače. Sad već ujak i tetka peru sudove iz kojih je ona jela domestosom, majka se žali da je oduvek bila lakoverna, jer kako bi se drukčije i udala za tvog oca, matori veli da je on to sve znao od prvog dana, al' nije hteo da ti kvari mrs', deda dosipa od ovogodišnje jer ''bure sve popi'', a baba i dalje samo slini, i to još jače.
E sad, svima je njima žao, al' tebi što je žao, pa to nema u državi. Mnogo ti prirasla za srce, navik'o si se da ga mećeš redovno, a i dosadno ti pomalo. Sad opet treba da smišljaš odgovor na babino: ''Ka'će se ženiš, još samo to da dočekam pa posle mogu dumrem''. A 87 skrkala u dupe, treba i praunuče da dočeka valjda. Još samo to.

No, jebe se tebi za staramajku, ti vino piješ, suze roniš, nalaze te pod astalom, zadnje pare daješ na muziku da ti sviraju ovu pesmu, a piješ na recku.
Na sve tvoje muke, kako to obično biva, čuješ da se fuksa udaje za polumozgaša iz prigradskog naselja, i opet svi žale, al' nikom nije kao tebi ža-a-a-o.

Pa, brate, ko te jebe kad si sentimentalac.

Komentari

ma brate, cemu ta patetike i zaljenje, da raspalimo mi rostilj uz tu muziku i picence pa nek ide zivot :) +

ко те јебе кад си сентименталац.

Ma dobra, al ja b' ovo ispravio u 'simentalac'.

uvatila nostalgija, a
+++

Al si razložio pesmu, u sitna crevca
+

Isto tako nikad nisam kapirao logiku one Šabanove "ostavi mi makar sina". Kao ono: jebiga, kurvo, odnela si mi sve najvrednije: i auto, i belu tehniku, i TV s daljinskim, pa mogla si bar nešto da mi ostaviš - makar sina, recimo, kad već nisi persijski tepih.
Veliki plus na defku.

Па, брате, ко те јебе кад си сентименталац.

Odlicno kao svaka tvoja definicija +

ja doso samo Milu da lupim plus i srp i cekiuc, zvezdu petokraku....

ili se kaze Miletu?

Milentije, baš ti je ovo mehka definicija +

Jedan čo'ek (koji inaće neće da kači definiciju da se ne reklamira) je u primeru definicije napis'o recept za šta dalje kad se takva stvar dogodi:

Nego, ajmo još po jednu ljutu, prazne su nam čaše. Može? Ej, stiko kad ispeče žestinu, reže. Reže. Hm... Šta da ti kažem.... super sam. Sve sam čuo, i ne želim ništa loše o njoj reći, ipak sam tu ženu voleo. Ali, vidiš, ni ova čašica žestine nije lepa, nije. Ali opet je ljudi piju, i ne mogu bez nje. Tako je to, kume, i sa ženama. Ima nešto lepo u tom bolu. Da objasnim to, ne mogu, daleko je to od razuma. (period tišine... oboren pogled, pa stisnutim zubima):... Možda joj dođem na venčanje... Ruzmarin na košulji, dve kašikare u rukama. Izvučeni osigurači. Naručena pesma od Šabana "Na njenom venčanju". Kad dođe refren samo raširim ruke i zapevam: "U gomili bučnoj stajala je nema pokrivena velom tad već tuđa ženaaaaaaa... " Jedna suza u oku. Poslednji pogled na najlepšu mladu. Jedan život.

Kidney je uveo novi stil pisanja, neku kao autobiografsku-blogovsku-POV tehniku, koju neki, uglavnom neuspešno, pokušavaju kopirati. +

кои сам њу вејв, а! :)
Бистрији или тупљи човек бива кад... морам једну компилацију да направим. фала ви.