DMT
Dovucite vjence, oni znaju sa tugom, ovom će zemljom opet crni barjaci proći, zavežite oči mojoj po Bogu sestri, ne želim da me vidi kako ležim bez svesti, ja odoh, odlazim tamo gdje slonovi odlaze da umru.
- Ne kapiram te ništa.
- Ponekad pričam Crnogorski.
Iznenada stvorih se tu, niotkuda, a vozio sam na autoputu i bio sam posve ubijeđen da ću uskoro stići na naplatne kuće, razmišljao sam da li imam novca, šta se može desiti ako nemaš da platiš putarinu, ali odjednom moj mozak je postao preokupiran nečim drugim, milion misli mi je dolazilo i svaka je bila povezana kao neka savršena paukova mreža. Moj mozak je radio punom parom, osjećao sam kako svaki neuron prolazi kroz sinapsu, pomislio sam kako će taj bezbrižni ugođaj trajati vječno, ali odjednom TRAS.
Nalazim se na mjestu punom kostiju oko mene, bio sam u nekoj strašnoj močvari, jeziva magla se dizala oko mene, takvo nešto sam samo vidio u gospodarima prstenova, počeo sam da shvaćam kako se Frodo osjećao u trenutku dok je bio tu, a pri tome ga jure strašni nazguli. Suosjećanje sa Frodom mi je pokvario jezivi krik i pomislio sam da nazguli dolaze po mene, moj kratki život će se završiti u Sauronovim tamnicama. Milion loših misli i scenarija mi je prolazilo kroz glavu, nikada nisam bio na ovakom mjestu, jeza me je fatala i strašno sam se bojao. Svakog trenutka očekivao sam kako će se ogromne kosti koje su bile na zemlji podići i početi da me zlostavljaju. Pokušavao sam da bježim ali svaki moj korak bio je težak, svaki moj korak je stvarao bol u nogama, nisam znao šta da radim, izbezumljen počeo sam da prihvatam sudbinu i pomislio sam da je kraj mom ugodnom životu. Počeo sam da propitavam kako mi se ovo moglo desiti dok se ogromno ogledalo izdizalo iz močvare. U tom ogledalu sam vidio sebe, nasmijanog i veselog. Osoba iz ogledala mi je govorila kako ne treba da se plašim i da je to sve ovo dio jednog velikog ciklusa. Nisam mu vjerovao, pokušavao sam da progovorim ali nisam znao šta treba pričati sa samim sobom, njemo sam ga posmatrao i slušao. Pažnju mi je omeo jedan đinovski slon koji je polako koračao iza mene kojeg sam vidio u odrazu ogledala. Taj čovjek u ogledalu ili JA , je izdužio svoje ruke i povukao me je kraj sebe, u bijelu prostoriju koja je promatrala jezivu močvaru i onda mi je samo rekao da tamo gdje sam bio je mjesto gdje slonovi odlaze da umru.
