Naravno, ovo se dešava samo u filmovima. Problem je u tome što su ti filmovi bazirani na pričama o životu, nije nikakav sajns fikšn u pitanju. Momentalni fras, jebatiga.
Najčešće je u pitanju avion koji je na vrhuncu karijere prevozio glumce filma ''Prohujalo s vihorom''. Sve okolnosti ukazuju na do da ga ni tip koji je treća generacija pilota u svoje porodice ne bi mogao spustiti.
Lara je otišla na putovanje sa svojim vjerenikom Džonom. Uživali su deset dana od polovine njegovih godišnjih prihoda. Kad su došli na aerodrom, tražili su najjeftinije avionske karte, jer se kupus neće ukiseliti sam od sebe. Kad su pitali gdje je avion, šalteruša im je rekla da će ga (Neke ptice nikad ne polete) lako prepoznati pored piste, jer mu fali pola krila i ima prašine na sebi kao prosječna Lada Niva nedeljom poslije lova. Ušli su u avion. Na početku im je bilo čudno što oni sjede sa pilotom u kokpitu, ali su se brzo naviknuli na to. Nakon nekog vremena pilot je dobio epileptični napad, naočari sa dioptrijom -500 su mu pale Larinu nogu i probudile je. Kad je vidjela šta je za reći, preuzela je volan aviona, jer Džon ne voli kad ga bude. Na prvu je pritisnula dugme koje zove centralu. Nije im puno trebalo da im objasni na kojim je trenutno koordinatama, a ni njima da joj objasne gdje treba da sleti. Izvukla je slušalice iz svoje torbe, uštekala ih negdje pored volana i krenula u plovidbu nebom. Pilot je dobro, ne brinite se. Gleda u Laru i ne vjeruje kako ona manevriše sa avionom. Vrti se riba, malo okrene avion, otvori prozor i izbaci cigaru. Pista joj je blizu i mora da se skoncentriše. Njeno prvo slijetanje, a kao da proslavlja jubilarno 'iljadito, dok priča na telefon sa svojom drugaricom koja nema blage da njena sagovornica upravo vozi avion koji točkovima dodiruje uzavreli pijesak neke teksaške pustoši.
