
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.
Oz the great and powerful
http://i.imgur.com/5V9qXvd.png
Prequel originalnog antologijskog Čarobnjaka iz Oza iz 1939. donosi priču o tome kako je uopšte "čarobnjak", inače mađioničar iz putujućeg cirkusa, dospeo u Smaragdni grad.
Ekipa okuplja poznata imena: Džejms Franko, Mila Kunis, Rejčel Vajs... Tehnički odlično doteran, sa doduše unekoliko šupljikavom pričom, Oz veliki i moćni ne donosi nešto novo u vidu samog scenarija, ali ima interesatnih momenata, dobrih efekata i ponešto hehe humora.
Iskoristiću priliku da preporučim malo popularan, bolesni logički nastavak originala: Return to Oz
(Goran)
odgledao, ovaj za koji sam i pitao. Dobra je scena kada pri početku filma klinka objašnjava zašto ne može i njega da mrzi. Volim takve stvari valjda.
A lomio sam se i ovog Oza da odgledam danas, čak je izbor bio između ta dva filma i drugog dela mamurluka.
Ako neko nije gledo
http://www.imdb.com/title/tt0443473/?ref_=nv_sr_1
гледао сам синоћ "world war z", ишао на хбо у неком касном термину, а ја докон... нисам имао појма о чему се ради пре гледања, вид'о да је бред пит, реко' дај да погледам, можда ваља, седмица на имдб-у. да сам знао да је о зомбијима пре гледања филма вероватно не бих гледао, не волим та срања, и почнем, и јебемуматер, није лош филм никако. оно, није да ће да буде номинован за било ког оскара и то, бар мислим, ал' држи пажњу, добра прича, није да ће човек било шта пропустити и ако га не одгледа (сем ђуричког, хехе) ал' је сасвим коректан за гледање кад нема шта друго.
хтео сам да гледам "judge" ал' сам нашао торент и скинуо и посред екрана је кинески превод, па обрис'о. има ли неко квалитетан торент где је добар снимак без титла на њему?
The best movies in 2014:
Gone Girl (2014)
Na srpski preveden kao Iščezla, ili Nestala.
Možda jedan od najvećih majstora trilera i misterije današnjice David Fincher, svima poznat po filmovima Se7en (1995), Fight Club (1999), Panic Room (2002), Zodiac (2007), The Curious Case of Benjamin Button (2008), The Social Network (2010), upušta se u novu avanturu zvanu Gone Girl.
U moru trilera na temu nestale žene i osumnjičenog muža, David Flinch gradi drugojačiji koncept u kojem se perspektiva gledaoca menja iz minuta u minut. Nepredvidljivost postiže koristeći kontraasocijativnu montažu odlično ukomponovanu sa sugestivnom muzikom.
U svakom slučaju, pažnja gledaočeva se sve vreme drži u napetosti i ne posustaje svih 149 minuta, koliko film traje.
Ben Affleck je, za razliku od nekih ranijih uloga u kojima deluje kao da odrađuje posao, ovoga puta na visini zadatka je mu je scenario (Gillian Flynn) bio veoma inspirativan.
Za Rosamund Pike se to možda i ne bi moglo reći. S obzirom da joj je uloga bila daleko kompleksnija, izgleda da je lik Amy ipak bio prevelik zalogaj za nju.
Sve u svemu, uzbudljiv film.
Kakav je Panic room, jedino njega nisam gledao od ovih navedenih?
Gone Girl (2014) dobro uradjen film, da nisam citao knjigu verovatno bih uzivao u filmu ali posto je knjiga klasicna plitka komercijala ne mogu da budem odusevljen sa filmom.
tako ce verovatno da bude i sa serijom http://www.imdb.com/title/tt2618986/ citao sam knjigu i nista gluplje nisam procitao u zivotu a serija ce verovatno da bude dobra
Kakav je Panic room?
Panic room nije remek-delo, ali je odličan.
The best movies in 2014:
Po mom skromnom mišljenu, Wes Anderson je slikar koji se nekim čudom obreo u filmskoj umetnosti.
The Grand Budapest Hotel (2014)
Stilista je njegovo drugo ime.
Boje, boje, boje, kostimi, boje, boje, kostimi, boje, kostimi, boje...
