
Jako korisna stvar, pogotovo ako si stanovnik Balkana. Neizbežna situacija gotovo svake trgovine. Kad svojom dobrotom ili čak glupošću dovedete sebe u situaciju da ste dali ogromna sredstva suludo, sa jako malom šansom da vam budu vraćena pa kad dogori do nokata, nema gde dalje, savladate ovu veštinu i živ ste čovek. Nema povišenog pritiska, čira na želucu i migrene a ne košta vas ništa. Bar ne više.
- Ej matori, dođi na čast, otvorio sam neki viski. Uleteo sam u opasan biznis, zarada garantovana! Dao sam Kizi neke ogromne pare imam kamatu dvaespet posto na nedeljnom nivou. Lova do krova, džakom ima da idem po kamatu i to...
- Au, kolike si pare dao?
- Što au? Pedeset soma evra!?
- Doći ću ja večeras svakako al ti te pare oprosti da ne propadnu, biće ti lakše ako me razumeš...
- Šta bre da oprostim jel si ti bolestan?
- Kiza je otišao jutros za Alžir. Žena mi reče malo pre, srela ga u prodavnici jutros kupuje neke kese. Valjda slabo podnosi vožnju avionom. Nego jel važi onaj viski još?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Pa da se čovek samoubije :)))
Axaxaxaxaxaxa. Sad sam skapirao. Glavu dajem da si stavio * na ovu defku. Axaxaxaxaxaxaxaxaxax