Ne postoji roditelj koji se bar jednom u životu nije našao duboko razočaran na neki način svojim potomkom, a većina ih se u takvim situacijama svakodnevno vješto snalazi. Jedan od najlakših rješenja je mentalno svaljivanje krivice na genetski materijal svog supružnika za svaki njihov promašaj, a pripisivanje svom nasljedstvu svaku pozitivnu stvar koju oni učine. To obično naglašavaju sa pojačanim akcentima na prisvojnim zamjenicama da bi što bolje došla do izražaja pripadnost/otpadnost.
Otac: Jao, opet je dobio ukor, pa kako sad, crni Milovane?
Sin: Ma, profesorica me karala, svaki čas samo mene kara, nijednog drugog učenika ne dira! Pokipio sam i svašta joj rekao..
Majka: Eto ti sad tvoj sin! Vidi se na koga je, ne zna držati jezik za zubima!------------------------------------------------------------------------------------------------
Ćera: Mamice, tatice, primljena sam na Megatrend! Ovaj fakultet za kozmetičara će mi otvoriti mnoga vrata!
Majka: Ma bravo, srećo! To je moja ćerka, vidi se šta su geni, od onih očevih bi samo alkoholizam mogla naslijediti!