Ovaj film će verovatno osvojiti nagradu za najbolju fotografiju ili kostimografiju, po mom mišljenju. Ne vidim ovde neku jaku priču... sve je u nekakvim povezano-nepovezanim detaljima i jedino što pada u oči je raskošan stil - gotovo barok, da ne kažem kič (ali to je moje usamljeno mišljenje).
Junaci filma su prilično nedefinisani, skoro služe kao eksponat u muzeju.
Pobogu, ovde su smeštena imena velikih glumaca od kojih nijedan nije došao do svog punog izraza - do svog sjaja.
Nisam siguran da ovaj film ima ono nešto što je potrebno da ima svaki dobar film, pogotovo ako je u užoj konkurenciji za nagradu.
The best movies in 2014:
Ida (2014).
Radnja filma je smeštena negde u Poljskoj, ranih 60-ih.
Agata Kulesza tumači lik Ane, mlade, slabo pričljive i neiskusne devojke koja je odrasla u samostanu jer su joj roditelji pogubljeni u Holokaustu. Želi da postane časna sestra.
Međutim, pre nego što će se zavetovati, Igumanija ovog manastira je šalje na put da upozna svoju jedinu rođaku, tetku Vandu, koja živi u gradu i odana je raznoraznim porocima...
Film je rađen u crno-beloj tehnici, na uskom formatu 4:3
The best movies in 2014:
Boyhood (2014). Na srpski je preveden kao Dečaštvo, ili kao Odrastanje.
Nisam odavno gledao nešto ovako originalno, jedinstveno, osvežavajuće, toplo, nepatvoreno... iako gledam 2 do 3 filma dnevno.
Šta god da započnem da pričam o ovom genijalnom ostvarenju, nameće mi se utisak da je o tome već dovoljno rekao moj dugogodišnji prijatelj (istoričar umetnosti i pisac) Ivan Potić.
Ovo je jedna od retkih kritika sa kojima se u potpunosti slažem.
Zato ću se, jednostavno poslužiti varijantom copy-paste:
I život i umetnost
Retko kada se u istoriji filmske umetnosti jedan eksperiment završio na ovako spektakularan način, na radost filmadžija i gledalaca. U epskom i intimističkom filmu Boyhood (Dečaštvo), sve kockice su se sklopile. Portret odrastanja jednog dečaka u toku dvanaestogodišnjeg snimanja, (a sve zajedno nekih 39 filmskih dana), zapanjujujuće je filmsko iskustvo. Ne samo zbog toga što je ovaj film već svojevrsni presedan, prekretnica u načinu kreiranja jedne filmske priče, već zbog svih ostalih atributa, kojima se Ričard Linklejter nameće kao jedno od najvećih rediteljskih imena današnjice. Preplitanje života i filma urađeno je na tako suptilan i nepretenciozan način da u toku trajanja ovog filma, a film traje 240 minuta, ni jednom ne pomislite da je u pitanju fikcija, napisani scenario, film, niti se pitate koliko još ima do kraja. To baš i nije bio slučaj sa Malikovim The Tree of Life, zar ne? I ne samo to, kada se film završi, ne možete a da sami sebi ne postavite pitanje šta će se desiti sa glavnim junakom u budućnosti.
Ilar Koltrejn (Mejson) koji tumači naslovnu ulogu počeo je da ovaj film snima kao šestogodišnjak, a kad je film konačno bio gotov, imao je punih osamnaest. Itan Hok i Patriša Arket, njegovi filmski roditelji, u filmu se neverovatno transformišu, baš kao i njihova ćerka, Samanta, koju igra Linklejterova ćerka Lorelaj. Dvanaestogodišnji proces snimanja ne bi bio ništa više od eksperimenta da u filmu ne postoji mudrost, emocija, osećaj proživljenosti i neka vrsta dokumentarističke istinitosti, koja izbija iz kadrova dečakovog odrastanja i sazrevanja. Film, takođe, prati promenu njegovih roditelja, dečakovog okruženja; njegovog oca, koji se od neobuzdanog čoveka na kraju filma pretvara u ono što je Mejsonova majka oduvek želela. Pratimo, takođe, promene u životu majke, njenu borbu za finansijsku nezavisnost, njeno školovanje. Ona se, posle razočaranja i neuspeha u svom emotivnom životu bori za svoju decu, sve do trenutka kad i sama biva zatečena njihovim odlaskom na koledž, kada shvata da je proces njihovog odrastanja završen.
