Prijava
   

Tarzanka

U vojničkom slengu, postoje dve stvari koje ovaj termin označava. Naravno, nećemo se baviti onom koja je već definisana.
Tarzanka je jedan deo čuvenih pešadijskih prepreka, i to od najmanje omiljenih. To su, u suštini, merdevine koje je neko postavio horizontalno na visini od neka 3m, a prelaze se tako što se rukama hvatate za prečke naizmenično dok vam telo visi u vazduhu. Podseća na Tarzanovo skakutanje sa jedne lijane na drugu, pa otud i naziv. Osim očigledne snage u rukama, veoma je bitno i da održite ritam prebacivanja težine sa jedne na drugu ruku jer čim zastanete, teško da ćete uspeti ponovo da krenete. Osim vertikalno naniže.

- Šta je, gušteri, šta je bilo? Šta se kliberite kao nenormalni?
- Ma, poslali nas na pešadijske i Mrvica krenuo po tarzanki...
- Ahahaha, koliko po Rihteru bilo kad zviznuo o zemlju?
- Pa, to je i najsmešnije... Nije, još visi!
- A?!
- Prešao nekoliko prečki i stao, visi onako i ni napred ni nazad! Drali se oni sa čvarcima prvo, pa posle krenuli da mole, ali on se plaši visine i samo visi, ne znaju kako da ga spuste!
- Dobro, ama kako tako dugo da visi?!
- Jbg, o desnu ruku visi, a znaš da je Pan Erotika kod njega skoro uvek, pa ono, vežbao...

Komentari

Nije se još otkinuo od tarzanke, ali OK :) Hvala

Kako je dobro ovo
+++

Релативно скоро сам седео у неком друштву, нико од њих петорице-шесторице није служио... А нису ови млади па да нису били у обавези него по оним вртићима и позориштима, као.
Екстра дефка.+

tarzanka je meni bila OK, ja sam mrzeo onu tarabu što promašiš korak pa rokeš prvo ramenom o nju, a posle moraš da preskočiš...

Узмах на вратилу је кева за ђембеле. Ал да не буде ражањ или завеса ;)

išlo to meni tad, imao 62 kila, pun snage još iz teretane (posle me sjebala loša hrana i nedostatak normalnog vežbanja) sad bi verovatno savio šipku da se na nju okačim :)

То, вратило нисам мого, моро ноге да качим сто чуда...

Код мене један с оне Брусове тарабе атериро директ на главу кад је гусцу пребацио. Осто жив и мало повређен, у главу :)

Meni ono preskakanje preko zida, kad se zaletiš, odigneš, pa se presamitiš i prebaciš noge postrance bilo nekako kul, švalerski, pa mi išlo. To, i pačiji hod. Mada, u principu sam izuzetno uspešno izbegavao svaki odlazak na pešadijske :)