
Svojevrsno veštačko mikrohranilište gde cvetaju razne bakterijske kulture, plesni i gljive(to su već ekstremni slučajevi) u, kao što ime kaže, tegli džema. Za razliku od laboratorijskih nalaza i kultura(urino, kopro, itd.) koji imaju neku svrhu, džemokultura je nastala čisto kao posledica lenjosti vlasnika već pomenute tegle džema. Prate je karakterističan miris jakog intenziteta i neretko razne nijanse zelene, plave i žute boje koje se penju po zidovima tegle. Česta pojava u studentskim domovima.
Pored džemokulture, postoje varijante tipa: tortokultura, kolačokultura, voćokultura, salatokultura...
Sredina Jula, soba u izvesnom studentskom domu. Docimer upada u sobu.
- E, brate, imaš nešto za has? Nemam para više a umirem od galdi.
- Nemam ništa. Hoćeš da ti pozajmim koji dinar?
- Ma jok, ionako mi sutra šalju pare, ja mislio ako imaš nešto ovde (primećuje teglu džema od šljiva na ormaru). Ijao, vidi džem. Jel to od šljive?
- Jeste, ali stoji tu već sto godina, mani ga.
-Ma nema veze (Već uzima teglu) samo malo da zamezim.
-Ozbiljno ti kažem, ne otvaraj, to je džemo...(Docimer prekida)
-Ma za dobru svinju neme loše pomije. (Otvara teglu i udara ga talas miomirisa). U jebote, kako kandira! Idi bre u kurac, kol'ko smrdi ovo!
-Lepo sam ti rekao da je to džemokultura.
-Ušlo mi je u sinuse! A jebote, peku me oči!
-Ae zatvori ga, da se ne pogušimo.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.