Prijava
  1.    

    Film iz estetske perspektive različitih umetnika, 2. deo

    Dakle, posle vaših ovacija i iskazanih želja da se jučerašnja defka produbi i proširi, evo nastavka. Dakle, tema je "Čovek jaše magarca seoskim drumom". Ovom prilikom zahvaljujem Ipčetu na dopunama i sugestijama.

    Stenli Kjubrik
    Čovek na magarcu je Geri Lokvud. Film otpočinje scenom Velikog praska, pa se pet minuta prikazuje kako su nastale zvezde, galaksije, planete, potom se 10 minuta prikazuje evolucija života na Zemlji. U 12. minutu, divlji magarci pasu beskrajnim poljima, krišom im prilaze čovekoliki majmuni u nameri da ih pokore. No magarci vešto odolevaju. No jedan oniži predak čoveka uspeva (naravno, tokom slow motion-a) da doskoči jednom magarcu i da ga ukroti... U narednoj sceni, čovek jaše magarca seoskim putem, 20 minuta se jedino čuje njegov topot. Potom, on na taj način stiže u obližnji podzemni nuklearni centar, gde se pravi prva atomska bomba dovoljno jaka da raznese celu planetu. Lokalni kompjuter biva napadnut od strane neprijateljske nacije, a virus preuzima kontrolu nad računarom i ubrzo biva aktiviran tajmer koji može da raznese Zemlju u roku od 10 minuta. Čovek stavlja magarcu interkontinentalnu raketu sa atomskom bombom na leđa, sam seda na nju i lansira se u svemir. Eksplozija je žestoka, a od nje nastaje novo sazvežđe- Čovek na magarcu.

    Frensis Ford Kopola
    Čovek na magarcu je Al Paćino (iliti Al Pačino za puritance srpskog jezika). Njemu na početku filma, dok je još dete, mafijaški klan iz susednog sela pobije celu porodicu. Spašava ga rodbina, koja ga godinama skriva u štali, gde spava u senu. 15 godina kasnije, tajno odlazi u susedno selo. Vođa klana koji mu je pobio porodicu zatiče odsečenu glavu svog konja u krevetu. Ubrzo, ovaj klan misteriozno počinje da se smanjuje: nekima eksplodiraju kola prilikom pokušaja paljenja, drugi bivaju ubijeni snajperom, a sam vođa biva udavljen u bazenu. Čovek na magarcu se zadovoljan vraća kući.

    Siniša Pavić
    Čovek na magarcu je Miša Janketić. Na početku svoje pustolovine od 100 epizoda, on je u svom stanu, gde iz testamenta svog oca saznaje da je u rodnom selu ovaj zakopao blago, dovoljno da cela porodica živi srećno do kraja celog života. Jedini uslov, kako bi polagao prava na njega, jeste da do mesta gde je zakopano dođe jašući magarca. Shvatajući da će ovo putovanje dugo trajati, supruga čoveka na magarcu (za koju ni ne treba da sumnjate da je igra Ceca Bojković) upozorava da se bliži dan kada će doći da iseku struju, vodu i kablovsku, pa preti razvodom ukoliko se testament ne obori, pokojni otac proglasi neuračunljivim, a blago iskopa vanredno. Deca čoveka na magarcu ne veruju da blago uopšte postoji. Sve u svemu, čovek na magarcu otpočinje svoje putovanje. U međuvremenu, lokalni mafijaški bos saznaje za ovo, iskopava blago pre na brzinu i počinje da ga prokockava. Negde na pola serije (sporedni likovi i nebitne radnje su oduzele sve ovo vreme), čovek na magarcu saznaje za ovo i reši da krene i postupno ulazi u trag svom blagu. Posle još 50ak epizoda, on u tome uspeva i svi žive srećno i zadovoljno.

    Sergej Ejzenštajn
    Čovek na magarcu je najbolji student glume prethodne generacije na moskovskoj dramskoj akademiji. On se kreće seoskim drumom, jašući magarca (uzgajanog u najboljoj sovjetskoj ergeli, samo za potrebe ovog filma). Radnja je smeštena u godine "Ane Karenjine" (kraj 19. veka). Čovek na magarcu usput nailazi na autentične seljake, koji mu ispovedaju svoje muke i saopštavaju kako feudalni sistem još nije umro, te kako je neophodno da seljak uzme svoju sudbinu u svoje ruke. Čuvši to, lokalni šef policije počinje da prebija jednog nemoćnog seljaka. Za to vreme, kamera zumira zaprepašćene oči čoveka na magarcu, a ova scena je podvučena najdisonantnijim akordima simfonijske muzike Sergeja Prokofjeva (specijalno pisane za ovaj film). U narednoj sceni, čovek na magarcu sedi u štali (pored magarca), ali se napeta muzika nastavlja. U jednom trenutku on odlučno podiže glavu (što je podvučeno udarom činela), jer je prelomio: podići će revoluciju! U preostalom delu filma revolucija uspeva, selo je pod kontrolom seljaka. No, već u narednoj sceni, ustanike napada carska vojska i pobeđuje ih. U poslednjoj sceni, mladi, proćelavi čovek sa brkčićima- aluzija na Lenjina- šeta se pored leševa i kaže: "Drugovi! Vaša žrtva nije uzaludna! Nije uzaludna!"