
Pravilno formiranje ličnosti svakog pojedinca u plemenskom društvu nemoguće je zamisliti bez gusala, guslanja i krika koje se uz gusle pronose. Nije toliko bitan ambijent za guslanje (može se dobro guslati i na Cetinju i na Dedinju), bitno je da se kompletno i do kraja iśpjeva čitav dogadjaj, bilo da je istorijski tačan ili samo plaćen da tako izgleda.
Tri sata guslanja je otprilike dovoljno da se postigne promena svesti i da se oforme nove sinapse koje će svaki put burno reagovati na zvuk gusala i to toliko snažno da će promene na organizmu biti vidljive trajno. Ne postoji bolji način da se stvori infantilna fiksacija na pleme i rodno selo od guslanja.
Iako se mislilo da neće biti potrebno definisanje guslizma, situacija zahteva nova istraživanja ovog načina budjenja i formiranja kolektivne svesti.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.