Реци, кажи. Чешће је коришћено у ситуацијама кад је оно што саговорник треба да чује опасно по његово ментално стање, па се он ваљда психички припрема за говор.
-Ћале, мораш да ми даш паре за екскурзију. Само да видим колико ми треба.
-Пуцај ћеро! Опељеши ме, ајде.
-Драги морам нешто да ти кажем у вези браника, мислим онога што је остало од њега.
-Пуцај! Докрајчи ме.
-Душо, морамо да попричамо о нашој вези.
-Пуцај!
Refleksni uzvik zagrizenih posmatraca fudbalske utakmice u momentu kada se nekom igracu namesti povoljna situacija za sut.
Stadion kraj Morave, derbi pomoravsko-timocke zone u toku...povratna lopta, zalece se 5-ica...
Milovan prekida cug piva i uzvikuje: "Pucaj, sad !!"
(5-ica prebacuje magistralu)
Milovan: "E moooj ti, jos si ti zelen !! Sto sutas kad ne znas ?!!" (nastavlja cug)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.