Boyhood je filmski klasik, nezaobilazno filmsko iskustvo, film koji je više od filma i koji na najbolji mogući način oslikava život, njegovu tužnu, smešnu, gorku i slatku stranu, celuloidni filosofski esej o roditeljima i deci, sopstvenom putu samospoznaje i prelasku iz sveta deteta u kožu odraslog muškarca. Suvišno je govoriti o ulogama, pa čak i o rediteljskoj umešnosti, fotografiji, muzici i sl. Ovde su svi delići inkorporirani u celinu sa zaprepašćujućom lakoćom.
Filmska akademija u martu ne bi trebalo da ima težak zadatak, bar kad je u pitanju Oskar za najbolji film. Ali, opet, nikad se ne zna. Pogledajte, recimo, Džulijen Mur…
lolo
ako ikad otvoriš stranicu sa filmskim rezencijama znaj da će ona biti zauvek u mom bukmark baru, a ako već jesi daj linak
Javiću se.
Ne pišem nikakve recenzije i tako to.
Volim da pišem o filmovima koji na mene ostave jak utisak, najbolji ili najgori.
Pokušavao sam na ovoj temi nešto ranije da napišem, kad sam bio mlađi, ali primetio sam da me ljudi jednostavno ne podnose zbog mog niknejma i zato što sam ponekad pijan pisao gluposti.
Sad sam se oženio i ozdravio i pokušavam da sa drugim ljudima podelim svoje utiske (jer filmsku umetnost obožavam).
Ovo beše slučajnost da pročitah tvoj post, inače napišem svoje mišljenje i odmah begam iz Vukajlije kako ne bih čitao uvredljive komentare kojima niko ne može stati na put. Ali ne mogu da odolim a da ne iznesem svoje mišljenje o filmu.
Dajte neki ljubazan, opuštajući film. Ali ne Ričardogirskodžulijaroberts fazon, nego nešto smirujuće, ne njanjavo.
The best movies in 2014:
Nightcrawler (2014)
Preveden na srpski kao Noćne hronike, ili Noćno šunjalo, ili Noćna ptica.
Takođe je jedan od ozbiljnih kandidata za nagradu Oskar u svim kategorijama. Neki filmski kritičari sa zapada ga čak nazivaju i remek-delom.
Afirmisani holivudski scenarista Dan Gilroy do sada se nije iskušao u ulozi reditelja, tako da mu je ovaj film prvenac u tom pogledu.
Jake Gyllenhaal, koji nosi glavnu rolu, igra ulogu sociopate pod imenom Louis Bloom, trenutno je bez posla, ali uporno pokušava da ga nađe. Radnja se dešava u LA.
Pukim slučajem prisustvuje jednom saobraćajnom udesu i od tog trenutka sudbina njegovog budućeg posla je rešena: postaće neko ko će sa kamerom uvek biti na licu mesta. Bilo da se radi o požaru, saobraćajki ili ubistvu.
Louis Bloom je lišen svake emocije, ne preza ni od čega da bi snimio najbrutalnije scene, ulazi kamerom u krv, znajući da će svoje snimke lako prodati tv-stanicama koje su željne senzacija, ubistava, pomame i rupa od metaka.
Ništa bolje nije ni kod nas, danas, bar što se štampe tiče. Mnoge novine žive na vampirski način.
Mnogi ovo delo (neću reći remek) porede sa filmom Taxi Driver (1976), s čime se delimično slažem, ali likovi su drugačiji, kao i pristup: jedan koristi oružje i agresiju (Travis Bickle), a drugi (Louis Bloom), kameru i ubedljiv vokabular.
Džejk Džilenhol je odradio najbolju ulogu u svojoj karijeri.
Dajte neki ljubazan, opuštajući film. Ali ne Ričardogirskodžulijaroberts fazon, nego nešto smirujuće, ne njanjavo.
http://www.imdb.com/title/tt0144201/?ref_=fn_al_tt_1
прељубазан филм
LJUBAZAN FILM
Njanjavo brate deluje, daj nešto što malo fali da bude za bljuv, a nije. Znaš valjda šta znači ljubazno, jebo ga ja.
http://www.imdb.com/title/tt1019452/
Odlucih se za ovo na ombritjevu preporuku.
Dajte neki sto ima na youtube
није за бљув јеботе, баш има нек умјетнићки дојам, није ни близу неких њених родитеља и тих гована, ипак француски филм је то.
ЕДИТ: добро јест романтично говно признајем, али мени се лично свидио