
Početak procesa u kom vaš sagovornik razvija priču o svojoj tužnoj i dramski ispunjenoj životnoj priči. Ma koliko priča ne bila tužna uglavnom se završava vašom dilemom da li da ubijete sebe, svog sagovornika ili da zaplačete od muke. Ovaj proces može biti veoma koban za nervni sistem u slučaju da ste nekim slučajem primorani na opštenje sa rascepljivačem/rascepljivačicom mozga.
Osoba A: Gde si do sad? Čekam te već pola sata. Šta ti se desilo? Zašto izgledaš kao da je neko umro?
Osoba B: Sreo sam Marka, rascepio mi je mozak.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.