
Grupe su tu da ispunjavaju ljudsku prirodnu potrebu za pripadanjem nekom čoporu, ali ujedno da nas dele od većine drugih ljudi čiji je broj, u današnjem svetu, preveliko opterećenje za nas.
Svako zna da su ljudi socijalna bića i u prirodi im je da se udružuju. Samo što su nekada grupe bile oblik udruživanja ljudi, sada su tu da nas dele. To nije ni pozitivna stvar, ni negativna, već samo jedna činjenica.
Sa razvojem ljudskog roda došlo je do sve masovnijeg i masovnijeg grupisanja ljudi na malim lokacijama. Dokle smo po varošicama i selima još i mogli da se svi poznajemo i družimo, u velikim gradovima dolazi do preopterećenosti različitim ljudima, a mi ne možemo da podnesemo toliko novih ljudi svakodnevno, zato su nastale raznorazne grupe, po muzici i stilu oblačenja, po sportskim klubovima, ideološkim opredeljenjima, mestima izlazaka, mestima stanovanja.... koje nas povezuju sa ljudima koji su nam na neki način slični, ali nas ujedno dele od drugih ljudi, jer je jednostavno prevelik broj ljudi na jednom mestu, što je previše za ljudsku prirodu.
Van deobe ljudi po grupama, u praksi se još koriste različite druge metode koje se koriste radi, na neki način, odbijanja ljudi od nas. Nošenje naočara za sunce, radi izbegavanja kontakta očima, u javnom prevozu npr. ili na ulici. Kontakt očima je prvi korak ka komunikaciji. Tu je i slušanje muzike sa slušalicama u ušima, i razno razne druge metode.... Možda ne razmišljamo o tome, ali je to jedna od njihovih funkcija.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.