Paradoksalno, standard i natalitet su obrnuto proporcionalni. To jest, što je siromašnija porodica, statistički, VEĆA je šansa da će imati više djece.
U najbogatijim zemljama natalitet je najmanji, a prirodni priraštaj uglavnom negativan, dok je najveći natalitet u najsiromašnijim zemljama. U većini evropskih zemalja, prirodni priraštaj je već odavno negativan.
I sve bi to bilo OK, kad ogroman broj ljudi ne bi koristio nizak standard kao izgovor za neimanje djece, a u suštini radi se o čistom egoizmu i stavljanju ličnih ciljeva, karijere i provoda ispred podizanja djece.
Ogromna većina abortusa je urađena iz socijalnih razloga (čitaj: eto mi nemamo para, nećemo da odgajamo djecu u lošim uslovima, aha...), bez medicinskih (deformiteti, problematična trudnoća, ...) i etičkih (silovanje) indikacija.
To ne samo da izaziva probleme u ekonomiji, jer je sve više starije slabo produktivne i izdržavane (penzioneri) populacije, a sve manje radno sposobnih, mladih ljudi, već još uz takvo ponašanje pravi i nove generacije razmažene, egocentrične djece, dobrim dijelom jedinaca, koji neće naučiti kako da se bore za svoja prava, a pri tome će uvijek očekivati da se sve oko njih vrti.
------------------------------------------------Po nekim procijenama više je ljudi izgubljeno u Srbiji u 20. vijeku u abortusima nego u svim ratovima u Srbiji u 20. vijeku zajedno, računajući tu i stradale u koncentracionim logorima.
