
Pitanje sa početka kultne reklame za neki herbicid iz osamdesetih godina. Postalo je simbol za nešto nedefinisano (sama reklama i dijalog u njoj su bili surealni) ili za nešto što ljudi kažu kada su u potpunom zbunu. Reklama nije jasno reklamirala proizvod kome je namenjena, on je bio toliko u drugom planu da je pitanje da li je iko shvatio o čemu se tu zapravo radi. Izrazu je posvećen i grafit blizu "Dadova" u Beogradu. U primeru je verno prenesen tok reklame.
(Kukuruzno polje, tamo gde je najgušće. U kadru se pojavljuju dva zemljoradnika, jedan sa leve a drugi sa desne strane. Nisu profesionalni glumci, gluma je na jezivom nivou. Deluju kao da su jedva zapamtili tekst. Počinju da pričaju kao da nastavljaju neku konverzaciju a ne kao da su se slučajno našli u centru njive, između biljaka. Drugi zemljoradnik odgovara kriptično i tajanstven je oko cele stvari. Udara ozbiljnu čežnju prvom liku. Zbunjuje i gledaoce koji su potencijalni kupci. Remek delo reklamne industrije).
Zemljoradnik 1: A muharike??
Zemljoradnik 2: Ne, ne, prijatelju moj... ja sam se te napasti oslobodio.
Zemljoradnik 1: A jel' i dalje okopavaš kukuruz?
Zemljoradnik 2: Ne, ne prijatelju moj... ja sam se motike rešio.
Zemljoradnik 1: A kako postižeš viši prinos kukuruza?
Zemljoradnik 2: Što manje korova - više kukuruza!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
E, svaka ti čast kad se sećaš kompletne reklame. Od reči do reči :)
Reklama je bila za herbicid "Lasso atrazine" a režirao ju je Želimir Žilnik. Legendarno i neponovljivo.