Ona osoba u društvu koja nikada nema pare, i svojim ":treptrepšmrcšmrc: jasamjadan" stavom vam budi onaj bespotrebni, ničim izazvan osećaj krivice. Ona stalno priča o svojoj nemaštini, da to znaju i ptice na grani. U gradu uvek cevči jedno piće satima, a onda naručuje vodu. Pare vam daje u metalu, isključivo. Uvek pozajmljuje, i to za gluposti, tetovaže, poliranje zuba, manikir, pedikir. Sa njom nije problem u nemaštini, već je problem što to stalno potencira. I zavidna je u svemu, ne samo u materijalnim stvarima.
- Jao, kupila si farmerke, i ja bih, ali nemam pare, zato nosim ove iscepane.
- Baš mi je drago što je otkazan koncert, jer se meni išlo, a nisam imala pare za kartu.
- Pa, i nisi nešto smršala.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
znamih na hiljade +
opsedaju planetuuu :D hvala :)