
Altruistički odgovar na pitanje "Da li si mi alalio?".
- Majstore, ovo ti je vozačka mjesec dana i tri kaznena boda.
- Možemo li se šta dogovoriti? Treba mi vozačka.
- Ne znam, nisam sam, ima kolega sa mnom. Idi vidi s njim.
...
-Kolega treba mi vozačka, možemo li se šta dogovoriti. Jedna pedestka, pa da završimo.
- Ima kolega sa mnom.
-Onda, ako baš mora stotka.
- Daj vamo, ako ćeš alaliti.
-Ma hoću, samo nemoj ništa djeci da kupuješ.
Odreci se unapred novca koji vam prpada.
-Jel ti vratio Djuka one pare?
-Ma, ja sam to alalio.
U definiciji Majstorije sam dao samo jedan primer visprenosti i snalažljivosti klasičnog majstora sa ovih prostora. Primera ima puno i u svim profilima, ali ću sa pauzama izbacivati definicije da ne bude smorno za čitalaštvo sa Vukajlije.
-Čujem da si celo leto po primorju šljakao. Izgleda da moleraj nije loš posao?
-Nije brate, al je i krvav. Radio sam uglavnom za strendžere koji na leto dolaze da sređuju vikendice i vile. A oni su ti teški za kintu, ne daj bože nikom. Plus što su picajzle za kvalitet.
-To sam čuo...
-Dobro je sve bilo, išlo nekako, i ovi kod kojih sam zadnjih radio bili zadovoljni pa me preporuče nekim komšijama iz Švabije.
Kažu, to su gospoda, biću i ja zadovoljan.
-I jesi bio?
-Ma slušaj samo... E ta gospoda su me jebala u zdrav mozak, ko da sam slikar, a ne moler. Samo što im freske nisam slikao po vili. I kad sam napokon otaljao posao, matora kurvetina mi kaže da neću Euro videti ako je ne pojebem dobro. Kaže, onaj njen nije više nizašta, a čula je da su naše kite na glasu kod zapadnih babuskara.
-Sunce ti jebem! Pa jel bar liči čemu?
-Pa i nije tako loša, mislim, šta sam sve trsio, čak je i dobra. Onako očuvana gospođa, negovana...
-Logično, jebeš ih. Nije se ta vruća vode napila.
-Pazi sad. Krenem ja nju da taslačim, u kujni na stolu, onako baš svojski, iz inata nekog, a ona njišti ko kobila. Viče nešto ''fik mi'' ili tako nekako, a ja upro ko sivonja. Mislim se ja, daćeš ti meni svaku paru i još malo preko, kad te ja oderem. Kad osetim odjednom da neko stoju iza mene.
-Švabo a?
-Jes, jebo mamu svoju bolesnu. Izvadio neku mlohavu kitu i navlači kožuru. Prvo sam se malo štrecnuo, al posle se mislim, ma ko ti jebe mater. Gledaj kako ti fircam ženu kad ti nisi u stanju.
-To brate! Jesi nam osvetlao obraz i opravdao rejting?
-I ja tako prašim, kad taman da se iskipujem u matoru kurveštiju, Švaba me s'leđa ćapi za jajca i sve nešto priča ''šprice'' ili tako nekako i ''šon grose banana''.
-Hahahaha,ladno te matori bolesnik startovo za tukija!
-Brate, gole guzice sam izletio napolje i pobegao u pičku materinu. Što dalje od ludaka.
-A kinta?
E to sam alalio, al sam im zato namestio zvrčku da me pamte za ceo život.
-Kakvu?
-Pa znao sam gde drže rezervni ključ, i lepo kad su se sledeći ceo vikend odvezli na vožnju gliserom, upadnem na gajbu i u akciju.
-Pajanje a?
-Ma jok, lepo iskopam rupu u zidu iza ormana, ubacim jaje koje sam prethodno malo probušio. I onda sve zamalterišem i okrečim ko da ništa nije rađeno.
-Ne kontam te. I šta onda?
-Pa za mesec dana otprilike jaje će početi da smrdi tako da u vilu nećeš moći da uđeš, a nemaš pojma odakle smrad dolazi. I da znaš za jadac, da bi ga našao moraš u celoj vili obiti malter. A provetriti nećeš nikad dovoljno. Smrad se bre u zidove upije...
-HA-HA-HA-HA! Znači, jajce za jajce?
-Taj rad!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.