Ono krasno savršenstvo podareno nama smrtnicima, kanda od bogova ukradeno, jal' od našijeh babah i prababah, koje su vascela leta i jeseni i zime, katkada, provodile ne bi li svetu biljku koja je voćka ljutita, ali nasmejana, u tu Tvar crvenoosunčanu pretvorile i podarile nam iz svojih napaprenih ruku u Teglama ono za čime ište duša svakog pravog Ljubitelja, i koji o njemu pišu pesme i basme i predivne definicije na Vukajliji, koje opet dorasle nisu predmetu svoga govorenja, da uspomenu sačuvaju na detinjstva svoja, a što ne mogahu mu podariti niti Podravka niti Domaći med, niti kakva druga mehanička, bezdušna pokretna traka.
Jednom proširenom rečenicom, Ajvar je smisao života svakog istinskog Ajvarologa zapakovan u mali, ali značajan komad mikrokosmosa, oivičen staklom. Za one koji ga praviše kao deca, jedino on ostaje pravi komadić te istine. Samo baka može tako da ga skuva. A to mnogi bolje znaju i od mene.
Oda svetoj Tvari
Ajvar! O, Ajvar! Najsvetlija hrano iz tegle! Ajvar! O, Ajvar! Posle tebe nikad ne bacam pegle! Ajvar! O, Ajvar! Život dajemo za tegli par! Ajvar! O, Ajvar! Ukus tvoj je nebeski dar! pam paaram pam! Kad tebe ne bi bilo, Sunce bi ugasnulo, i malešne bi pčelice svoje košnice popalile da tebe nema, sve bandere bi se savile. Na fejsbuku i majspejsu veselje bi nam splasnulo. (ciguliguliguli) Al Bogu hvala, Baka nas se setila, paprike je zalila u žardinjeri pored fikusa, u leto ih je nabrala i u kamion spremila, izvezla u Hrvatsku, da ajvar peče Podravka! Tam-tam! Ajvar! O, Ajvar! Najlepši ukrase špajza! Ajvar! O, Ajvar! Dete paprike i paradajza! Ajvar! O, Ajvar! Bakin ti si najlepši dar! Ajvar! O, Ajvar! Metar puter šestar milibar! Tam-tam!
"Srpski kavijar", kako ga nazvaše u jednom časopisu. Teško i sporo se pravi: - paprike se prvo kupuju, - pa vuku sa pijace, - pa peku na plotni, u rerni, na "Smederevcu", improvizovanom roštilju od bubnja veš mašine ili nekoj sličnoj skalameriji, - pa ljušte i cepkaju satima - i tek onda ukuvavaju do potrebne gustine u velikoj plitkoj šerpi uz neprestano mešanje; a tako lako, lepo i brzo, o Gospode, prebrzo se pojede!
dokaz mazohizma patrijarhalno odgojenih domaćica u punom sjaju
1. oprati 40 kila paprika (2 sata) 2. ispeći 40 kila paprika na jednoj do dve ringle (8 sati) 3. oguliti 40 kila paprika (16-18 sati) 4. samleti paprike (12 sati) 5. peći na ulju, dodavati so, šećer, beli luk (4-6 sati) 6. dobijenu smešu stavljati u prethodno oprane (pola sata) tegle (2 sata) 7. staviti sve tri dobijene tegle u komodu, odmah pored trofeja za mamu godine i biča za samokažnjavanje
Miris detinjstva. Vratiš se u dane kada si sa babama iz komšiluka i najboljom drugaricom u pola noći čistila paprike. vazduh je bio hladan, a svi ste sedeli u krugu i ogovarali tek punoletne komšinice koje su umislile da je ok. u našem selu hodati sa trakom oko dupeta i sisa koje gotovo sve traktore teraju da malo promene pravac kretanja. Nisi brinula za dečka i društvo, nisi imala ikakve brige.
Topao, tek spremljen domaći ajvar potseća na vunene džempere i strašno debelo dugačko ćebe koje pomalo grebe. Treba ti samo kašičica i tegla.
Čovek se zapita zašto se proizvode ajvari i prodaju u maxi-ju i sličnim radnjama. To nije ajvar, ajvar ima dušu i spreman je sa puno ljubavi od tvoje babe, koja tačno zna šta voliš da se nalazi u ajvaru.
Rat očima, posebno zastupljen na ozbiljnim skupovima gde je nepristojno pričati ili u datom trenutku nepoželjno, kao sredstvo da ukažemo na nečiju grešku u ponašanju. (eng. eye war)
(Porodični ručak, skupila se sva uža i šira rodbina, svi se keze, svima je "super") -Ćale koji ti je moj sa tim ajvar-om?? -Tetrebe sine, majke ti ga iznabadam, pola sarme ti je ispalo iz usta!