
kad naivno veruješ da ćeš položiti sve ispite u jednom roku na državnom fakultetu a nisi ni predavanja odslušao kako vajla
Mlad, svež, zanesen, tu i tamo poneka bubuljica, još uvek ne shvata da su samo redovan i sistemski rad na sebi sigurna investicija u bolju budućnost. Bio je vrlo dobar gimnazijalac, prosek 4.12, njemu više nego dovoljno a familiji super jer nedajbože mogao je i drogu da proba. Ponos bakin i dekin kojima svakog leta donese radost u kuću i da povod za čast, simbolično, u vidu novčanice od 1000 din koju je baka od milošte nazivala crvenka.
I dok su kolege pratile predavanja, podvlačile bitno markerima raznih boja, razmenjivale beleške, on je razmišljao da li će upisivati i doktorske, pokušavao da prokljuvi sistem koji će mu donositi sigurne prihode u kladionici i zavšavao preostale side questove u omiljenom mu RPG-u.
A onda se približio ispitni rok. Naivan prijavljuje sve ispite misleći kako je jedna i po nedelja do roka i još dve u samom roku više nego dovoljno da se položi 7 ispita. Možda ne sve sa 9 ili 10 ali jedna dve sedmice nisu kraj sveta. Poništiće on to u februarskom ako mu baš treba za prosek. Kako ćemo - lako ćemo, učimo iz profesorove prezentacije, 118 slajdova, šta ne bude jasno -> knjiga, onda malo pitanja sa prošlih rokova i to je to. 3 dana bruto po istpitu, 3x7 = 21 << 25 dana.
Nije položio ni jedan ali je naučio da je broj besplatnih prijava ograničen
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
studentska govna