
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
сасвим празна ливада
спава јужна азија
а на пустој ливади
играју мали слонови
боле их мали ђонови
играју мали слонови
читаву ноћ
најбољи сан
који сам икад
сањао:
могао сам да
летим
у том
сну
летео сам изнад
поља
голих смеђих брда
а испод мене су
трчали
људи, жене и
деца
"Дневне туге рађају сне худне, а сни ноћни растуже нас будне..."
И када сањаш,
желим бити с тобом и у сну
И када спаваш,
буди ту на моме јастуку.
"Tebi dođu lutke
A ja ih u krvi svojoj kupam
U krpice svoje kože odevam
Ljuljaške im od svoje kose pravim
Kolica od svojih pršljenova
Krilatice od svojih obrva
Stvaram im leptire od svojih osmeha
I divljač od svojih zuba
Da love da vreme ubijaju
Kakva mi je pa to igra."
"Žudim za tobom, ne da bi bila moja u mraku poverenja, vec u nespokojstvu žive sumnje koja nanosi rane."
црвена коса
од рођења
заталасала је њом
и питала ме:
"Јел ми дупе на месту?"
каква комедија
увек се нађе нека жена
да те спасе од друге
и док те та жена спасава
спрема се да те
уништи.
U svitanje u pojati niskoj
gde se zlati rogoza gomila
sedmoro je štenadi riđaste,
saedmoro je kučka oštenila.
Ližući ih jezikom crvenim,
Milovala štenad sve do mraka,
I kopneo sneg je zagrejani
Ispod njenog toploga stomaka.
Ova pesma mnooooogo gubi u prevodu :(
Od juče mi se mota po glavi, ali ne znam celu pesmu, ne mogu da se setim, samo kraj valjda...
Dok se natrag vukla po prtini
ližuć' svoje telo oznojeno
mesec joj se nad kućom učini
kao jedno riđe štene njeno.
Meni jedna od najtužnijih pesama.
Odrastao sam na njegovim stihovima, ali prevodi su uglavnom loši.
Za poeziju ipak valja znati jezik, ili čitati srpsku.
"Morate vec jednom shvatiti: ja samo na sebe podsecam ovako pijan od snova i proklet od poverenja.... "
A znaš li ovo, Ruska pesnikinja, ne znam kako se zove...
Nisam te videla mesec dana ravno
i ništa. Sasvim sam čvrsta duha.
Ćutljivija sam možda, lice mi tamno.
živi se znači i bez vazduha.
To je cela pesma...
Da, naravno. To je Marija Pavlikovska
" Svake veceri tempiram krevet i budilnik. I opet nikako da izgorim. "
Čekaj me i ja ću sigurno doći,
samo me čekaj dugo...
Simonov :)
"Nemoj da mi smešno mašeš,kao glupe vetrenjace,svakom vetru,svakoj ptici,brzopleto,uzaludno."
Ja se držim Mike, poslednjeg vojvode Vojvodine...
Je l to beše
Svako dete ima krila,
samo mora da se seti...
Iz zbirke "Plavi čuperak"
"Budan ja kradem ono što oni sanjaju."
Запалила је моје вене,
грицкао бих усне њене
а то пали ме.
Moje srce ptica divljine, naslo je svoje nebo
u tvojim ocima.
One su kolevka jutra,one su carstvo zvezda.
Moje su pesme potonule u dubine njihove.
Pusti me samo da se vinem u to nebo,
u njihovo osamno bespuce.
Pusti me samo da delim oblake,da
sirim krila u sjaju njegovog sunca.
Tajne su tu samo zato da ih neko nasluti,
postoji reč koja vredi te kad se oćuti
Bogu je kanuo čaj, svud je prasnuo sjaj...